Radič i endivija poznati su kao salate hladnijeg dijela godine. Vežu ih uz kasnu jesen, zimu, grah, krumpir ili ribu, ali njihova priča počinje ranije. Ako ih želimo brati onda kada ljetne kulture posustanu, ne treba čekati hladnoću da bismo se sjetili sjemena. Sjetva se planira u ljetnim tjednima, kad je vrt još pun, ali se i naslućuje gdje će se uskoro osloboditi prostor. Tu radič i endivija zauzimaju mjesto i vrtu daju novi život. Ne samo da produžuju sezonu nego i donose drukčiju vrstu zelenila od proljetne salate. Imaju čvršći list, izraženiji okus i bolje se nose s promjenom vremena. Ljetna vrućina im ne odgovara u punoj snazi, ali ako se posiju pametno, mlade biljke stignu ojačati, a glavninu rasta nastavljaju u danima kada se noći produže i temperature malo popuste.
ZAŠTO SE SIJU SADA, A BERU KASNIJE
Radič i endivija pripadaju skupini lisnatog povrća koje najbolje uspijeva kada nema prevelikih temperaturnih skokova. Mogu niknuti i rasti u toplijem dijelu godine, ali najljepši list daju kada rast ne prati stalni stres od vrućine i suše. Zato je ljetna sjetva zapravo priprema za kasniju berbu. Sjeme se može sijati u zaštićeniji kut vrta, u rahlu zemlju i uz redovitu vlagu, a presadnice se kasnije premještaju na stalno mjesto. Tko ima praznu gredicu, može sijati i izravno, ali tada treba više paziti na vlagu tla jer se površinski sloj zemlje ljeti brzo presuši.
Kod radiča je važno znati da postoje različiti tipovi – neki se uzgajaju zbog glavica, neki zbog rozeta, neki zbog rezanog lista. Crveni radiči, zeleni rezani radiči i šarene sorte ne ponašaju se jednako, ali svima odgovara da završni dio rasta dočekaju u svježijim danima. Tada boja postaje izraženija, gorčina ugodnija, a list čvršći. Ako se posiju prerano i ostanu dugo izloženi velikoj vrućini, mogu otići u cvijet ili razviti tvrđi, neugodniji list. Ako se posiju prekasno, možda neće stići napraviti dovoljno mase prije hladnoće.
Endivija je nešto blaža, premda i ona ima određenu gorčinu. Kovrčava endivija daje razbarušene, nazubljene listove, dok širokolisna endivija ima puniju rozetu i mekši izgled. U oba slučaja riječ je o povrću koje dobro dođe kad klasične salate više nema ili kada od ljetne salate ostane samo sjeme i izdužena stabljika. Endivija se može brati mlada, list po list, ili se pusti da razvije veću rozetu.
GORČINA NIJE MANA
Radič i endivija imaju okus koji nije posve neutralan, u njima ima blage gorčine, i baš zato nisu zamjena za običnu zelenu salatu, nego povrće s vlastitim karakterom. Gorčina je izraženija kada biljka pati od suše, vrućine ili prestare berbe. Ako se uzgajaju uz dovoljno vlage i ako glavni rast dočekaju u svježijem dijelu godine, okus postaje uravnoteženiji. List je tada čvrst, svjež i dobar za miješanje s krumpirom, grahom, jajima, maslinovim uljem, octom ili češnjakom.
Kod endivije se gorčina može ublažiti i takozvanim bijeljenjem, odnosno zaklanjanjem srca biljke od svjetla pred berbu. To se radi samo kada je rozeta suha i zdrava, jer zavezani ili prekriveni mokri listovi lako trunu. U kućnom vrtu to nije nužno, ali može dati nježniji, svjetliji središnji dio. Radič se više cijeni zbog svoje punoće i boje, pa se kod njega ne traži uvijek blagi okus. Malo gorčine u jesenskoj salati dobro podnosi jače začine i konkretnija jela.
MALA SJETVA KOJA PRODUŽUJE SEZONU
Najbolje se uklapaju u vrt kada se siju u manjim količinama, u razmacima od desetak do petnaest dana, ako ima mjesta i volje. Tako se izbjegne situacija da sve dospije u isto vrijeme. Jedan red može dati mlade listove, drugi se može pustiti za veće rozete, a treći ostaviti za kasniju berbu. U malom vrtu to znači više reda i manje bacanja, a u većem vrtu bolju raspodjelu posla. Dobro ih je promatrati kao drugu smjenu vrta – prva smjena su ljetne kulture koje nose boju, plod i obilje, a druga smjena su one biljke koje dolaze tiše, bez velikog cvata i bez spektakla, ali čuvaju vrt živim.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....