StoryEditor
Kulturaredatelj iza rešetaka

John McTiernan - akcijski heroj, a ne zločinac

Piše PSD.
25. veljače 2013. - 20:23
Odlazak u zatvor  velikog redatelja Johna McTiernana (r. 1951.) na služenje kazne zbog laganja FBI-ju u slučaju prisluškivanja tužna je vijest za sve poklonike (akcijskog) filma. Presuda je, interesantno, donesena točno deset godina nakon što je McTiernan snimio svoj zasad posljednji rad, “Ubojite namjere“ (“Basic“, 2003.). Kako li je veliki McT uspio tako gadno zaglibiti? Prigodom snimanja remakea “Rollerballa“ (2002.) filmaš je želio znati je li ga koproducent Charles Roven ogovarao šefovima major studija MGM, za što je čuo da se šuška. Još uvijek na vrhuncu moći dolarske nadoknade, s filmografijom teškom milijardu u svjetskim kinima (“Predator, “Umri muški 1&3“, “Lov na Crveni oktobar“, “Afera Thomasa Crowna“...), McTiernan čini krupnu grešku unajmljivanjem Anthonyja Pellicana, zloglasnog privatnog detektiva kojeg često angažiraju hollywoodske zvijezde za zataškavanje nekih vlastitih informacija ili ilegalno prikupljanje tuđih.

Slučaj Pellicano

“Big mistake“, s kubankom bi u ustima uskliknuo Jack Slater (Arnold Schwarzenegger) iz njegova “Posljednjeg akcijskog junaka“ (“Last Action Hero“, 1993.). Nedugo poslije, FBI, čije je agente McT razasuo eksplozijom krova nebodera na vrhuncu prvog dijela filma “Umri muški“ (“Die Hard“, 1988.), zaplijenio je Pellicanove dokumente i snimke razgovora, optuživši njuškala za neovlašteno prisluškivanje, urotu i podmićivanje policajca od kojeg je dobio dosjee slavnih osoba iz “tvornice snova“. Pellicano je završio iza rešetaka na 15 godina. Kako su, eto, među snimkama pronađeni i njegovi razgovori s Rovenom, FBI ispituje McT-ja.Čuveni režiser priznaje krivnju, ali poslije neuspješno pokušava povući priznanje. Usto, povlači krivi potez laganjem da Pellicana uopće ne poznaje i uvaljuje se u labirintni sudski proces.

McT na setu 'Umri muški' s Willisom
Izvlačio se on na odvjetnika, umor i tablete, moguće one za glavobolju kojima se kljukao mamurni akcijski junak John McClane (Bruce Willis) u “Umri muški 3“ (“Die Hard With A Vengeance“, 1995.), ali avaj. Sud je nemilosrdan i odbija žalbu - McT dobiva 100 tisuća dolara globe plus zatvorsku kaznu koja će mu, prema svemu sudeći, teško biti ublažena. Ne treba biti ljuti sinefil poput malca iz “Last Action Hero“ za reći kako se čitav “slučaj Pellicano“ doima poput scenarija koji bi sam McT mogao režirati i pretvoriti u “rašomonski“ akcijski triler poput “Basica“ naslovljen, recimo, s “The Pellicano Brief“.

Iako, McT nije bio redatelj sudskih trilera/odvjetničkih drama, već jedan od najvećih akcijskih “auteura“ u povijesti kinematografije. Izgovorite li samo njegovo prezime, već su vam puna usta akcijnosti: McTiernan! Naoružan tako zvučnim, eksplozivnim prezimenom, McT nije mogao snimati rom-comove. Daleko od toga da on nije znao pokazati i svoju romantičnu stranu. Pred kraj “Umri muški 3“ McTiernan je skrenuo pažnju s akcije i pucnjavu snimio kao bljesak u pogledu punom požude između negativca (Jeremy Irons) i njegove ljubavnice, podsjetivši na onaj divni poljubac u inat nuklearnoj eksploziji u “Istinitim lažima“ (“True Lies“, 1994.) njegova suvremenika i najvećeg konkurenta Jamesa Camerona.
Willis i Samuel L. Jackson u 'Umri muški 3'
“Posljednji dani raja“ (“Medicine Man“, 1992.) i “Afera Thomasa Crowna (“The Thomas Crown Affair“, 1999.) s parovima Sean Connery-Lorainne Bracco i Pierce Brosnan-Rene Russo vrvjeli su od egzotične, seksi romantike i možda je šteta što ovakvih pokušaja, da ne kažemo neakcijskih  afera Johna McTiernana nije bilo više, a možda je tako i moglo biti, sjetimo li se rečenice Jacka Slatera kako “ne želi više pucati u ljude i raznositi zgrade“. Za razliku od Camerona, McT-jevi filmovi u srži nisu bili romantične, ljubavne priče, niti su imali snažne ženske karaktere. Najromantičniji trenutak njegove karijere vjerojatno je ono “macho“ hrvanje nabildanim rukama Schwarzeneggera i Carla Weathersa u “Predatoru“ (“Predator“, 1987.).

Prototipne goloprsate junačine

Najpunokrvnije ženske likove odigrale su, pak, Rene Russo i Lorainne Bracco (Bonnie Bedelia je u “Umri muški“ uglavnom svedena na damu u nevolji, a Connie Nielsen u “Ubojitim namjerama“ - muškobanjasta satnica). “Iznenađen sam da su poslali ženu“, kazat će netko ugledavši Bracco u “Posljednjim danima raja“. Jer, McTiernanovi junaci se takoreći drže filozofije “Žena bi mi mogla vjerovati dok njezini interesi ne dođu u sukob s mojima“ (Pierce Brosnan, “Afera Thomasa Crowna“). Žene su u njegove filmove uvedene da malčice testiraju testosteronsku maskulinost heroja i izazovu frontalni sukob, od Russo do Predatora, rastfarijanskog izvanzemaljca s licem nalik vagini dentati (šifra: kljove).
Arnie u 'Predatoru'
McT veliča prototipne goloprsate, mačoizirane junačine s plakata za vojno/policijsko novačenje (Arnie, Bruce), čije herojstvo nema granice, ali se i lagano cinično poigrava s njima suprotstavljajući im i blago feminizirane negativce, “mudrice s naglaskom“ (Alan Rickman, “Die Hard“), koji u strahu od možebitnih homoerotskih implikacija počnu zamuckivati (Jeremy Irons, “Die Hard With A Vengeance“). Ipak, intencije njegovih filmova ponosno ističe maskulini naslov “Umri muški“ i sto posto ih ispunjava. Ako junak u njegovim filmovima nije bojovnik kad ga upoznamo, postat će to vrlo brzo, poput Antonija Banderasa u “13. ratniku“ (“13th Warrior“, 1999.). S “Die Hardom“ McTiernan istovremeno stvara i razvija novi akcijski spektakl i žanrovsku personu Willisa koji će zauvijek ostati McClane, nametnuvši Hollywoodu svoj podtrend (“Umri muški“ na bojnom brodu, u avionu, vlaku... pa sve do Bijele kuće u ovogodišnjim filmovima “Olympus Has Fallen“ i “White House Down“).

Junačenje u krupnjaku

Motivi iz McT-jevih ranijih radova, “Predatora“ i “Die Hard“, u većem ili manjem obujmu provlače mu se kroz sve filmove, od suvremene tehnologije protiv čovjeka do širokopotezne društveno-kulturalne alegorije (vijetnamski, ekološki, ekonomski i sinefilski podteksti) stvorene za interpretacijska iščitavanja i maštanja. Klaustrofobični ambijent iz kojega je teško umaknuti - džungla (“Predator“), neboder (“Die Hard“) i podmornica (“The Hunt For Red October“, 1990.) - okružje je stvoreno za demonstraciju njegova redateljskog umijeća. U većini McTiernanovih “hard boiled“ akcića, postrojenih poput pravih bojevih vježbi, pun je ekran oružja krupnijeg i razornijeg kalibra, streljiva, bomba, mišića, krvi, znoja... Strojnice u krupnjaku razmiču šipražje u prašumi (“Predator“) i mecima junake pokrivaju staklom u urbanoj džungli (“Umri muški“). Svi su s prstima na okidaču pod paljbom. Do kud oko vidi - tinjajuća akcija ispunjava svaki kvadrat kadra.

Sean Connery, Alec Baldwin i Scott Glenn u 'Lovu na Crveni oktobar'
Pokret s a(tra)ktivnom kamerom koja kao ekspresivni narator luta naokolo tražeći koga bi naciljala i često u “close upu“ s lijeva na desno okruži junaka u važnim trenucima njegova shvaćanja s čime ima posla (“Predator“, “Umri muški 3“, “13. ratnik“). Ne bi McTiernan bio McTiernan da je samo vrhunski majstor visokobudžetnih akcijskih prizora. On je jedan od rijetkih “hi–tech“ redatelja izniklih u američkom studijskom sistemu u posljednjih 30 godina koji je u stanju osjetiti i ispričati priču ne žrtvujući je prolaznoj atrakciji gimnasticiranja tehnološkim senzacijama. Dobar scenarij ovaj filmaš neće pokvariti, a i iz lošijeg će izvući najbolje. Posjeduje istinski osjećaj za narativnu dinamiku u realnom vremenu, vizualnu ljepotu i ekonomičnu kompoziciju kadrova, sposobnost da elegantno izmjenjuje akciju i humor, napetost i emociju, for i back plan, totale i krupnjake, da sjedinjuje lirsko i epsko, zemaljsko i izvanzemaljsko, duh i tijelo, fizički spektakl s metafizičkim kontekstom, uzvišeno i trivijalno, “art“ i “entertainment“.

Veliki od akcijske kužine

Tko nije gledao McT-ja, nije bio upućen u glavninu donedavnih filmskih zbivanja i šire shvaćenu pop-kulturu. Akcijske osamdesete i devedesete nezamislive su bez njegovih inteligentnih signaturnih filmova koji su, režirani sa stilom i klasom, nametnuli visok standard i definirali žanr. Krajem osamdesetih i početkom devedesetih McTiernan je bio pripadnik hollywoodske elite i uz Camerona je možda najviše oblikovao suvremeni komercijalni kinofilm, iskušavajući pamet poznavatelja klasične i moderne (sedme) umjetnosti. O “prednostima klasične naobrazbe“ govorio je McT-jev negativac u “Die Hardu“, opisujući između redaka načitanog redatelja kojeg se, nekoliko metara filmske trake dalje, dotiče i preko heroja, spominjanjem “još jednog Amerikanca koji je vidio puno (John Wayne/Rambo) filmova“.

Antonio Banderas je '13. ratnik'
McTiernan nije gledao samo američke žanrovske filmove s potpisom Johna Forda (“Izgubljena patrola“), Waltera Hilla (“Južnjačka utjeha“), Johna Carpentera (“Stvor“). Gutao je on i ezoterične europske i azijske, Kubricka, Fellinija, Truffauta, Bergmana, Kurosawu. Češki redatelj Jan Kadar naučio ga je kako režiji treba pristupati kao stvaranju glazbe, odnosno da su fotografija i osvjetljenje vizualne melodije. Kadar i McT znali su po čitave dane piljiti u Truffautovu “Američku noć“ (1973.), memorizirajući je kadar po kadar. Taj se europski stil režije vidi u filmovima Beethovena akcije.

Za akcijske filmove McT-jevi su sadržavali neobično puno krupnih planova. A svaki pravi filmofil trebao bi razlikovati koje vizualne i verbalne dosjetke dolaze iz “Umri muški“, “Predatora“ ili “Posljednjeg akcijskog junaka“, a koje, recimo, iz “Kobre“ (“Cobra“, 1986.) i “Komandosa“ (“Commando“, 1985.). O novomilenijskim akcijskim filmovima s junačićima i redateljima bez identiteta da i ne govorimo. Primjerice, gotovo je nemoguće da bi neki noviji žanrovski redatelj frontalno sudario junaka sa Shakespeareom i Bergmanom u scenama s uzijem opasanim Hamletom i Smrti koja izlazi iz velikog ekrana newyorškog “art“ kina na kojem se vrti “Sedmi pečat“ (“Last Action Hero“), to jest film orkestrirao kao akcijski “rashomon“ u čast Kurosawi (“Basic“).
Schwarzenegger kao 'Posljednji akcijski junak'
Nakon potonjeg projekta, McT je povratio formu poljuljanu “Rollerballom“ kao jedinim slabijim naslovom u karijeri i ostavio dojam da ima još toga za ponuditi i i očuvati integritet žanra. Teško je ne oteti se dojmu koliko bi divno bilo vidjeti akcijski “all-star“ serijal “Plaćenici“ u njegovoj režiji i nastavke “Umri muški“ franšize, radije nego pod paskom “malih od (akcijske) kužine“, Simona Westa, Lena Wisemana i Johna Moorea. Nažalost, McTiernan je nepovratno izgubio deset godina godina života rastežući se po sudu do finalne presude, jer “život je prepun malih razočaranja“, precizno je netko pogodio u “Rollerballu“.

Ako ne ranije, McT je tu definitivno shvatio kako nitko nije iznad zakona, pa da ga nekako u zadnji čas, uz humornu doskočicu, izvuku “above the law“ policajci John McClane ili Jack Slater. No, u platno akcijske čarolije i život kao film valjda je nastavio vjerovati. Barem štovatelji njegova bogatog naslijeđa jesu. U to ime, Hollywoodu predlažemo metafilmski “pitch“ za “The Expendables 3“, u režiji sinefila Quentina Tarantina po mogućnosti. Sylvester Stallone i njegovi “plaćenici“, uključujući tu McTiernanove kućne akcijaše Willisa i Schwarzeneggera, kreću u nemoguću misiju izbavljenja McT-ja iz zatvora kako bi režirao - “EX3“. Usput mogu spasiti i najvećeg tamnoputog akcijskog glumca Wesleyja Snipesa, također zatočenog iza rešetaka, zašto ne. Ali, redatelj je ipak najbitniji. Posljednji akcijski redatelj.

MARKO NJEGIĆ

Zaleđeni projekti

John McTiernan je donedavno figurirao kao redatelj bombastično naslovljenog filma “Shrapnel“, o dvojici ratnih veterana koji se love u nekoj vrsti igre, kao i “The Camel Wars“ o iračkom Amerikancu poslanom da se bori u Iraku. “The Camel Wars“ se dosad nije snimio i stavljen je na led, a “Shrapnel“ je prepravljen u “Killing Season“ s Robertom De Nirom i Johnom Travoltom; u kinima bi se trebao pojaviti do kraja godine.

Zimzeleni opus

McTiernan u devedesetima i početkom nultih godina 21. vijeka možda nije razvijao pionirsku digitalnu tehnologiju kao James Cameron; donekle neobjašnjivo uzmemo li u obzir njegove skupocjene podvodne CGI kadrove u “Lovu na Crveni oktobar“ ili revolucionarno računalno uskrsnuće crno-bijelog Bogarta u “Posljednjem akcijskom junaku“. No, njegovi najbolji filmovi doimaju se još uvijek prilično zimzeleno, svakako manje zastarjelo od većeg dijela generacijske konkurencije. A i podatni su za nove (p)oglede.

Recimo, akcijska scena terorističkog napada usred New Yorka i dimom koji suklja iz podzemne u “Umri muški 3“ podsjeća na metež 11. rujna, kao i eksplozija negdje po polovici nebodera u prvom filmu, s time da netko u trojki eksplicitno spominje WTC, ali se referira na onaj prvi napad iz 1993. U izvornom “Die Hardu“ teroristi izveli pljačku zbog “opće pohlepe korporacije (Nakatomi)“, što također zvuči profetski u kontekstu današnjeg ekonomskog kaosa.

Podsjetimo i da je McT tu sjajno izvrnuo vijetnamski podtekst vlastitog “Predatora“ - slabiji “lokalac“ konfrontira se nadmoćnim “strancima“ naoružanim “raketama, strojnicama i dovoljnom količinom eksploziva da dignu u zrak čak i Schwarzeneggera“. Film “Posljednji dani raja“, lociran u djevičansku divljinu koja nestaje, nastavak je njegovih ekoloških preokupacija načet u “Predatoru“. Samo, netaknutu prirodu sada krče bageri umjesto artiljerije USA specijalaca koji će prethodno posmicati selo “lokalaca“ i zatim se sami naći na meti Predatora, “oživjele džungle“ s ciljem posrednog kažnjavanja njihova šerifovskog busanja u Vijetnamu.

Top scene

1. John McClane skače u ambis s vrha nebodera opasan vatrogasnim crijevom, sekundu prije snažne detonacije (“Umri muški“)

2. Specijalci pucaju na sve strane u strahu od nepoznatog i mecima pretvaraju džunglu u ravnicu (“Predator“)

3. McClane protiv čopora terorista u dizalu (“Umri muški 3“)

4. Predstavljanje Jacka Slatera kako korača po krovovima i haubama policijskih vozila (“Posljednji akcijski junak“)

5. Podmornica ulijeće u kadar kao krstarica iz “Ratova zvijezda“ ploveći morem kao svemirom (“Lov na Crveni oktobar“)


Top filmovi

1. “Predator“ (1987.) / “Umri muški“ (1988.)

2. “Posljednji akcijski junak“ (1993.)

3. “Umri muški 3“ (1995.)

4. “Lov na Crveni oktobar“ (1990.)

5. “13. ratnik“ (1999.)


Top hitovi

U američkim kinima najviše su se gledali “Lov na Crveni oktobar“, “Umri muški 3“, “Umri muški“, “Predator“ i “Afera Thomasa Crowna“. U svjetskima prednjači “Umri muški 3“, a slijede ga “Lov na Crveni oktobar“, “Umri muški“, “Posljednji akcijski junak“ i “Afera Thomasa Crowna“.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
09. kolovoz 2022 04:01