TAJNA USPJEHAU berbi kod nagrađivane obitelji Šunjić u zaleđu Marine: Svjetska priča od domaćih sorti! Evo kako su došli do ujednačenih prinosa iz godine u godinu

Lijepo vrijeme, dobra atmosfera i dalmatinska pisma koja se čuje među stablima maslina. U masliniku OPG-a Šunjić Oil, o kojem brinu majka i sin Zlata i Bojan Šunjić, berba je puno više od skupljanja plodova.

Na blagoj uzvisini u Rastovcu, u zaleđu Marine, okruženi prirodom i daleko od buke, masline beru uz prijatelje, pjesmu i druženje. Bojanovi prijatelji iz klape Goran Bobelj, Damir Podrug, Josip Cinotti, Zoran Orlić i Petar Ivanković ne dolaze samo pomoći u berbi, nego sa sobom donose i dobru volju. Dok jedan bere, drugi dodaje gajbu, a pjesma se nastavlja između redova maslina. U takvom okruženju posao lakše prolazi, a svaki trenutak podsjeća na ono što život na ovim prostorima čini posebnim.

Maslinik je dio obiteljske djedovine povezane sa Zlatinim djevojačkim prezimenom Oštrić. Dio stabala naslijedili su, a dio maslinika kupili od rođaka koji je također nosio prezime Oštrić. Neka stabla, prema njihovim procjenama, stara su i tisuću godina, pa se među njihovim granama ne čuva samo urod, nego i dio obiteljske povijesti.

Početni skepticizam

Danas Zlata i Bojan zajedno vode OPG Šunjić Oil i brinu o proizvodnji maslinova ulja koje je prepoznato i izvan Hrvatske. Među nagradama koje su osvojili posebno se ističe zlatna medalja na natjecanju u New Yorku. Zanimljivo je da Bojanov put do tog uspjeha nije počeo velikim ambicijama, nego prilično velikom dozom skepticizma prema maslinarstvu i natjecanjima.

Bojan se, naime, maslinama ozbiljnije počeo baviti tek u 38. godini, isprva pomažući majci. S vremenom je pomoć u obiteljskom masliniku prerasla u hobi kojem se posvetio sve ozbiljnije. Počeo je proučavati načine uzgoja, učiti iz vlastitih iskustava i tražiti savjete drugih maslinara i stručnjaka koje je upoznao na natjecanjima i Noćnjaku.

– Od domaćih sorti možemo napraviti svjetsku priču – smatra naš sugovornik.

U rezidbi je ključ

Bojan Šunjić po zanimanju je pomorac – kapetan duge plovidbe, a kada nije na moru, s posebnim guštom odlazi u maslinik. Na njegovu OPG-u Šunjić Oil nalaze se 52 stabla maslina, a svaki urod i svako stablo prati s posebnom pozornošću.

– Većinom imam oblicu, a tu su još skradinska krvavica, jedno stablo pendolina koji mi služi kao oprašivač te 13 levantinki navrnutih na oblicu – objašnjava Bojan, dodajući da oblica čini od 80 do 85 posto sortnog sastava njegova ulja.

Jedna od posebnosti njegova maslinika ujednačeni su prinosi iz godine u godinu. Dok se mnogi maslinari kod oblice suočavaju s izraženom alternativnom rodnošću, odnosno izmjenom rodnih i slabije rodnih godina, Bojan smatra da je važan dio odgovora u načinu na koji pristupa rezidbi.

– Intenzivnu rezidbu smatram jednom od najvećih šteta za maslinu – kaže Bojan.

U svojem masliniku zato primjenjuje minimalnu rezidbu. Vodopije ne uklanja odmah, nego ih ostavlja nekoliko godina i s njih bere plodove. Tek kada izboji odrvene, najčešće u trećoj ili četvrtoj godini, uklanja ih.

Uz rezidbu, veliku pozornost posvećuje prehrani stabala. Svake godine važe koliko je ploda dala pojedina maslina, uspoređuje prinose i prema njima prilagođava gnojidbu. Tako može pratiti razlike među stablima i pokušati utvrditi što utječe na njihovu rodnost.

U veljači obavlja klasičnu gnojidbu s pojačanim udjelom bora, dok u svibnju masline prihranjuje folijarno.

U razdobljima velikih suša masline zalijeva kišnicom. Budući da je riječ o starim stablima, smatra da im redovito navodnjavanje nije potrebno, no kada sušni uvjeti postanu izraženi, dodatna voda dobro dođe. Dok je Bojan na brodu, o zalijevanju i drugim poslovima brine njegova majka Zlata, koja mu je desna ruka u održavanju obiteljske djedovine.

Svaka berba novo saznanje

Proučavajući stanje plodova i rezultate iz prethodnih godina, Bojan je zaključio da su za njegov maslinik najoptimalniji 42. i 43. tjedan godine. Masline zato nastoji brati u približno isto vrijeme svake godine, oslanjajući se na vlastita zapažanja i iskustvo.

Ove godine očekuje oko 800 kilograma maslina, što je količina koju, kaže, dobiva gotovo svake godine. Berbu obavlja pet do šest berača, među kojima su prijatelji i poznanici. U takvom društvu posao se s lakoćom obavlja.

Jedno od zanimljivijih saznanja do kojeg je došao odnosi se na veličinu ploda i randman, odnosno udio ulja dobivenog preradom maslina.

– Mislio sam da sitne masline ne mogu dati veliku iskoristivost, no prošle sam se godine iznenadio randmanom od 17,5 posto – priznaje.

Ove godine pak očekuje randman od 14 posto. Takve razlike dio su maslinarske svakodnevice, a Bojanu pokazuju koliko na konačan rezultat utječu uvjeti u pojedinoj sezoni.

Velika prednost njegova maslinika blizina je uljare Mitlo, u kojoj se masline mogu brzo preraditi nakon berbe. Bojan posebno pohvaljuje obitelj koja vodi uljaru, u kojoj rade roditelji i njihova tri sina. Smatra da je blizina kvalitetne uljare pravi luksuz jer skraćuje vrijeme od berbe do prerade.

Surađuje i s Udrugom maslinara Zadarske županije, posebno s Branimirom Šunićem, tajnikom udruge, s kojim razmjenjuje iskustva i zapažanja iz maslinika. Na Noćnjaku je također upoznao stručnjake čije je savjete poslije počeo primjenjivati.

Ulje se mijenja, a s njim i rezultati

Za Bojana proizvodnja kvalitetnog ulja ne završava izlaskom iz uljare. Jednako važnim smatra način skladištenja i promjene koje se događaju tijekom vremena.

– Svoje ulje čuvam u inoks bačvama od 25 litara, a koristim i argon jer, prema mom iskustvu, tako bolje čuvam njegovu kvalitetu. Ulje se tijekom skladištenja mijenja i na to uvijek treba računati – kaže.

To je posebno primijetio sudjelujući na različitim natjecanjima. Dogodilo mu se da isto ulje na jednom ocjenjivanju osvoji srebrnu, a na drugom zlatnu medalju. S vremenom je počeo obraćati pozornost na vrijeme održavanja natjecanja i stanje ulja u tom razdoblju.

Voćnost je jedan od parametara koje pritom prati. Budući da se njezin intenzitet tijekom skladištenja postupno mijenja, smatra da najbolje rezultate postiže na ranijim i srednjim natjecanjima, dok je taj atribut još izražen.

Zato danas vodi računa o vremenu održavanja natjecanja na koja prijavljuje ulje, nastojeći odabrati razdoblje u kojem ono pokazuje najveći potencijal.

Srebro kao najbolji poticaj

Srebrne medalje Bojanu su posebno drage jer su ga poticale da istražuje što može poboljšati na svojem ulju. Upravo su mu ta priznanja bila motivacija za daljnje usavršavanje, sve do osvajanja zlata.

Posebnu vrijednost za njega ima velika zlatna medalja osvojena na Noćnjaku, gdje je od stručnjaka imao priliku mnogo naučiti o kvaliteti maslinova ulja.

Među priznanjima svakako treba istaknuti i zlatnu medalju na natjecanju u New Yorku, koje se održava u siječnju. Osim potvrde kvalitete, to mu je priznanje najviše pomoglo u marketinškom smislu. Medalja je postala važan argument pri predstavljanju ulja kupcima i dokaz da trud uložen u proizvodnju ima svoju vrijednost.

Bez marketinga nema budućnosti

Iako je kvaliteta temelj proizvodnje, Bojan smatra da ona sama po sebi nije dovoljna za uspješan plasman. Posebno ističe važnost samoodrživosti i marketinga.

Cijenu svojeg ulja od 40 eura smatra opravdanom s obzirom na kvalitetu koju nastoji postići. Međutim, iza svake boce stoje troškovi berbe, prerade, ambalaže i sudjelovanja na natjecanjima. Prošlogodišnjom dobiti financira ovogodišnju proizvodnju, pa uspjeh jedne sezone omogućuje nastavak rada u sljedećoj. Svoje ulje najvećim dijelom prodaje kupcima iz SAD-a.

– Konobe su pune ulja koje se ne može plasirati ni po cijeni od 12 eura, upravo radi lošeg marketinga – upozorava.

Posebno važnim smatra digitalni marketing koji proizvođačima omogućuje da predstave svoj proizvod, ispričaju priču o njegovu nastanku i dođu do kupaca izvan vlastitog mjesta.

Član je udruge Ultra Extra iz Šibenika i Udruge zadarskih maslinara.

– Mislim da bi se maslinarska Dalmacija trebala ujediniti, da bi maslinari u Dalmaciji trebali imati veće potpore za svoj rad poput Istrijana – kaže.

Zlatin mir

Dok Bojan istražuje, prati rezultate i razmišlja o svakom koraku proizvodnje, u pozadini njegova rada važnu ulogu ima majka Zlata. Kad je sin na dalekim morima, uskače ona, njegova desna ruka koja pomaže oko poslova i brine se da masline ne ostanu bez potrebne pažnje.

Zlata je u njihovo ulje vjerovala od samog početka. Osvojene medalje posebno je vesele jer vidi da se sinov trud isplatio.

Za nju maslinik nije samo mjesto proizvodnje. Od taloga maslinova ulja izrađuje sapune koje poklanja prijateljima i kupcima, pronalazeći tako još jedan način da iskoristi ono što nastaje tijekom proizvodnje.

– Ovdje sam pronašla svoj mir, najviše slobodnog vremena provodim tu – kaže Zlata.

Njezina povezanost s maslinikom podsjeća da iza svake boce ulja stoji mnogo više od samog ploda. Tu su obiteljska povijest, svakodnevni rad, iskustvo i ljudi koji svojim trudom čuvaju ono što su naslijedili.

– Ponosan sam što u mom masliniku rastu hrvatske, odnosno dalmatinske sorte – zaključuje Bojan. Upravo je ta rečenica, uz sve medalje i priču o uspjehu njegova ulja, možda i najljepše što se moglo čuti.