StoryEditor
KnjiževnostOtvoreno pismo

Netrpeljivi ste naspram Dalmacije i dalmatinstva, piše predsjednik raspuštenog splitskog ogranka Siniša Vuković predsjedniku DHK Đuri Vidmaroviću

Piše Siniša Vuković
22. rujna 2020. - 14:40
Siniša Vuković: Imao sam čuti kako mi stavljate na teret nekakvu moju predalmatinsku, hiperzavičajnu aktivnost. Zar sam kao predsjednik splitskog ogranka DHK trebao skrbiti o Đakovačkim vezovima, Vinkovačkim jesenima ili o Festivalu kajkavske popevke u Krapini?Matko Biljak

Predsjedniče Društva hrvatskih književnika, Đuro Vidmaroviću, poštujem Vaše godine!
Nisam dosad kao predsjednik splitskog ogranka DHK javno reagirao na Vaše despotske manevre i totalitarističke kanonade ispaljene višekrat dosad – što zbog pažnje usmjerene na pandemiju koronavirusa, što zarad izbjegavanja iznošenja prljavog rublja DHK pred javnost – ali, kako ste vlastitim Vam nekorektnim metodama djelovanja izbili mi iz ruku ma i zadnji adut šutnje, prisiljen sam javnost upozoriti na veo stida i poniženja kojim ste, poput nebnice, natkrili dičnu povijest sve do nedavno, praktički do jučer, ugledne institucije DHK. A, ove godine navršava se jubilej 120. godišnjice osnutka našeg Društva, koje je, rekoh, sve do takorekuć jučer, za kormilo sebe sama, biralo najbolje i najuglednije članove među nama…

Obraćam Vam se u vidu ovog otvorenog pisma inspiriran Vašom gluhoćom i sljepoćom kojom ste više puta bili izvoljeli ne čuti i ne vidjeti što sam Vam sve govorio i pisao ad modum, hm, zatvorenog pisma u jednostranoj nijemosti korespondencije (s Vaše strane), odnosno govorenja in barbam kad smo ćakulali uz kavu u Splitu ili kad sam Vas p(r)ozivao s govornice u našim prostorijama DHK-a u Zagrebu, na Trgu bana Jelačića, u prilici redovne Godišnje skupštine kolektiva čiji smo i pripadnici i dužnosnici.

Nisam reagirao, dakle, u veljači kad ste mi poštom poslali dva dopisa u kojima su Vašom rukom vlastoručno potpisane odluke s vrlo upitnom pravnom i legalnom pravovaljanošću. Bez najave, obrazloženja i navođenja dijela Statuta DHK na temelju kojega ste donijeli svoju odluku, obavijestili ste me kako je iznebuha ukinut splitski ogranak DHK. Zbog čega? Na temelju čega? I, zašto nisam, kao predsjednik Ogranka, prehodno bio opomenut da je nešto učinjeno što bi vodilo takvom ishodu? Uputio sam dopis i upitao Tajništvo i pravnicu DHK tražeći pojašnjenje zašto je do toga došlo, ali odgovora do danas nisam dobio. Kao predsjednik DHK valjda biste trebali znati da se naš ogranak zove ogranak Split, a ne Splitsko-dalmatinski ogranak? Ili je Zadar ponovno izručen Italiji, kao što su to jednom bili učinili oni kojih ste, sudeći po Vašim javnim istupima, simpatizer?

Drugi dopis sadržavao je u sebi ukor upućen meni, dodijeljen mi od strane Časnog suda DHK, jer da sam u intervjuu u "Slobodnoj Dalmaciji" grubo prekršio Ustav RH, spominjući čakavski, kajkavski i štokavski jezik, a da je službeni jezik RH, zadan slovom Ustava – hrvatski jezik. I sad Vas ja pitam, što je to hrvatski jezik? Na kojem jeziku je Marko Marulić – kako ono?, aha: otac hrvatske književnosti! – spjevao svoj glasoviti ep Judita? Na kojem je jeziku Miroslav Krleža napisao genijalno literarno djelo Balade Petrice Kerempuha?

Kojem sam jeziku, ja osobno, zavazda učinio doprinos objavivši još 2001. godine Ričnik selaškega govora, u kojem se nalazi 10.500 riječi spašenih od neumitnog zaborava? Kojem sam jeziku učinio čast i pridao važnost u svojih 20-ak izvornih znanstvenih članaka, baveći se jezičnim specifičnostima na prostoru šire Dalmacije? Periodiku i publicistiku kojeg jezika obogatio sam s više od 500 objavljenih popularno-znanstvenih ili žurnalističkih jedinica s lingvističkim temama što se tiču građana Hrvata koji žive na još i širem prostoru Dalmacije? Najposlije, na kojem je jeziku napisan moj čakavski prijevod kompletnog Novog zavjeta (555 kartica teksta!), te prijevod cjelovitog Psaltira sa 150 psalama (preko 5500 stihova!), i sve to s latinske Vulgate? Sve ovo zaista je zavrijedilo ukor akonto nepoštovanja, skužajte, kojeg ono jezika? I, po mjeri klaustrofobičnosti čije, i kakve, lubanje?
Pa opet, Đuro Vidmaroviću, poštujem Vaše godine…

MEDIJSKE FRUSTRACIJE

Za ovo moje ipak javno reagiranje udarna igla bila je još jedna Vaša ilegala. Nakon što je ovo hrvatska javnost morala doznati, jer hrvatska javnost i uplaćuje poreze iz kojih se dobrim dijelom financira rad i djelovanje DHK, bio bi red da taj isti puk dozna i što ste učinili nekidan, desetak dana prije isteka valjanja Vašega mandata predsjednika DHK. Pošto ste zimus, bez pravne podloge i prethodne opomene, totalitarističkim maljem odvalili splitski ogranak DHK ukinuvši ga kao kužno ili tumorno tkivo, malo više od tjedan dana prije kraja Vašega predsjednikovanja nekoć važnom institucijom, u tajnosti poput gerilskih ilegalaca sazvali ste u Splitu uski kružok svojih istomišljenika, a sve u htijenju za tobožnjim reaktiviranjem sjekirom iz Vaše ruke ugašenog splitskog ogranka DHK.

I sad, kako je moguće da se taj sastanak održi isključivo u družbi Vaših privatnih prijatelja – uključujući i ljude koji nisu članovi DHK, naprimjer, vlasnika jedne izdavačke kuće – a da se na isti "inicijativni odbor" ne pozove i ostatak redovitih članova DHK iz Splita i okolice, njih 40-ak!? Nisam pozvan ni ja, nego sam za sve doznao odrebata. I, konačno, gdje ste sabrali zdrug svojih ilegalaca, kad su ključevi od prostorija splitskog ogranka DHK još uvijek kod mene?

Tako da ću Vam sada, Đuro Vidmaroviću i poštovane Vaše godine, uputiti nekoliko otvorenih pitanja, na koja mi niste htjeli odgovoriti dosad. Neću ih komentirati, da ne bih bio subjektivan, dovoljno će biti jasna da svatko razborit pravo rasudit bude mogao što je pravo, a što pravo ne može biti… I, vjerojatno će se moći vidjeti, na što ste sveli instituciju kojoj su nekoć na čelu bili velikani poput Ivana Trnskog i Milutina Cihlara Nehajeva, Slavka Kolara i Petra Šegedina, Mirka Božića i Vjekoslava Kaleba, Jure Kaštelana i Dobriše Cesarića, Dragutina Tadijanovića i Gustava Krkleca, Ive Frangeša i Jure Franičevića Pločara, Šime Vučetića i Nedjeljka Fabrija, Ante Stamaća i Slavka Mihalića

Čitanje novina i portala, uz sve poštivanje epidemioloških mjera, ne obvezuje čitača na nošenje medicinske maske, pa ćemo je skinuti. A, skinuvši masku s lica licemjerja, adresatu moj Đuro Vidmaroviću, poštovane Vaše godine, budući da ste me onako svojski, oštricom moći predsjednika DHK bili dekapitirali zbog mojega doista obimnog intervjua u Slobodnoj Dalmaciji, a imajući puno razumijevanje prema Vašoj frustraciji što niste i sami bili zanimljivi važnim i čitanim medijima u nas da Vas dosad pozovu za sugovornika (potužili ste se na to više puta); evo, pokušat ću Vam pribaviti prostor davši Vam, baš u vidu intervjua, priliku javnog oglašavanja na nekom vidljivijem mjestu.

ŠUTNJA NIJE KNJIŽEVNA REAKCIJA

Premda ste, gostujući u jednoj notornoj emisiji gotovo sat vremena govorili o politici i, potpisani kao predsjednik DHK, niti jednom riječu niste spomenuli status književnika ili knjige u Hrvatskoj! Štoviše, gostujući u jednom dužem terminu u jednoj drugoj notornoj emisiji, zajedno s voditeljem zgražali ste se nad činjenicom da se nagrada za životno djelo u Hrvatskoj zove po Vladimiru Nazoru, te da je strašno što se nagrada za pjesništvo zove po Ivanu Goranu Kovačiću!

Shvatiti ste mogli i dosad, jasno: ja nemam zaista ništa protiv Vas osobno, Đuro Vidmaroviću, ali imam itekako, doista i dosita, puno toga za DHK… Ergo, ništa osobno. Otuda i rukovet ovih, za hrvatsku javnost, važnih pitanja; jerbo, hrvatska javnost, podsjetimo, financira naše gušte. Dobro, gušte nekih među nama…

U čemu ste, Predsjedniče, crpili snagu za posvemašnje ignoriranje mojeg programa rada splitskog ogranka DHK, u kojemu je, uz ostalo, bio plan pokretanja edicije sabranih djela Vesne Parun i podizanje spomenika Tinu Ujeviću u Splitu?
Zbog čega ste se usprotivili da negdje u Dalmaciji, po uzoru na slične manifestacije diljem Hrvatske, pokrenemo "Dane čakavskog jezika i književnosti"?

Čiji interes bi bio ugrožen da smo pokrenuli jedan važan književni časopis, u kojem bi kriterij objavljivanja bio isključivo estetski doseg teksta? Zašto ste smatrali da Splitu i Dalmaciji nije potreban jedan ozbiljan nakladnik, koji bi objavljivao s jedne strane djela suvremenih književnika, a s druge reizdavao neka rasprodana ili rijetka djela iz naše baštinske riznice? Zašto Vam nije bilo zanimljivo upriličiti druženje splitske publike i djece s poznatim hrvatskim književnicima, kojima bismo organizirali dolaske iz cijele Hrvatske pred ovdašnju javnost?

Ma, nemojte me krivo razumjeti, pitam Vas sve ovo zbog toga što mi ništa niste rekli nakon što sam Vam bio u Splitu predstavio, pa predao, program koji sam htio realizirati, a Vi ste mi tek na moje naknadno traženje u elektroničkoj pošti bili napisali, citiram doslovce: "ŠUTNJOM KOJOM SAM REAGIRAO NA VAŠU SKICU PROGRAMA RADA SPLITSKOGA OGRANKA DHK ISKAZAO SAM SVOJE MIŠLJENJE." Dražesno. Rekoh, ništa neću sugerirati, čitatelji će sami povezati, svatko prema svojoj vrsti. (Nego, kakvih je to uopće književnika sredstvo izraza – šutnja!?)

Možemo slobodno krenuti dalje. Molim Vas, u pismu koje ste mi bili uputili glede Vašeg dolaska na Marulićeve dane u Split, nekako mi je disonantno zazvučala Vaša pitalica potkraj pisamca, koja me je, moram priznati, poprilično zbunila. Naime, što ste točno mislili kad ste mi uputili upit: "zanima me Vaše razmišljanje o Statutu HDZ-a, zanima me Vaš stav prema 'mojoj' politici DEMETROPOLICAZIJE (ne decentralizacije) u radu DHK?". Ovaj, naime, kako da kažem, gledajte… uzgred budi rečeno, kakve veze imam ja, kao predsjednik splitskog ogranka DHK, sa statutom HDZ-a, ili ikoje ine stranke? Jeste li ovakva pisma slali i drugima? Molim Vas, neću se ljutiti ako budete išli u detalje… (?)

'SPORNI BEOGRADSKI' INTERVJU

Sve razumjem… Je… Ma… Vidite… Čuj… Gle… Fakat ono… No međutim… Opet on… Sekund, ako mogu… doć… do riječi… Etoga… Vidite… Fakat onda, dopustit ćete mi malo jezično da Vam se približim… Pardon… jezično Vam se približiti… Evoga, sad je sve OK… mislim, u redu… Jezično… Gle, kako onda da ste se, da tako kažem, bili digli na zadnje noge kad sam preklani gostovao u Beogradu, gdje sam na poziv, pazite sad, Zajednice Hrvata Beograda "Tin Ujević", održao predavanje o Bibliji u tamošnjoj isusovačkoj župi sv. Petra, koju je utemeljio Bartol Kašić, pisac prve hrvatske gramatike, i prvi Hrvat prevoditelj Biblije na svoj jezik?

Da mi ne biste rekli kako lažem ili manipuliram, evo Vam Vašega mejla što ste mi ga bili uputili, originalno boldiranoga, u cijelosti:

"Poštovani gospodine Vuković,
Vaš posjet Beogradu spada u područje Vaše privatnosti. Međutim, članak koji ste napisali kao predsjednik Ogranka DHK – Split nadilazi Vašu privatnost i postaje javno iskazivanje koje se može tumačiti kao stav Ogranka DHK-u Splitu. Društvo hrvatskih književnika nije stranačka, odnosno politička udruga. Ako se želite baviti politikom, za to imate dovoljno prostora izvan DHK-a.
Uključite se u politički život neke od naših političkih stranaka, ili osnujte vlastitu, i tada će ovakvi izleti imati smisla. Ogranci DHK nisu nezavisni entiteti. Vi ste sadržajem članka o boravku u Beogradu učinili suprotno. Personalizirali ste Ogranak.

Kao predsjednik Društva hrvatskih književnika iskazujem Vama, kao sadašnjem predsjedniku Ogranka u Splitu, nepovjerenje.
Dakako, ovime ne pada mi na pamet stavljati pod znak pitanja pravo na osobne političke stavove, oduševljenja i beogradske veze, a iskreno govoreći, oni me niti ne zanimaju. No, svaki predsjednik Ogranka DHK dužan je voditi računa o činjenici kako u javnim nastupima ne zastupa samoga sebe. Vjerojatno je tako i u Beogradu. O svemu ću obavijestiti Upravni odbor DHK-a."

Još se uvijek čudim što nakon niza mobingâ što ste ih, evo, vršili nada mnom, nisam istupio iz članstva DHK! Da ja ne bih izvukao kakav krivi zaključak, a, podsjećam, kazao sam kako neću ništa komentirati subjektivnosti radi, molim Vas, objektivnosti radi, pojasnite našim čitateljima kako ste mi ovako nešto mogli napisati, optužujući me za politiziranje koje, doduše, samo Vi vidite, naročito nakon što ste mi bili uputili onaj upit glede mojega mišljenja o statutu HDZ-a?

I, kako me možete optužiti i za članak koji sam tobože napisao, i da sam ga još napisao u ime ogranka DHK, kad je posrijedi provjerljiv tekst na Dalmatinskom portalu, u kojem se samo prenosi moj status s Facebooka, gdje sam kao humanist i kršćanin osudio huliganski napad neodgojene splitske mularije na beogradske vaterpoliste na Rivi? Ni na jednom mjestu ja se ne predstavljam kao predsjednik ogranka DHK, niti je tekst moj autorski članak. Đuro Vidmaroviću, ne mislite li da bi predsjednik ma kojeg društva književnika u ma kojoj zemlji na svijetu, ipak trebao znati razlikovati autorski članak od teksta u kojem je netko samo citiran?

Zaprijetili ste mi kako ćete "o svemu obavijestiti Upravni odbor DHK-a". Potaknut Vašim kreativnim vratolomijama i egzibicijama, a nježno sumnjajući u njihovu vjerodostojnost, bio sam Vas preduhitrio i sâm sam obavijestio Upravni odbor DHK o Vašim gnjusnim objedama kojima ste me počastili privatno mi prijeteći u obraćanju elektroničkom poštom. Iako sam u više navrata tijekom više mjeseci pismeno bio zatražio nazočnost na sjednici UO-a DHK, kako bismo kao kolege i ljudi raspravili o nesuglasicama, pozvali ste me tek tjedan dana prije Godišnje skupštine u lipnju, pa još u radni dan. Zar mislite da mogu na tjednoj bazi putovati iz Splita za Zagreb? Zašto, usprkos traženju dijela članova UO, niste htjeli primiti predsjednika jednog ogranka na sjednicu UO-a mjesecima prije?

PREKOMJERNO DALMATIZIRANJE

Imao sam čuti i od Vas osobno, doduše mlako, ali i od drugih, istinabog vrlo vruće (ponukanih Vašim zakulisnim i kuloarskim ogovaranjima), kako mi stavljate na teret nekakvu moju predalmatinsku, hiperzavičajnu aktivnost što izmiče iz interesa nacionalnih širina. Dobro, zar sam kao predsjednik splitskog ogranka DHK trebao skrbiti o Đakovačkim vezovima, Vinkovačkim jesenima ili, ne znam, Festivalom kajkavske popevke u Krapini? Čemu, zaboga, služi kapilarna organizacija Društva uzduž i poprijeko Hrvatske, ako ne za brigu i očuvanje važnostî i naročitostî na lokalnoj razini?

Zbog čega ste zabranili (da, zabranili, tako mi je tajnica rekla!) objavljivanje na našim mrežnim stranicama fotografije i vijesti o proslavi 80. rođendana našega pisca klasika, Nedjeljka Fabrija? A jedini smo mi u Splitu u cijeloj Hrvatskoj sjetili se upriličiti večer u čast tada još živom piscu.

Nadalje, kako da Vam iskažem sram i nevjericu kad su me zvali iz Hrvatskog društva skladatelja, potuživši se kako ste odbili sudjelovanje DHK na zajedničkoj zagrebačkoj komemoraciji u povodu preminuća akademika Jakše Fiamenga?
Na čemu je, u riječ, akcent Vaše evidentne netrpeljivosti naspram Dalmacije i dalmatinstva? Zastupate li odista i Vi stav zagrebocentričnih literata kako se pogled DHK ne dobacuje puno dalje od brončanog prkna na konju spomenika bana Josipa Jelačića pod prozorima naših zagrebačkih prostorija?

U Vukovar sam, zajedno sa suradnicima i prijateljima iz Splita preklani bio poslao vojni kamion s 5000 knjiga koje su prikupili Splićani na moju inicijativu. A, splitske knjige obilato su popunile i police u uništenim knjižnicama Gunje i okolice, što su stradale u onoj diluvijalnoj poplavi. Zašto mi i u povodu toga niste poslali nekakav e-mail, ili nedajbože čestitku?
I na koncu, kažite mi koja Vam je najznačajnija knjiga što ste je autorski objavili, po čemu je ona važna za hrvatsku kulturu, te možete li navesti koji su sve eminentni hrvatski književni kritičari pisali o Vašem djelu, i, u kojim hrestomatijama i antologijama hrvatskog pjesništva možemo naići na Vaše pjesmotvore?

Evoga, Đuro Vidmaroviću, ovo je istinska prilika u kojoj javnosti možete obrazložiti točne razloge i stvarne razmjere Vaših animozitetâ prema Dalmaciji, njezinom možebitnom kulturnom razvitku i prosperitetu čak i u duhovnom smislu. Višekratno sam Vam bio dao priliku da pokažete lepezu Vaše širokosti u smislu dobrodošloga hrvatovanja što u se usiše zdravi patriotizam i koji isključuje mržnju prema svemu različitome, te koje, naravno, stremi hodu, kasu i galopu ukorak s vremenom u kojem živimo, a ne da budu ekvivalenti najgoroj prošlosti u povijesti hrvatskog naroda: predmnijevam na razdoblje NDH, koje ste Vi u nizu Vaših javno dostupnih izvora itekako protežirali i simpatizirali.

Sjetit ćete se, niste mi ništa odgovorili ni kad sam na traženje DHK poslao svoje prijedloge za dopune našega Statuta, gdje sam naveo kako bismo se, sukladno slovu Ustava, morali ograditi od svih totalitarnih sistema, pa i eklatantnog ustaševanja što se bilo relativizirajuće bilo latentno i dandanas provlači kroz djelovanje mnogih naših članova! A to, dakako, ne ide ni uz opću uljudbenu etičnost, ne ide ni uz kršćanstvo; osim, uz ono kršćanstvo zarad kakvog je Isukrst prevrtao stolove u hramu optužujući trgovce da od kuće oca njegovog čine puko pazarište, ili ono kršćanstvo zbog kojega je papa Ivan Pavao II., danas svetac, javno molio oprost – urbi et orbi.

Razumjeli ste, Đuro Vidmaroviću, nemam apsolutno ništa protiv Vas, ali imam itekako toga za DHK. Ništa osobno, dakle. Štoviše, želim Vam svako dobro i dobro zdravlje, i svaka Vas srića pratila. I Vas, i naše sve tužnije, i šutljivije, Društvo.

NEUSPIO POKUŠAJ
Bez komentara Đure Vidmarovića
Probali smo doći i do Đure Vidmarovića, predsjednika Društva hrvatskih književnika, da komentira navode iz Otvorenog pisma, ali nije nam se javio.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

04. prosinac 2020 06:14