Ticker 1

Prijelomna vijest

Ticker 2

StoryEditor
Kulturasve pet na sceni 55

Komedija ‘Laponija’, premijerno izvedena u HNK Split, tematski je vezana za božićno vrijeme, ali nipošto nije 'prigodničarska'. Riječ je o pametnoj i duhovitoj predstavi koja o ozbiljnim pitanjima progovara s lakoćom<br />  

Piše Jasmina Parić Matko biljak
14. prosinca 2019. - 18:15

Odlična komedija “Laponija” zadnja je premijera u ovoj godini u splitskom HNK-u. Tematski vezana uz blagdane, premijera je postavljena na Scenu 55 u predbožićno vrijeme i prikladna je za izvedbu u zimskim mjesecima, ali ovdje nipošto nije riječ o “prigodničarskom” programu.

Džemperi sa sobovima i okićena jelka samo su zgodan začin djelu koje će poput snježne vijavice protresti odnose u jednoj obitelji i izvući na površinu prešućenu, neraščišćenu prošlost, nesuglasice o kojima se dogovorno šutjelo i tobože toleriralo.

Redateljica Nenni Delmestre odabrala je, prevela i adaptirala ni godinu dana star tekst katalonskih dramatičara Cristine Clemente i Marca Angeleta. Tekst je zanatski vrsno skrojen: u okviru klasične dramske forme, nudi iza svakog ugla iznenađenje i novost, kao u dobro projektiranom engleskom perivoju.

U “Laponiji”, razlistavaju se odnosi između mediteranskog i finskog ogranka obitelji, sukobljavaju se mentaliteti, stavovi o odgoju djece, o poželjnom i nepoželjnom ponašanju, zameću se male igre moći, a krhke i kratkotrajne pobjede slamaju se o čvrste litice atavizama.

Izvorno katalonski, u ovom slučaju splitski bračni par, na blagdane u Finsku došao je po čaroliju, opuštanje i Djeda Mraza. Drugi par, Splićanka koja se naizgled posve aklimatizirala na sjeveru i njezin muž Finac, racionalnim argumentima odbijaju sudjelovati u tradicionalnoj priči, a ponajmanje u to uvlačiti svoje dijete. Djeca, na sceni nevidljiva, i zbog koje se i zameću sve prepirke, odgojena su različito; jedno, uvjetno rečeno, u laži, a drugo u istini.

Pitanje iskrenosti i njezinih granica jedno je od ključnih u “Laponiji”. Dok dalmatinska familija, osobito bolja polovica, uz isuviše visoku napetost zahtijeva božićnu magiju, stanovnici zemlje divnih mitova, runa i Kalevale, opredjeljuju se za svojevrsnu suhoću, zatiranje čarolije i inzistiranje na golim činjenicama. U tom božićnom ratu vadi se i teška pirotehnika, dakako iz prošlosti, o kojoj se baš i ne razgovara iskreno.

Tekst je izuzetno duhovit, komika se temelji na sukobu mentaliteta i karaktera, a Nenni Delmestre odlučila se u svom redateljskom pristupu za dodavanje malih doza mekoće i sjete. Radnja je dovoljno šašava da bi se inzisitiralo na tome da bude i urnebesna. Redateljica je zato ciljano blažila, balansirala i stišavala pojedine situacije i postigla pravu mjeru komedije s gorkastim začinom.

Monika Vuco Carev, kao splitska sestra, stupa na scenu donoseći stanje povišenog pritiska, pred pucanje, koje izvire iz starih odnosa, pa i suparništva s “finskom sestrom”. Gesta joj je borbena, svađalačka, i toliko je u nju uživljena da se u momentima blaženja nešto teže spušta u niži registar.

Siniša Novković, gost iz GKM-a, donio je u HNK svoju specifičnu zaigranost i novu energiju, zaokruživši blago karikaturalan lik dobrodušnog Janusa, koji je u svojoj familiji uvijek nadglasan, a izvan kuće očito ima interesantnije i složenije lice. Zorana Kačić Čatipović našla se u procjepu između dva svijeta, samo naizgled prilagođena novoj sredini. Veoma spretno i angažirano donijela je lik žene koja plovi između prošlosti i sadašnjosti, između blagdanskih natezanja i unutarnjih borbi.

Nikša Arčanin je pak sjajno kreirao Finca koji je naučio hrvatski. Uvjerljivo i prirodno, tumači zagonetan karakter pun nijansi. Njegov Olavi u prvom redu je čovjek donekle jezično ograničen, a komunicira s Dalmatincima naučenim književnim hrvatskim.Tu ograničenost nadomješta superiornim izlaganjem svojih stavova i svjetonazora, a uz to osjeća se u njemu nekakva tvrda jezgra, dobro čuvan prostor nesigurnosti.

Prema svim svojim likovima, i autori teksta i sama redateljica veoma su dobrohotni, sućutni. Svima je širom otvoren prostor za umjetničku kreaciju i prezentaciju. Uostalom, među njima nema “negativaca”. Ima samo nerazumijevanja, a s dalmatinske strane, i ogovaranja.

Glazbu, scenografiju i kostimografiju potpisuje Lina Vengoechea. Osobito je uspjela scena s tipičnim nordijskim dizajnom bez kiča, s minimalističkom jelkom i takozvanim kreativnim neredom koji je proizvelo dijete kome je čitav stan igraonica. Iza prozora, naslućuje se nešto manje uredno i jasno, polarna svjetlost koja je znanstveno protumačena, ali ipak osvaja maštu i srca.

“Laponija” je pametna, duhovita i živa predstava koja o ozbiljnim pitanjima progovara s lakoćom, a od banalnih problema stvara veliku dramu. I zato se može gledati u svako doba godine. •

#LAPONIJA HNK SPLIT PREMIJERA KRITIKA

Izdvojeno