Nema do friške ribe na gradele, a kad nije vrijeme za gradele, dobra nam je i frigana. Zapravo, neki će vam reći da je njima takva još i draža, a kako se o ukusima ne raspravlja, mi se u ovu raspravu ne bismo miješali. Ali bismo ipak imali nešto za dodati. Mali savjet za još bolju prženu ribu.
Dobro će vam doći, jer friška riba ima jednu nezgodnu tendenciju: kao da joj je osobiti gušt zalijepiti se za tavu i dobro se nasupati ulja. Tko je barem jednom strugao zagorene ostatke nakon prženja ribe u tavi ili iskusio žgaravicu od ribe natopljene uljem, cijenit će i uvažiti ovo što slijedi. Bez brige, nije teško.
Vjerojatno vam je već poznato, ali vrijedi ponoviti, riječ je o malom koraku koji prethodi onoj glavnoj caki, ribu prije friganja treba dobro posušiti kako ne bi prskala dok se prži, a i zato da ne bi završila napola kuhanma, a napola pržena.
Svakako je uputno i ostaviti je barem sat vremena na sobnoj temperaturi: kad se malo "stempera", bolje će se i potpunije ispeći, a osim toga neće spustiti temperaturu tave, posljedično i ulja, što, pored ostalog, dovodi do toga da riba upije više ulja no inače.
A sad glavna baza. Ribu prije friganja dobro i obilato posolite. Osim što ćete je začiniti, stvorit ćete barijeru između ribe i ulja te pomoći proteinima iz mesa da se brže stisnu. Svakako pripazite i da je ulje dobro zagrijano prije nego ubacite ribu, a to ćete najbolje napraviti ovako: najprije zagrijte tavu pa dodajte ulje, a zatim promatrajte. Kad se počne svjetlucati, dobro je. Ako niste sigurni, uronite vršak drške kuhače u ulje, vidite li sitne mjehuriće, ulje je optimalno zagrijano.