Ljute papričice zasebna su priča za svakoga – jednima je dovoljan samo mali komadić, dok ljubitelji snažnijih okusa bez problema posežu za jačim sortama. Osjećaj peckanja svima nam je dobro poznat, ali jeste li znali da iza toga stoji kapsaicin – prirodni spoj odgovoran za karakterističnu ljutinu. Papričice iz roda Capsicum sadrže vitamin C, karotenoide, vitamin E i brojne druge biljne spojeve s antioksidacijskim djelovanjem.
Svakako, najzanimljiviji je kapsaicin. Kada dođe u dodir sa sluznicom usta, aktivira receptore povezane s osjećajem topline i boli. Mozak zato dobiva poruku kao da je temperatura u ustima naglo porasla, što zatim izaziva peckanje, znojenje, crvenilo lica, suzenje očiju i pojačano lučenje sline. Što je koncentracija kapsaicina veća, reakcija je snažnija.
POVEZUJU SE S DUŽIM ŽIVOTOM
Veliko zanimanje izazvalo je istraživanje koje je obuhvatilo više od 16 tisuća odraslih osoba, a tijekom dugogodišnjeg praćenja, konzumacija crvenih ljutih papričica bila je povezana s približno 13 posto nižim rizikom smrtnosti. Slične rezultate donijela su i kasnija istraživanja provedena na stotinama tisuća ljudi iz različitih dijelova svijeta. Konzumacija ljutih papričica povezivala se s nižom ukupnom smrtnošću te manjim rizikom smrti od bolesti srca i krvnih žila. Znanstvenici među mogućim razlozima navode djelovanje kapsaicina na metabolizam, krvne žile, upalne procese i regulaciju masnoća u organizmu.
Kapsaicin djeluje na receptor poznat kao prolazni receptorski potencijal vaniloidnog tipa 1, koji sudjeluje u regulaciji osjeta topline i boli, ali i u nizu metaboličkih procesa. Njegova aktivacija povezuje se sa stvaranjem topline u organizmu, potrošnjom energije i razgradnjom masnoća. Zato se ljute papričice povezuju i s kontrolom tjelesne mase – nakon konzumacije vrlo začinjene hrane dolazi do privremenog povećanja proizvodnje topline, pri čemu organizam troši određenu količinu energije. Kapsaicin djeluje i na osjećaj sitosti te smanjuje želju za daljnjim unosom hrane.
Kapsaicin se koristi i u pripravcima namijenjenima ublažavanju određenih vrsta kronične i neuropatske boli. Kreme i medicinski flasteri s kapsaicinom djeluju na osjetne živčane završetke te nakon određenog vremena smanjuju njihovu osjetljivost. Ljuta hrana može privremeno pomoći i kod osjećaja začepljenog nosa – kapsaicin podražuje živčane završetke u sluznici i potiče stvaranje sekreta, zbog čega se nakon nekoliko zalogaja lakše diše kroz nos.
ŠTO ODREĐUJE KOLIKO JE PAPRIČICA LJUTA
Ljutina papričica se izražava Scovilleovom ljestvicom. Nazvana je prema američkom farmaceutu Wilburu Scovilleu, koji je početkom dvadesetog stoljeća osmislio način procjene ljutine razrjeđivanjem ekstrakta papričice sve dok ispitanici više nisu mogli osjetiti pečenje. Danas se količina kapsaicinoida određuje preciznijim laboratorijskim metodama, a rezultati se i dalje najčešće prikazuju u Scovilleovim jedinicama.
Razlike među papričicama mogu biti goleme. Jalapeño se najčešće kreće u rasponu od nekoliko tisuća Scovilleovih jedinica, serrano može dosegnuti nekoliko desetaka tisuća, a habanero ulazi u stotine tisuća. Najljuće sorte prelaze milijun Scovilleovih jedinica!
Na količinu kapsaicina utječu temperatura, dostupnost vode, sunčeva svjetlost, stres kojem je biljka izložena i stupanj zrelosti ploda. Čak i papričice ubrane s iste biljke mogu se razlikovati po intenzitetu ljutine. Najveća koncentracija kapsaicina nalazi se u svijetlom unutarnjem tkivu papričice, odnosno placenti i pregradama na koje su pričvršćene sjemenke.
Korisno je znati – kapsaicin se vrlo slabo otapa u vodi, pa se ispijanjem vode samo proširuje po većoj površini usta. Korisnije je popiti mlijeko, jogurt ili drugi mliječni proizvod. Protein kazein pomaže odvojiti kapsaicin od receptora u ustima i ublažiti pečenje. Pomoći može i škrobna hrana poput kruha, riže ili krumpira.
MOGU SE UZGOJITI I NA BALKONU
Uzgoj ljutih papričica ne razlikuje se mnogo od uzgoja klasične paprike, ali biljke traže dosta topline, svjetlosti i dovoljno dugu vegetacijsku sezonu. Zbog sporijeg početnog razvoja sjeme se najčešće sije u zatvorenom prostoru tijekom zime ili početkom proljeća, nekoliko tjedana prije posljednjih očekivanih mrazeva.
Sjeme najbolje niče kada je supstrat stalno umjereno topao, približno između 22 i 28 °C. Kod nekih izrazito ljutih sorti klijanje traje nešto duže nego kod običnih paprika. Supstrat treba održavati vlažnim, ali ne natopljenim vodom. Nakon nicanja presadnicama treba mnogo svjetlosti. Kada biljke razviju nekoliko pravih listova, mogu se presaditi u veće posude, a na otvoreno se sade tek kada prođe opasnost od mraza i kada su noćne temperature dovoljno visoke.
Kod uzgoja u posudama važno je odabrati dovoljno veliku teglu s otvorima za odvod viška vode. Manje sorte mogu uspijevati u posudama srednje veličine, dok snažnije biljke zahtijevaju više prostora za korijen. Papričice uzgojene na balkonu treba postaviti na najsunčanije mjesto, zaštićeno od snažnih udara vjetra. Zalijevanje treba biti redovito, ali između dva zalijevanja površinski sloj zemlje može se lagano prosušiti. Najbolje je zalijevati izravno uz tlo, bez nepotrebnog kvašenja listova.
Plodovi se mogu brati dok su još zeleni ili ostaviti na biljci da potpuno sazriju i dobiju karakterističnu crvenu, narančastu, žutu ili neku drugu boju, ovisno o sorti. Tijekom dozrijevanja mijenjaju se aroma, slatkoća i koncentracija kapsaicinoida. Mnoge sorte postaju izraženije ljute nakon pune zrelosti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....