Nekoć su se kratke priče pisale za dnevne i tjedne novine odnosno časopise koji izlaze nešto rjeđom dinamikom, a zbirke su bile tek nusproizvod te prakse. Od autora se tražilo da u škrtom opsegu od nekoliko kartica (pet, šest, u vrh glave sedam, osam) postavi neku dramsku situaciju, zaplete je i rasplete te upozna čitatelja s najmanje dva osebujna, jasno predočena karaktera. U to vrijeme književnom scenom nije vladala moda autofikcije odnosno ispovjednih i introspektivnih tekstova u kojima autori pišu o sebi i svojim razmišljanjima, pa ova pravila nije bilo ni potrebno isticati. Svima je bilo jasno kako su dobrodošle samo one priče u kojima se nešto događa i koje govore o odnosima među ljudima, pa dakle uključuju više od jednog lika.
Iz toga slijedi kako je svaka ili ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....