Majčinska figura iz pakla proganja još jedan horor oskarovke Jessice Chastain nakon “Mame” iz 2013. godine. Razlika je što ta figura izgleda kao Jessica u “Drugoj mami” (“Other Mommy”), odnosno ona je njezina demonska dvojnica. “Druga mama” inspirirana je romanom “Incidents Around The House” pisca Josha Malermana, poznatog po bestseleru “Bird Box”, po kojem je također snimljen (istoimeni) film sa Sandrom Bullock, a zanimljivo je da je njegov scenarist Josh Malerman koscenarist “Other Mommy”.
Roman je poslužio redatelju Robu Savageu (pandemijski horor “Gost”, “Boogeyman” po kratkoj priči Stephena Kinga) da iznjedri kinohit za Halloween 2026. godine. “Other Mommy” osvojio je vrh američkog box-officea u premijernom vikendu, a prije hrvatske kinodistribucije 22. listopada zaigrao je u londonskim kinima, gdje ga je potpisnik ovih redaka i pogledao.
Uspjeh filma je razumljiv: Savage se potrudio za provod kinopublike u sezoni Noći vještica, nafilovavši film “bu” scenama na sve strane. Iako se nije brojila svaka takva scena, nije isključeno da ih ima 50, kako je redatelj i najavio. Od tih 50, možda ih je jedva pet efektno za iskusnije hororfile.
No, čini se da je film ponajprije namijenjen gledateljima koji iz “trenda” pogledaju neku horor-atrakciju u kinu prije/tijekom/poslije Halloweena nego istinskim ljubiteljima žanra, tj. da djeluje instant, dok traje, a ne da ostavi poneki košmar kad završi. Ovaj horor juri sto na sat, ne zaustavljajući se da razradi likove i situaciju, te produbi priču, za što je imao materijala.
Maloj Beli Martin (Arabella Olivia Clark) u startu se počinje ukazivati imaginarna prijateljica, vrlo nalik njezinoj mami Ursuli (Chastain). Bela je zove “druga mama”. To se događa uoči godišnjice Ursulina braka s Russom zvanim Tatica (Jay Duplass) koji ostaje kod kuće i čuva Belu dok mama radi. Brak im je na krhkim nogama, a izgleda i da Ursula ima – ili želi – aferu s “ujakom” Frankom (Arian Moayed).
Klinka to osjeća i “druga mama” se zato nje hvata. Iako njeguje trenutni/urgentni pristup hororu umjesto sporogorećeg, Savage radi odmak u tome što se majčinski entitet ubrzo ukazuje i pred Ursulom i Russom u smislu da se familija daje u bijeg pred demonom umjesto da opet imamo opsjednutu kuću, ali film svejedno slijedi propise žanra i ide prema “Poltergeistu” i “Exorcistu” sa seansom kod moderne egzorcistice (Dichen Lachman).
Chastain je dobila dobru priliku za dualnu ulogu i prakticiranje jezivog preizraženog smiješka da komotno može glumiti i u “Smile 3”. Međutim, neprirodne facijalne ekspresije i još neprirodnija paukolika tjelesna uvijanja i izvijanja “druge mame” produkt su računalnih efekata da bi “body horror” bio zapravo strašan.
Zametne se tu i povremeno zgodan trenutak, tipa da mama dobije dodatne udove i višak prstiju kao da je kompjutorski degeneriran efekt, odnosno (ne)djelo donedavnog AI-jevskog slikanja ljudi. A Savage je kompetentan u tehničkom smislu i uspio je orkestrirati barem dvije pamtljivije scene, konkretno naopaki rakurs male Bele među balonima na stropu i u igraonici među šarenim plastičnim lopticama, gdje je primjerice završio Schwarzenegger u “Ludim božićnim zvonima”.
Ipak, film je mogao i trebao staviti naglasak na psihološki horor klinke koju “druga mama” huška protiv roditelja, a ukazuje se kao posljedica obiteljskih/bračnih problema. “Mi smo sretna obitelj”, tvrde Martinovi. Pjesmom “The Great Pretender” Savage pokazuje da se samo pretvaraju. ** ⅔
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....