Q&A projekcija "snuffovskog" horor trilera "Faces Of Death" u kinu "Prince Charles Cinema" uz gostovanje redatelja Daniela Goldhabera ("How To Blow Up a Pipeline") i koscenaristice Ise Mazzei ("50 States Of Fright") bila je vrlo zanimljiva. Goldbaher i Mazzei govorili su kako je studio htio da ubojica obavezno nosi neku masku i da izbace scene (homo)seksualnih sugestija, ali ne i nasilja, posebno ne one u kojima bi to nasilje moglo biti stvarno.
Čitate prethodnu rečenicu i riječ "stvarno" vam je zazvonila u očima? Nastavite čitati. "Faces Of Death" je remake/produžetak istoimenog zloglasnog filma Johna Alana Schwartza iz 1978., koji uključuje užasne snimke, pronađene diljem svijeta, od krvavog naleta specijalaca i smaknuća u električnoj stolici do ubijanja majmuna i jedenja njihova mozga (košmarnija verzija večere iz "Indiane Jonesa II").
Neke od tih snimaka su navodno stvarne i "Faces Of Death" je po pitanju potencijalne autentičnosti šokantnih scena bio preteča još zloglasnijeg "Cannibal Holocausta". Novi "Faces Of Death" se metafilmski pametno nadovezuje na prethodnika s pričom osovljenom oko Margot (Barbie Ferreira; "Euphoria", "Bob Trevino Likes It"), moderatorice sadržaja zaposlene u platformi nalik YouTubeu i TikToku (njezina šefa glumi Jermaine Fowler, a kolegicu pjevačica Charli XCX u još jednoj mrzovoljnoj ulozi nakon "Želim seks").
Uz pomoć cimera-hororljupca Ryana (Aaron Holiday), Margot otkriva da serijski ubojica (Dacre Montgomery; "Stranger Things") rekreira scene iz starog filma i prenosi ih "uživo" na internetu. Kad joj se učini da bi ubojičina "rekreacija" mogla biti stvarna, ona odluči istražiti stvar dok je još uvijek proganja trauma stradavanja sestre pod tračnicama vlaka, kad su se glupirale i snimale video za društvene mreže.
Postavka je potentna i višeznačna (remake unutar remakea), refleksija današnjeg vremena. Margot poput prosječnog korisnika društvenih mreža isprve mahom bezizražajno promatra nasilni "online" sadržaj koji većinski odobrava dok je ne trgne spoznaja da najnovije snimke možda nisu "fejk".
Tanka je granica između stvarnog i lažnog u eri AI-ja, tako da film ima dobar tajming u "apdejtanju" starog "Faces Of Death" za digitalno doba. K tome, nekoć se horore poput "Faces Of Death" i "Cannibal Holocaust" moglo naći "ispod pulta" videoteke, a danas su još gore stvari od njih dostupne "online" na jedan klik.
Mazzei i Goldbaher pristupaju materijalu u stilu metafilmskog "Vriska", samo što njihov komentar na horore ne uključuje puno humora. Ako "Faces Of Death" nije na razini najboljih dijelova "Scream" serijala, svakako je debelo iznad posljednjeg nastavka. Ubojica po imenu Arthur nosi masku kad vreba žrtve, poput antagonista slashera Michaela Myersa i Jasona Voorheesa, uključujući i Ghostfacea s kojim ga povezuje i sklonost monolozima.
Međutim, on je više Ghostface za doba društvenih mreža i njegova otuđenost spram "online" nasilja prilično je jezovita. U krvavoj završnici film ponešto pada, posežući za standardnom igrom mačke i miša dok pretvara Margot iz žrtve u "kraljicu vriska". No, inteligentno sprovedeni "meta" segment diže "Faces Of Death" iznad žanrovskog prosjeka. Film propituje prirodu novovjekog voajerizma i kritizira (nasilna) videa stvorena da otupe osjetila gledatelja. *** ½
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....