Kruške se vrlo dobro mogu sačuvati sušenjem, a jedan od jednostavnijih načina njihove prerade je priprema domaćeg čipsa. Cilj je dobiti vrlo tanke kriške koje nakon polaganog gubitka vode postaju lagane, slatke i dovoljno hrskave za grickanje. Za ovo nisu potrebni šećer, ulje ni složena priprema.
Tijekom sušenja iz kruške postupno izlazi voda, a prirodni šećeri i aroma ostaju u plodu. Zbog toga osušena kriška djeluje slađe od svježe kruške, iako joj ništa nije dodano!
ODABIR KRUŠAKA ODREĐUJE STRUKTURU
Za sušenje treba birati zrele kruške razvijenog mirisa i slatkoće, ali njihovo meso još mora biti dovoljno čvrsto da se može uredno rezati. Vrlo mekani i prezreli plodovi teže se režu na jednake kriške, lako se raspadaju i nakon sušenja ostaju ljepljivi.
Kruške najprije treba oprati, odstraniti peteljku i sjemenu kućicu. Kora se može ostaviti ako je tanka, no za nježniju teksturu plodove je moguće oguliti. Najvažnije ih je narezati što ravnomjernije. Za čips su prikladnije vrlo tanke kriške jer iz njih voda izlazi brže, pa je veća mogućnost da će nakon hlađenja biti hrskave, umjesto savitljive.
Kruška nakon rezanja brzo tamni zbog oksidacije. Ako se želi sačuvati svjetlija boja, kriške se mogu desetak minuta držati u mješavini jednakih količina limunova soka i vode, zatim ih treba dobro ocijediti i površinski posušiti.
NISKA TEMPERATURA ZA BOLJI REZULTAT
Kriške se slažu u jednom sloju tako da se međusobno ne preklapaju. Prostor između njih omogućuje ravnomjernije strujanje zraka i uklanjanje vlage. Za sušenje voća prikladna je temperatura oko 57 do 60 °C. Previsoka temperatura brzo osuši i stvrdne površinu, a u unutrašnjosti kriške ostane previše vlage. U dehidratoru se kruške suše dok više nemaju vlažnu ni ljepljivu sredinu. U pećnici je najbolje koristiti najnižu temperaturu koju uređaj dopušta, po mogućnosti uz ventilatorski program.
Vrijeme sušenja razlikuje se. Deblje kriške ostat će savitljivije, a vrlo tanke će postati hrskave. Pred kraj sušenja treba ih redovito provjeravati kako se ne bi presušile. Pravu teksturu najbolje je procijeniti tek nakon hlađenja. Topla kriška može djelovati mekano, a zatim se tijekom hlađenja učvrstiti. Zato nekoliko komada treba izvaditi, potpuno ohladiti i tek tada provjeriti treba li ostatak još sušiti.
KAKO SAČUVATI HRSKAVOST
Gotove kruške ne treba zatvarati u posudu dok su još tople. Najprije ih treba potpuno ohladiti kako se u spremniku ne bi stvorila kondenzacija. Kod veće količine sušenog voća korisno je ohlađene kriške nekoliko dana držati u staklenoj posudi i svakodnevno provjeravati pojavljuje li se vlaga. Ako se na stijenkama posude pojave kapljice, kruške treba ponovno kratko osušiti.
Potpuno suh čips najbolje je spremiti u dobro zatvorenu staklenku ili drugu posudu koja ne propušta vlagu te čuvati na hladnom, suhom i tamnom mjestu. Vlaga iz zraka vrlo brzo može omekšati tanke kriške i skratiti njihovu trajnost.
Dobar čips od kruške nastaje tankim rezanjem i sporim uklanjanjem vode. Zrele kruške imaju dovoljno vlastitih šećera da nakon sušenja postanu izraženije slatke, pa nema potrebe za dodavanjem šećera. Po želji se mogu lagano začiniti cimetom, kardamomom ili malom količinom mljevenog đumbira. Uživajte!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....