Uzgoj šampinjona obično povezujemo s velikim proizvodnim pogonima, no nekoliko kilograma šampinjona za potrebe jednog kućanstva može se proizvesti i u mnogo skromnijim uvjetima, piše portal Posadi sam. Vrt pritom nije potreban, kao ni balkon. Dakle, treba vam samo podrum, spremište ili neka druga prostorija u kojoj se mogu održavati primjerena temperatura, vlaga i izmjena zraka.
Za nekoga tko se prvi put susreće s uzgojem gljiva najjednostavniji je početak s već pripremljenim kompletom za uzgoj ili kupljenim micelijem. Tako se izbjegava zahtjevniji dio postupka povezan s pripremom većih količina odgovarajućeg komposta. Mala količina pripremljene podloge dovoljna je da se upozna cijeli ciklus, od širenja micelija do prvih sitnih začetaka gljiva i nekoliko uzastopnih berbi.
Šampinjon koji se uobičajeno uzgaja pripada vrsti Agaricus bisporus. Micelij bijelog šampinjona, kao i materijal za uzgoj drugih vrsta gljiva, može se pronaći u specijaliziranim trgovinama. Tko želi što jednostavniji početak može potražiti prorašteni kompost ili komplet u kojem je najveći dio pripreme već obavljen.
MICELIJ I DOBRA PODLOGA
Za kućni uzgoj potrebni su micelij šampinjona, odgovarajuća hranjiva podloga, pokrivni sloj te posuda u kojoj će gljive rasti. Ako kompost još nije potpuno prorašten, najprije treba omogućiti miceliju da se proširi kroz podlogu. U toj početnoj fazi traži se nešto viša temperatura, približno od 20 do 22 °C. Micelij se postupno razvija kroz kompost, a njegovo napredovanje moguće je prepoznati po bijeloj mrežastoj strukturi koja sve više zahvaća podlogu.
Tijekom tog razdoblja vrlo je važno paziti da temperatura ostane primjerena i da se podloga ne isuši. Micelij je živi dio gljive i njegov dobar razvoj određuje što će se događati u nastavku. Ako se uvjeti jako poremete, razvoj će biti sporiji, neujednačen ili slabiji.
Nakon što je kompost dobro prorašten, na njegovu površinu stavlja se pokrivni sloj. Njegova je uloga zadržavanje potrebne vlage i stvaranje odgovarajućeg okruženja iz kojeg će se početi razvijati plodišta, odnosno šampinjoni koje ćemo poslije ubrati. Kod gotovih kompleta materijal za taj sloj najčešće je već pripremljen, što početniku znatno pojednostavljuje posao.
ZA POJAVU PRVIH ŠAMPINJONA TREBA SNIZITI TEMPERATURU
Kada je micelij završio glavninu prorastanja podloge, uvjeti se mijenjaju – za stvaranje i rast plodišta temperaturu je potrebno sniziti na približno 16 do 18 °C. Zbog toga se podrum pokazuje kao vrlo praktično mjesto za kućni uzgoj, pod uvjetom da se u njemu može održavati takav temperaturni raspon.
Šampinjonima je potrebna i visoka vlažnost zraka, a pokrivni sloj mora ostati vlažan. To, međutim, ne znači da ga treba natapati vodom. Previše vode može biti jednako nepovoljno kao i isušivanje.
Za održavanje vlage može poslužiti obična prskalica kojom se površina lagano ovlaži kada je potrebno. Obilno zalijevanje nije preporučljivo, kao ni snažno prskanje vode izravno po mladim šampinjonima. Cilj je održavati ravnomjernu vlagu pokrivnog sloja bez stvaranja pretjerano mokre površine.
Šampinjoni pritom nemaju velike zahtjeve prema svjetlosti. To je još jedan razlog zbog kojega se mogu uzgajati u podrumskim i sličnim prostorima. Nedostatak jakog svjetla neće im smetati, no zatvoren prostor ne znači da ga treba potpuno izolirati od svježeg zraka.
Tijekom razvoja micelij i rastuće gljive oslobađaju ugljikov dioksid. Ako se uzgoj nalazi u zatvorenom podrumu ili spremištu, prostor je potrebno povremeno prozračiti kako bi se omogućila umjerena izmjena zraka. Pretjerano snažan propuh također nije poželjan jer može brzo isušiti površinski sloj podloge. Potrebna je ravnoteža – svjež zrak treba dolaziti u prostor, ali bez jakog strujanja koje bi smanjivalo vlagu.
OD SITNIH BIJELIH TOČKICA DO PRVE BERBE
Prvi šampinjoni ne pojavljuju se odmah u obliku prepoznatljivih gljiva kakve nalazimo u trgovinama – na pokrivnom sloju najprije se vide vrlo sitni bijeli začeci. Nakon toga rast može biti prilično brz pa se iz njih postupno oblikuju karakteristična plodišta s bijelim klobucima.
Vrijeme berbe može se prilagoditi željenoj veličini gljive, ali preporučuje se brati šampinjone dok je klobuk još zatvoren. Pri branju ih ne treba grubo čupati. Gljiva se lagano primi pri dnu, nježno zakrene i izvuče iz pokrivnog sloja. Tako se dobiva cijelo plodište, a podloga ostaje spremna za nastavak ciklusa.
Velika prednost ovakvog uzgoja je što jedna podloga ne daje samo jednu berbu – šampinjoni se razvijaju u nekoliko valova. Nakon prve skupine plodišta slijedi nova, a ciklus se može ponoviti više puta. Prvi valovi u pravilu daju najveću količinu gljiva, dok kasniji postupno postaju slabiji.
Koliko će se na kraju ubrati ovisi o veličini i količini komposta, kvaliteti micelija te uvjetima koji su održavani tijekom uzgoja. Kod pojedinih gotovih kompleta i briketa namijenjenih kućnom uzgoju navodi se mogućnost dobivanja nekoliko kilograma šampinjona kroz više valova berbe, a kod nekih se može računati na približno dva do tri kilograma.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....