Oslobođen restrikcija PG-13 predikata i pritisaka enormno visokog budžeta njegovih dvaju posljednjih filmskih projekata, blockbustera "Carstvo velikog Oza" i "Doktor Strange u multiverzumu ludila", Sam Raimi se vratio sa stilom malim žanrovskim filmom "Poziv u pomoć" ("Send Help"). Ovako relaksiran i razmahan u režiji Raimi nije bio od "Odvuci me u pakao" iz 2009. godine.
Niskobudžetni "Drag Me To Hell" došao je redatelju kao naručen da se opusti od napornog rada na trima "Spider-Manima" i pretežno negativne recepcije skupocjenog završnog dijela trilogije o Čovjeku-pauku. S "Pozivom u pomoć" situacija je, dakle, slična kao u slučaju "Odvuci me u pakao" pa ne čudi da se Raimi raspojasao i režirao film s opipljivim guštom i lakoćom bez prekomjernog tereta na leđima, podsjećajući na dane "Zle smrti", "Darkmana" i "Brzih i mrtvih".
"Send Help" i "Drag Me To Hell" imaju još dodirnih točaka kao satiričko-hororska kritika kapitalizma, premda s razlikuju po tome što je potonji film nadnaravni tip strave i užasa. Protagonistica "Odvuci me u pakao" (Alison Lohman) postala je meta prokletstva jedne romske starice u financijskim problemima nakon što joj nije produžila kredit kako bi se, u očekivanju promaknuća, dodvorila šefu koji od nje traži da bude nemilosrdna.
Promaknuće je trebala dobiti i akterica "Poziva u pomoć" Linda Liddle (odlična Rachel McAdams u ponajboljoj ulozi karijere). To joj je obećao predsjednik firme za menadžment gdje radi u računovodstvu, pardon strategiji i planiranju. Međutim, kad on umre (Raimijevog kućnog glumca Brucea Campbella vidimo samo na slici), firmu preuzme njegov sin Bradley (vrlo solidni Dylan O‘Brien), mladi korporativni smrad koji omogući promaknuće golf-prijatelju (Xavier Samuel).
Iako je Linda "pouzdana radnica", nije direktorski materijal – malo je čudna i neugledna, nedostaje joj samopouzdanja, šarma i društvenosti, a snimatelj Bill Pope sve to potencira ekstremno krupno kadriranim ostatkom sendviča od tunjevine kraj njezinih usana prilikom prvog susreta s novim šefom.
Ipak, kad mu se Linda suprotstavi zbog nepromaknuća, Bradleyju se to svidi i poziva je na poslovno putovanje s timom firme u Bangkok. Privatni avion upadne u oluju i nesreću prežive samo njih dvoje, nasukani na mali, naizgled pusti otok negdje u Tajlandskom zaljevu.
Puste knjige o preživljavanju na polici Lindina stana i njezino fanatično praćenje "Survivora" na TV-u, čak i prijava za show, sugeriraju da će se ona puno bolje snaći u divljini od (ozlijeđenog) Bradleyja kad "Send Help" postane kapitalistička inverzija "Plave lagune", "Šest dana, sedam noći" i "Valova sudbine" na tragu "Trokuta tuge", a prije nego što se pretvori u prilično jedinstveni spoj "Misery" i "Brodoloma života" ("Zar se ne brinem dobro o tebi?").
Linda podiže improvizirano skrovište i vješta je u (ribo)lovu; čini se kao da se cijeli život pripremala za ovakvu situaciju i da ju je sve vodilo ka ovom otoku. Bradley, pak, nastavlja šefovati, makar je niškoristi. No, u novonastalim okolnostima dinamika moći i hijerarhija među njima nepovratno se mijenja ("Pripazi kako mi se obraćaš, nismo više u uredu", kaže Linda kad biva jasno da bi Bradley mogao biti u podložnom položaju i primati naredbe od nje).
Nije na snazi samo promjena dinamike na relaciji šef – zaposlenica u Raimijevu filmu, nego i muškarac – žena jer Linda je ta koja lovi vepra i "donosi slaninu" dok Bradley sjedi "kući". Scena lova na vepra je punokrvna raimijevska unatoč računalnim efektima, od subjektivne kamere iz perspektive divlje životinje do gejzira prskajuće krvi. Nakon ulova Linda je definitivno procvjetala kao žena-ratnica (razvila samopoštovanje, proljepšala se...) i sušta je suprotnost liku s početka filma.
Procvjetao je i Raimi. "Poziv u pomoć" postavlja "survival movie" na tanku granicu horora i komedije, vrištanja i smijanja, krvarenja i povraćanja, baš u redateljevom precizno kontrastiranom i energičnom stilu. U jednoj sceni Linda istovremeno povraća u slapovima (kao Mr. Creosote iz "Smisla života Montyja Pythona") i daje umjetno disanje Bradleyju koji će imati ostatke hrane oko usta kao ona u uredu, a u drugoj njih dvoje međusobno kopaju oči i čupaju skalp tijekom žestoke tuče.
Raimi se vraški zabavlja i izvrće očekivanja, otprilike kao što je Bradley krivo "ispisao" riječ "upomoć" na pijesku ("umopoć"), dok britko kritizira kapitalizam i kapitalističke monstrume. "Drag Me To Hell" se efektno naslonio na ekonomski kolaps 2008., a "Send Help" se oslanja na "eat the rich" trend. "Triangle Of Sadness" je dobio opaku konkurenciju. ****
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....