Doživjeli smo i to. Jedan hrvatski horor, "Štriguni", uvršten je u specijalnu kinoponudu domaćih multipleksa za "Noć vještica" zajedno s američkim filmovima kao što su "Druga mama", "Clayface" i novi "Resident Evil". Ne sjećamo se da je nešto slično ikad prije zabilježeno, a realno, i hrvatske horore jedva da možemo nabrojiti na prste jedne ruke, i to u širem žanru i svim metrima (dugi, kratki).
"Ćaća", "Zagorski specijalitet", "Egzorcizam", eventualno "Stric" i to je više-manje to. Ex-YU kinematografija bila je malo plodnija: "Leptirica", "Djevičanska svirka", "Kičma", "Izbavitelj", "Čovjek koga treba ubiti", "Variola Vera", "Davitelj protiv davitelja", "Već viđeno", "Krvopijci", "Sveto mjesto"...
Zanimljivo je da se "Štriguni" Alda Tardozzija ("Fleke"), nastali u koprodukciji Hrvatske, Srbije, BiH i Nizozemske, pojavljuju u godini kad nas je napustio legendarni Đorđe Kadijević, redatelj "Leptirice", "Djevičanske svirke" i "Svetog mjesta", taman da preuzmu horor-štafetu. Isprva se čini da bi se nešto takvo moglo dogoditi: Tardozzi spaja horor i folklor, stravu iz narodnih predaja poput Kadijevića. Naslov filma tiče se zloslutnih mitskih bića natprirodnih moći.
Naime, "štrigun" se odnosi na zlog čovjeka, vješca (izraz dolazi od mletačke, tj. talijanske riječi "strigòn"/"strigone"; veliki vještac). Štrigun ljudima nanosi nesreću, uništava usjeve itd., a ima i obilježja vampira kao vrsta "živog ili nemrtvog bića" koje "ustaje iz groba" i "pije krv". Time su "Štriguni" u direktnoj vezi s "Leptiricom", koja je počivala na legendi o srpskom vampiru Savi Savanoviću.
Ovaj film, pak, počiva na istarskoj legendi o "prvom povijesno dokumentiranom europskom vampiru" ili štrigunu Juri Grandu (1579. – 1656.) koji je opsjedao mjesto Kringa i ukazivao se mještanima noću nakon smrti. O njemu je 2015. snimljen kratkometražni animirani lutkarski film "Jure Grando: Štrigun iz Kringe" Martina Babića.
Uvodna scena "Štriguna", praćena etno-glazbom Tamare Obrovac, prikazuje obred i prvi je dojam da bismo prisustvovati domaćoj verziji folk-horora poput "Čovjeka od pruća" i "Festivala straha" ili barem "Doline osmijeha", posebno kad se malo dalje u šumi neko crno biće prikrade dječaku Luki (debitant Relja Borović) i ščepa ga nakon što se odvojio od majke (Jadranka Đokić) tijekom berbe šparoga.
Dječak nestaje otprilike istodobno s pučkim obredom ("Jesu li zapalili štriguna? Samo što nisu..."). Autentična početna atmosfera obećava, ali ubrzo splasne kad se film iz šuma i gradskih trgova, riječju eksterijera, preseli u interijere, prateći dolazak mladog biologa Borisa (Kemal Rizvanović) iz Zagreba u Istru, tajanstvenu domaću ispostavu znanstvene tvrtke "Origolab", koju stranim korporativnim novcem vode doktor Martin (Rade Šerbedžija) i njegova kći Ela (Tihana Lazović).
"Origolab" radi na pobjeđivanju smrti jer ona je "samo kvar sustava", odnosno na produljivanju života do vječnosti pomoću tretmana s eksperimentalnom, nedovoljno istraženom supstancijom "viva", dok izgleda da postoji neka povezanost između nestanka dječaka i znanstvenika iz laboratorija.
Radnja načelno postavljena na rubu znanosti i mita od polovine se sve više priklanja zbiljskome u odnosu na fantazijsko. Inicijalni hororski ugođaj netragom nestaje do same preužurbane završnice, toliko da je dvojbeno "Štrigune" uopće titulirati kao film strave.
Istodobno, priča filma počinje vrludati nećkajući se bi li bio misteriozni triler ili možda satira na temu vječnog života po uzoru na "Smrt joj dobro pristaje" ("Siempre Viva"/"Live Forever"), ali i krvopijsku narav svjetskih korporacija. Problem je što "Štriguni" nisu ispali trilerski tako uzbudljivi niti satirički britki, iako su imali potencijala, naročito za etno-horor po lokalnim legendama, a i glavni lik nije dovoljno zanimljiv da bi nosio film, tako da mu ga kradu sporedni likovi (Martin, Ela).
Tardozzi naizgled poznaje horor i posuo je kadrove nekim referencijama, primjerice rukom koja izvire iz zemlje ("Carrie", "Špilja užasa"), ali čini se da je scenarij trebao proći još koju "ruku", biti ispeglaniji i žanrovski fokusiraniji. Nakon odjavne špice najbolji dojam u "Štrigunima" ostavlja glumac koji je prvi put na filmu. Mali Borović pokazuje potencijal jednog Jacoba Tremblayja ("Soba").
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....