U omiškom Ilirskom sjemeništu u subotu 11. srpnja u 20 sati otvaranje je zanimljive multimedijalne izložbe "Mediterraneo 2.0" na kojoj će se predstaviti djela Carolyn Boyd Tomasović, Olivije Vjekoslave Tomasović i Lucije Luize Tomasović, odnosno „Konveks kolektiva” kojeg čine tri žene iz iste obitelji - majka i dvije kćeri.
Njihove su se umjetničke preokupacije i pristupi umjetničkoj praksi susreli u ovoj izložbi, njihovu prvom zajedničkom projektu kojeg čine slike, crteži, konstrukcije, zvučne i videoinstalacije. Naziv Konveks odabran je zbog asocijacije na oblik koji je izbočen prema van i usmjeren prema svijetu. Konveksna forma ne zatvara se u sebe: ona prva uspostavlja kontakt sa svijetom. Širi se u prostor, reflektira svjetlost i mijenja se ovisno o kutu promatranja. Naziv kolektiva odražava umjetničku praksu utemeljenu na otvorenosti, dijalogu, eksperimentu i zajedničkom istraživanju.
Odmak od "tradicionalnog" Mediterana
- Prema podacima Međunarodne organizacije za migracije, od 2014. godine od kada se vode evidencije, više od 35 tisuća ljudi poginulo je na migracijskim rutama kroz Sredozemno more. Samo u prvim mjesecima ove godine izgubljeno je novih 350 života. Sredozemna ruta ostaje najsmrtonosnija migracijska ruta na svijetu.
"Mediterraneo 2.0" suprotstavlja te činjenice drugačijoj slici tog istog mora: onoj s razglednice, s leta na odmor ili tirkiznog mora s milijunima ljetnih itinerera. Uz istu obalu na kojoj cvjeta europska ekonomija razonode i turizma, odvija se humanitarna katastrofa, nedovoljno izvještavana i uglavnom zaboravljena između vijesti. Mediterraneo 2.0 okuplja tri umjetnice koje pokreće zajedničko uvjerenje da umjetnost mora imati svrhu koja nadilazi čistu estetiku.
Ova izložba ne nastoji zauzeti politički stav; naprotiv ona otvara prostor za pristupanje duboko osjetljivoj temi kroz različite medije i pritom pozivajući na nova promišljanja i perspektive. Crteži u središtu izložbe započeti su 2024. godine i proizišli su iz većeg opusa nastalog tijekom tri godine promatranja mora. Velikog su formata, izvedeni u pastelu, namjerno monokromatski – što je svjestan odmak od tradicionalnog prikaza mediteranskih morskih pejzaža. Svaki crtež nosi datum: ne naslov, ne opis, već natpis koji označava dan kada se brod koji je prevozio ljude preko ovog mora prevrnuo i nestao. Boja je sačuvana za jedan posve kontrastni ciklus radova: bijeli tragovi zrakoplova koji presijecaju naslikano nebo iznad mora koje čuva svoje mrtve. Uz njih, male slike u maniri retro mediteranskih razglednica preispituju idealiziranu sliku mora: spokojno plavetnilo, vječno ljeto, slika stvorenog i pomno njegovanog raja.
Umjetnica je izradila i niz malih konstrukcija od materijala pronađenih na obali, predmeta koje je more uzelo pa vratilo natrag. Oblikovani u forme koje podsjećaju na vjerske ikone, oni prizivaju na molitve i privatne rituale onih koji se pripremaju krenuti na opasni put; oni su simboli nade i zaštite, izrađeni od onoga što je more vratilo.
Videoinstalacija proširuje ovo istraživanje na pokretnu sliku izazivajući našu percepciju Mediterana kao mjesta ljepote, opuštanja i užitka te nas suočavajući s manje vidljivom stvarnošću. Nadovezujući se izravno na monokromatske crteže s izložbe, film poziva gledatelja da zakorači u često zanemarenu drugu stranu mora. Audioinstalacija donosi isječak iz 45-minutne improvizirane izvedbe koja se sastoji od 6 stavaka, a spaja drvene puhačke instrumente, proizvedeni zvuk, glasove migranata i lokalnog stanovništva prenoseći njihova razmišljanja, osjećaje i iskustva migracije.
Djelo je razvijano devet mjeseci u sklopu magistarskog studija na programu „Primijenjene umjetnosti i društvene prakse” na Sveučilištu St. Margaret u Edinburghu i predstavlja kreativno istraživanje ljudske dimenzije krize koju same brojke ne mogu prenijeti. "Mediterraneo 2.0" zajednički je projekt zamišljen kroz promatranje, raspravu i eksperimentiranje - stoji u najavi izložbe čiji je postav izradila Zorica Muše.
"Konveks kolektiv"
Carolyn Boyd Tomasović (Glasgow, 1965.) diplomirala je slikarstvo i crtanje na Glasgow School of Art 1987. godine. Godine 1989. stipendija British Councila odvela ju je na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu nakon čega je uslijedila druga umjetnička rezidencija u Saveza ruskih umjetnika. Njezina se karijera od tada kretala između umjetničke prakse i humanitarnog rada na prvoj liniji - kao umjetnice angažirane za britanski bataljun UNPROFOR-a, a poslije kao savjetnice za Svjetsko vijeće crkava, gdje je upravlja fondovima za potporu ženama žrtvama rata i ekumensku suradnju diljem jugoistočne Europe. Od 2007. vodi Ekumensku žensku inicijativu, hrvatski ženski fond koji djeluje u šest zemalja pružajući potporu ženskom mirovnom aktivizmu u okviru ljudskih prava i međuvjerskog dijaloga. Izlagala je diljem Ujedinjenog Kraljevstva i Europe, a njezini se radovi nalaze u javnim i privatnim zbirkama.
Olivia Vjekoslava Tomasović (Zagreb, 1996.) klasično je obrazovana oboistica i glazbenica na engleskom rogu. Diplomirala je na Royal Conservatoire of Scotland 2020. godine, nakon čega je završila magistarski studij te stekla i umjetničku diplomu (Artist Diploma). Nastupa kao solistica s komornim i orkestralnim sastavima diljem Ujedinjenog Kraljevstva i Europe, te je suosnivačica ansambla Evaliir. Suradnja s ansamblom Nevis, škotskim orkestrom koji je donosio živu glazbu ruralnim zajednicama, centrima za izbjeglice i skloništima za beskućnike, potaknula ju je na dugogodišnju predanost glazbi kao društvenoj praksi. Uz klasičnu karijeru bavi se slobodnom improvizacijom i interdisciplinarnom suradnjom na području performansa, plesa, poezije i vizualne umjetnosti te sklada za film. Njezina praksa uključuje terapijske, društvene i ekološke teme.
Lucia Luiza Tomasović (Glasgow, 2003.) filmska je i medijska umjetnica koja trenutno završava preddiplomski studij filma i medijske umjetnosti na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu (UMAS). Fokus je njezinih radova na eksperimentalnom zvuku i pokretnoj slici, a većinom su usmjereni na materijalnost snimanja – na to kako prostor, površina i glazba oblikuju ono što čujemo i kako to čujemo. Njezin rad Kontakt (2025.) audiokompozicija je nastala isključivo korištenjem kontaktnih mikrofona, koji zvuk ne hvataju kroz vibracije u zraku, već kao vibraciju prenesenu izravno kroz površine i predmete. Njezina audiokompozicija Kontakt bila je izložena u podrumima Dioklecijanove palače u Splitu u svibnju 2026. godine, a video instalacija i performans u sklopu Procesa 26 u Multimedijalnom kulturnom centru (MKC) u Splitu u lipnju 2026. godine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....