Iz Rugvice je na “Dane u Vali”, međunarodni festival brodova, mora i mornara, održan u Starom Gradu na Hvaru došlo čak 60 ljudi. Plijenili su pažnju svojim nastupom, pjesmom, veseljem i dobrom voljom. Na štandovima su nudili neke svoje prehrambene i druge proizvode, ali i pekli i kuhali svoje specijalitete, te ih dijelili posjetiteljima koji su željeli probati nešto novo, što nemaju priliku često jesti ili jednostavno kušati okuse jela na način kako to pripremaju Rugvičani.
Svi koji su prošli starogradskom rivom prvo bi se zaustavili na mjestu gdje su pekli šarane na rašljama.
- Mi smo iz Udruge "Savski lađari", ovdje smo u sklopu Općine Rugvica koja nas podržava kao lađare, a mi se njima odužujemo na način da pečemo šarane, soma u posteljici od pivskog tijesta, palačinke, kuhamo grah i posavski gulaš - kazao nam je Vlado Smolko, koji je uz još nekolicinu savskih lađara pekao šarana na rašljama, specijalitet koji smo probali, kao i brojni drugi posjetitelji. Uz Rugvičane nitko ne ostaje gladan. Sva jela koja su pripremili dijelili su besplatno.
Pitamo našeg sugovornika koliko često doma pripremaju šarana.
- Tjedno barem jedanput – odgovara Vlado.
- Jedemo mi i morsku ribu - uskače uz osmijeh jedan od njegovih prijatelja iz Rugvice. On, pak, dodaje kako se Rugvica nalazi na rijeci Savi i bogata je ribom. Uz sve nabrojano pripremaju i smuđa u pivskom tijestu, ali to ostaje za neku drugu priliku.
U Stari Grad donijeli su oko 140 kg šarana, a otkrili su nam i neke bitne detalje u pripremi jela.
- Bitno je da je šaran svjež i da se ne soli prije nego ide na rašlje, a kad se peče, važno je i kako se okreće, prvo se peče prerezana strana - kazao je Smolko.
Najavljuje i kako će spremati fiš-paprikaš, te ističe kako paprika mora biti dobra, slavonska domaća, ljuta i slatka, a na 10 litara fiša ide pet kilograma ribe.
Rudarska greblica
Odmah do Rugvice, štand je Grada Samobora. Pažnju u narodnoj nošnji plijeni svestrana Zvjezdana Planinčić, koja veselo razgovara s posjetiteljima i priprema "Rudarsku greblicu", hrvatski proizvod zaštićenih oznaka izvornosti i zemljopisnog podrijetla u Europskoj uniji. Od 2007. godine "Rudarska greblica" uvrštena je na popis zaštićenih dobara hrvatske nematerijalne baštine, a krajem siječnja 2021. naziv "Rudarska greblica" upisan je u EU registar.
- "Rudarska greblica" je samo iz sela Rude. Vi možete isto napraviti greblicu, ali samo je jedna "Rudarska greblica", možete reći da je vaša, ali ne "Rudarska". U prvom vikendu u sedmom mjesecu imamo i Dane Rudarske greblice, dolaze KUD-ovi od svakuda, bude natjecanje u izradi greblice, proglasi se najbolja i godinu dana je pobjednik – kazuje Zvjezdana.
Dodaje kako sve mora biti kako je propisano, način pripreme, receptura te konačni izgled.
- Napravi se tijesto, tu ide meko brašno, vrhnje, maslac ili margarin, i žutanjak. Kad se napravi, tijesto mora malo stajati i onda ga treba razvaljati na poseban način. U svakoj greblici je sir, bjeljanjak, a u fil mogu još ići orasi, špinat, žuta mrkva…Na polovicu tijesta se nadjev razvalja, s drugom polovicom preklopi i prstima se zatvori. Može se premazati vrhnjem ili maslacem kad se ispeče. Ne smije se rezati vruće, a reže se na manje komade - kazuje uz osmijeh Zvjezdana i dodaje da se "Rudarsku greblicu" može kupiti u pekarnici u Rudama i Samoboru, te u nekim trgovinama u Zagrebu.
Ističe kako je postupak zaštite ovog proizvoda trajao sedam godina, a ne bi te zaštite bilo da u tome nisu ustrajali Udruga "Rudarska greblica", KUD Oštrc i pekarnica Nikl, koja je proizvodi.
- Moram reći i da svaka žena ima svoj tajni sastojak i neće ga reći. Nema šanse da bi ga rekla – zaključuje Zvjezdana Planinčić i dijeli nam prospekte u kojima je navedeno kako se u mjestu Rude, nedaleko Samobora, nalazi rudnik sveta Barbara, jedan od najstarijih europskih rudnika bakrai i željeza. Iz prospekta doznajemo i kako je 350 metara rovova obnovljeno za posjetitelje. Od 2015. rudnik se nalazi na listi zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske.
Tako se uz povijest rudarstva u tom kraju veže i naziv "Rudarska greblica", danas slani kolač nazvan po tradicijskom drvenom alatu greblici nekada je bio glavni obrok rudarima.