Kesten je jedna od prepoznatljivih jesenskih biljaka čiji plodovi mnogima predstavljaju omiljenu poslasticu. Pitomi kesten (Castanea sativa) jestiv je i koristi se u prehrani, dok divlji kesten (Aesculus hippocastanum) nije za jelo i može izazvati trovanje. Zato je važno znati razlikovati ove dvije vrste, a u nastavku donosimo glavne razlike koje će vam pomoći da ih lakše prepoznate.
Razlika počinje od listova
Počet ćemo od listova jer je njihova razlika jedna od najlakših za uočiti već na prvi pogled. Divlji kesten ima dlanasto sastavljene listove, odnosno više liski koje se šire iz jedne točke, poput prstiju na dlanu. S druge strane, pitomi kesten ima jednostavne, duguljaste listove nazubljenih rubova koji rastu pojedinačno na grančici. Razlika je, dakle, prilično velika i može nam pomoći u prepoznavanju ovih dviju vrsta.
Bodljikava ovojnica nije ista
Što se tiče ovojnice koja obavija plod, i tu postoje vidljive razlike. Divlji kesten ima zelenu ovojnicu prekrivenu rjeđim, debljim bodljama i kvržicama. One mogu izgledati prilično oštro, ali nisu tako guste kao kod pitomog kestena. S druge strane, ovojnica pitomog kestena prekrivena je mnoštvom gustih, tankih i oštrih bodlji, zbog čega izgledom podsjeća na ježa.
Plodovi se razlikuju po obliku i veličini
Kod pitomog kestena plod je najčešće manji, ima prepoznatljiv šiljasti vrh i svjetliji čuperak sitnih dlačica na vrhu. U jednoj bodljikavoj ovojnici obično se nalazi više plodova.
S druge strane, divlji kesten ima krupniji, zaobljeniji i sjajniji plod, s velikom svjetlijom mrljom na jednoj strani. U njegovoj zelenoj ovojnici najčešće se nalazi jedan plod, iako ih ponekad može biti dva ili tri.
Razlikuju se i po cvjetovima
Razlike između pitomog i divljeg kestena vidljive su i u vrijeme cvatnje, koja prethodi jesenskom sazrijevanju plodova. Divlji kesten posebno je prepoznatljiv po svojim uspravnim cvatovima koji podsjećaju na velike svijeće. Cvjetovi su najčešće bijeli, s crvenkastim ili žućkastim oznakama, a postoje i ukrasne sorte s ružičastim ili crvenkastim cvjetovima. Zbog bogate cvatnje i velikih listova često se sadi u parkovima, drvoredima i na drugim javnim zelenim površinama.
Pitomi kesten također cvate u proljeće, ali njegovi su cvjetovi drukčijeg izgleda. Okupljeni su u duge, uspravne ili blago povijene cvatove, a sitni cvjetovi uglavnom su žućkastobijele boje. Iako je zanimljiv i kao stablo u prirodi, pitomi se kesten najčešće uzgaja zbog svojih jestivih plodova.
Gdje se najčešće sade?
Divlji kesten pretežito se sadi u hortikulturne svrhe, odnosno zbog svoje ukrasne vrijednosti. Njegova široka krošnja ljeti pruža ugodnu sjenu, dok u proljeće privlači pozornost raskošnim cvatovima. Zbog tih se osobina često može vidjeti u parkovima, uz šetnice i u drvoredima.
Pitomi kesten uglavnom se uzgaja zbog plodova, a može se saditi u voćnjacima i na odgovarajućim poljoprivrednim površinama. Za uspješan uzgoj važno je odabrati prikladno mjesto jer najbolje uspijeva na dubokim, propusnim i blago kiselim tlima. Ne odgovaraju mu teška, zbijena tla u kojima se zadržava voda. Uz pravilne uvjete uzgoja, stablo može dugo živjeti i davati plodove.
Važno je znati koji kesten skupljate
Iako plodovi pitomog i divljeg kestena na prvi pogled mogu izgledati slično, nekoliko je obilježja po kojima ih možemo razlikovati. Listovi, bodljikava ovojnica, cvjetovi i sam plod pomoći će nam u prepoznavanju.
Ako kestene skupljate tijekom jesenske šetnje, obratite pozornost na cijelo stablo, a ne samo na plod koji ste pronašli na tlu. Tako ćete lakše razlikovati ove dvije vrste i izbjeći zamjenu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....