Unuk iz “Princeze nevjeste” ne bi nijednom stopirao priču da mu djed za laku noć čita “Willowa” (1988.). “Willow” je još veća dječačka fantazija od “The Princess Bride”, većinski lišena “poljubaca”, ali i satire i autironije za odrasle. Zapravo, prije bi djed prekidao priču da razuvjeri unuka naćulenih ušiju kako junaci neće stradati, i to više puta nego u slučaju “Princeze nevjeste” s kojom “Willow” dijeli osnovni žanr i direktora fotografije Adriana Biddlea.
Posrijedi je nešto strašniji “fantasy” iz podvrste mača i magije, otprilike kao “Legenda” i malo više, dakle negdje na pola puta između “Labirinta” i “Conana”. George Lucas je kao producent i autor priče pomiješao mračnije bajke/fantazije braće Grimm i Tolkiena (“...