StoryEditor
SlikarstvoOsvojeni prostor

Luka Duplančić u galeriji na splitskom Sućidru propituje ‘ognjištarsku‘ poetiku poručujući da to mjesto spajanja i sigurnosti više nije u funkciji

Piše Jasmina Parić
24. veljače 2021. - 08:09
U centru instalacije je improvizirano, ugaslo ognjište puno hladnog pepela. Jedna mu žarulja daje varljivu, umjetnu toplinu  Žaklina Antonijević

Splitski višestruko nagrađivani slikar i grafičar Luka Duplančić u galeriji Studio 21 trenutno ima interesantnu izložbu – može se reći i instalaciju koja, kako kaže sam autor, a i kustosica Jasmina Šarić, izaziva nelagodu.

Zbog toga smo se i sastali, da nam prokomentira svoj rad – koji se može razgledati još do kraja mjeseca – ali, neizbježne su u razgovoru bile i još neke nevesele teme. Povjesničara umjetnosti Tonija Horvatića koji je godinama bio duša galerije više nema, kao ni Alema Ćurina čiji je plakat za jedno davno Splitsko ljeto Duplančić s kolegom Ivanom Svagušom pretvorio u mural u Plinarskoj ulici prošloga ljeta.

Ali umjetnost mora ići dalje, pa je tako postavljena izložba "Osvojeni prostor", koju je inicirao upravo pokojni Horvatić. "Izolirana struktura unutar galerije ne zrači dobrodošlicom. Ipak, pozvani ste da, kroz sasvim mali otvor, pokušate penetrirati u nju. Ukoliko uspijete, okružit će vas lica autora, njegovi vlastiti fotoportreti koji vas gledaju s visine, sumnjičavo, s podsmijehom, pomalo rezignirano, očito s predrasudama", zabilježila je kustosica.

Ovom izložbom – pojašnjava nam autor – koja je smještena u relativno malom prostoru, izgrađenom u samoj galeriji, propitivao sam prostor u nama samima, ali i prostor koji gradimo oko sebe, i kao zajednica – mentalitet.

S MURALOM TREBA ZNATI

Koristio sam fotografije vlastitog lica, ali ono nije bitno – mogao je na njima biti i netko drugi – a snimila ih je Glorija Lizde. U centru instalacije je improvizirano, ugaslo ognjište puno hladnog pepela. Jedna mu žarulja daje varljivu, umjetnu toplinu. Svi mi gradimo utvrde, podižemo unutarnje zidove kako bismo se lakše nosili s frustracijama. I to je ljudski. Ali, prejak sustav obrane daje kontraefekt; nutrina postaje hladna pa se to reflektira i na nama bliske ljude, time i na društvo. Jer "ognjište", prirodno mjesto sigurnosti, sastajanja, spajanja – više nije u funkciji. Ima, dakako, iznimaka, zaključit će s malo optimizma Luka Duplančić.

Posve je prirodno da smo prošetali i do murala u Plinarskoj ulici – taj Ćurinov rad ima u sebi drskosti, jakih boja, optimizma i – kaže nam Duplančić – već je zaradio nekoliko prijava zbog "nećudorednosti". Toliko o novom konzervatizmu, a nas je zanimala tehnika kojom su on i kolega Svaguša prenijeli mali crtež na zid kazališne radionice.

image
Slikar i dizajner Luka Duplančić ispred murala u Plinarskoj ulici, koji je u čast Alema Ćurina radio s Ivanom Svagušom 
 
Vojko Bašić/Cropix

I sam je pokojni Ćurin govorio da mu nije jasno kako su uspjeli tako precizno uvećati rad koji je uz to još bio nacrtan i naslikan raznim tehnikama.

– Takav se posao može obaviti na više načina. Može se "baciti" projekcija na zid i ocrtati konture, ali smetala nam je skela. Klasičan postupak je podjela na kvadrate koji se popunjavaju segmentima slike, ali spor je. Mi smo prvo nanijeli crnu podlogu i onda je "izmaćali" bijelim flekama i crtama. Kada smo na računalu preko te površine prislonili Ćurinov plakat, točno smo vidjeli: kod ove mrlje završava koljeno, kod one linije je polovica bedra. I slikali smo direktno, a posao znatno ubrzali, odaje slikar.

RAD U KAZALIŠTU

Ovaj mural je samo jedna od Duplančićevih dodirnih točaka s teatrom: već godinama surađuje sa svim splitskim kazalištima, autor je brojnih plakata i grafičkih rješenja, a u Gradskom kazalištu se prihvatio i izrade scenografija i lutaka. Raskošnu scenografiju osmislio je lani za predstavu "Palčica", a koristili su mu kaže, temelji koje je udarila stara generacija splitskih lutkara, poput Ivice Tolića – ali iznalazio je i posve nova rješenja.

– Slobodni umjetnik mora stalno otvarati nove kreativne "niše" – kaže jednostavno naš sugovornik, koji je surađujući s TBF-om osvojio i dva Porina za likovna oblikovanja albuma. Uz TBF ga donekle veže i najnoviji posao koji, po narudžbi, ponovno obavlja s kolegom Svagušom na jednoj zgradi na Blatinama. Bit će to mural na kome su stihovi TBF-a (Alles Gut) i jedan fjakast muški lik, u ljetnom, opuštenom izdanju.

– Posao je velik – pritom mislim da je zid koji oslikavamo triput veći od onoga u Plinarskoj ulici – a boje malo prigušene, oker i bordo, kako rad ne bi "vrištao" nego se uklopio u kolorit okolnih zgrada.

– Murali pa i oslikana stepeništa i slično danas znatno pridonose atraktivnosti i prepoznatljivosti nekih gradova. Naravno, ni njih baš ne smije biti previše, treba biti mjere, planiranja – misli Duplančić. A kada smo ga zapitali, kao čovjeka od oka, čega na prvi pogled u Splitu fali, tu nema dvojbe – fali zelenila.

– U Splitu bi trebalo posaditi tisuće stabala, gdje god je moguće – zbog zdravlja, hlada, uopće kvalitetnijeg života stanovnika. Krenimo od opustošenog Marjana. Mnogo kamena i dva pitara – to više nije opcija – zaključuje Duplančić.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
14. kolovoz 2022 08:50