StoryEditor
Film & TVCINEMARK (RETRO)PERSPEKTIVA

‘Labirint‘ + ‘Legenda‘: Bajke između svjetla i tame

13. studenog 2021. - 10:50

"Fantasy" filmovi bili su su u osamdesetima najčešće materijal za djecu i mlade, raznobojni spektakli "PG" predikata s ponekim strašnim scenama ili kreaturama koje su ih pripremale za ulazak u mračniji svijet odraslih. Čak se i Conan Barbarin morao prilagoditi ciljanoj dobnoj skupini fantazijskih filmova pa je njegov mač otupio oštricu "R" rejtinga za nastavak.

Takvih "PG" fantazija snimilo se na bacanje tijekom osamdesetih, od "The Dark Crystal" i "Neverending Story" do "Willowa", a za neke od najomiljenijih slove "Legenda" (1985.) Ridleyja Scotta i "Labirint" (1986.) Jima Hensona. "Legend" i "Labyrinth" su fantazijski parnjaci i generacijski vršnjaci s nizom poveznica mimo matičnog žanra.

FILM: Legend/Labyrinth; fantazija; SAD, 1985./1986. REŽIJA: Ridley Scott/Jim Henson ULOGE: Tom Cruise, Mia Sara/Jennifer Connelly, David Bowie OCJENA: ** ½ (prvi), *** ½ (drugi)

Filmovi su pušteni u kina sredinom osamdesetih ("Labirint" ove godine slavi 35. obljetnicu), ali nisu se proslavili na box-officeu, već stjecali kultni status na videu i TV-u. Oba su priče o odrastanju i pupanju seksualnosti, a njihovu radnju pokreću počinjene greške mladih žena, princeze Lili i tinejdžerice Sarah (Mia Sara, Jennifer Connelly), tj. otmice koje junaka ("Legenda") i junakinju ("Labyrinth") odvode u potragu kroz bajkoviti svijet.

U njima glavne uloge igraju glumci u tadašnjem usponu koji će ubrzo postati zvijezde, Tom Cruise ("Riskantan posao" – "Top Gun", "Kišni čovjek", "Nemoguća misija") i Connelly ("Bilo jednom u Americi", "Natprirodna pojava" – "Hot Spot", "Grad tame", "Genijalni um"), u nešto manjoj mjeri i Sara ("Slobodan dan Ferrisa Bullera", "Vremenski policajac").

"Labirint" ima zavodljivog, pomalo perverznog negativca koji želi snubiti mlađahnu heroinu – kralja goblina Jaretha u tumačenju rock legende Davida Bowieja s ikoničkim imidžom. Negativac u filmu "Legend", Gospodar tame, još je zavodljiviji i perverzniji, k tome i strašniji i zločestiji, a glumi ga Tim Curry, zvijezda mjuzikla "Rocky Horror Picture Show", skriven ispod đavolski crvene maske i crnih rogova čudovišta iz pakla s kopitama.

Bowie je sam sudjelovao na prepoznatljivo "80's" soundtracku "Labyrintha" kojem je suprostavljena sintisajzerska glazba Tangerine Dreama. I jedan i drugi film vizualno počivaju na maskama i lutkama monstruma, vilenjaka, patuljaka, goblina i sličnih fantazijskih likova, djelu Roba Bottina ("Stvor", "RoboCop") i samoga Hensona ("Muppet show").

Kao da to nije dovoljno, protagonistice snolikih fantazija, Lili i Sarah, referiraju se na zbivanja kao na san. "Mora da sanjam", kaže jedna, druga, pak, "To je bio samo san...", makar se ispostavilo da nije i da nastavlja "sanjati" kad otvorena vrata njezine sobe i dalje vode u svijet onkraj Grada goblina. Napokon, tu su i jednorozi, u "Labirintu" prisutni u špici/logu Tri-Star Picturesa, a u "Legendi" zapravo, što film povezuje sa Scottovim "Istrebljivačem".

Ipak, postoje i neke razlike u pristupu fantaziji: "Labyrinth" je vedriji, benigniji, zabavniji, više dječji, "Legend" mračniji, ozbiljniji, košmarniji u snolikosti, ali lišen srčanosti i emotivnosti za jedan ovakav ep. Može se reći da je "Labirint" svjetlo "Legendinoj" tami. "Što je svjetlo bez tame", pita se "Lord of Darkness" u jednoj sceni, a junak Jack (Cruise) veli "Dovest ćemo svjetlo tami".

Nijedan film nije bez mana, niti je najbolje ostario, ali "Labyrinth" je ujednačeniji u fantazijskoj viziji, koliko god da se ona tonalno lomila između Hensona kao redatelja, Georgea Lucasa kao producenta i "montipajtonovca" Terryja Jonesa kao scenarista u smislu obiteljske lutkarske zabave, bajkovite avanture i otkačenog humora.

S druge strane, "Legend" neravnomjerno spaja dječju bajku i hororsku fantaziju po receptu braće Grimm. Lutkarski goblini teško da mogu nekoga preplašiti izgledajaći kao ružniji, granično strašni Muppeti ili Yoda iz "Imperij uzvraća udarac", kamoli patuljak Hoggle ili "chewbaccaovski" Ludo, dok su Gospodar tame i njegovi podanici stvoreni da klincima priušte poneki košmar.

Zasigurno je to i do razlika u mističnim svjetovima filmova i prezentaciji likova. Svijet "Labirinta", u koji ulazi Sarah, znatno je svjetliji, gotovo da nema kadra mraka koji dominira većim dijelom "Legende", a goblini iz prvog filma su više nestašni kao djeca, nego opasni, otprilike kao Gremlini, time i podatniji za identifikaciju mlađe publike, jednako kao i obična tinejdžerica Sarah, suprotno princezi Lili.

Sarah živi u bajkovitom svijetu samo u mašti, za razliku od Lili. Ona pokreće radnju tako što poželi da joj goblini odvedu bebastog brata, umorna od toga da ga čuva i sluša njegov plač dok su joj otac i maćeha (Christopher Malcolm, Shelly Thompson) vani. Iako će se brzo ugristi za jezik, goblini su oteli bracu i Sarah mora pronaći put do Jarethova dvorca kroz labirint i stići do ponoć poput Pepeljuge ako ga želi vratiti; u protivnom on će postati jedan od njih.

Nasuprot njoj, Lili pokreće radnju tako što kao obična smrtnica dodirne jednoroga i posljedično zaledi kraljevstvo u dojmljivoj sceni apokaliptična dolaska vječne zime dok Jack roni u potrazi za njezinim prstenom i izranja iz zaleđenog jezera. A kad Lili i bijeloga konja s ispilanim rogom otme Gospodar tame, samo ih Jack može spasiti i vratiti svijet u prvobitno stanje.

Želja koju poželite i to požalite jer ne mislite ozbiljno nešto je s čime se lakše poistovijetiti u odnosu na dodirivanje jednoroga, a tome u prilog ide i što je Sarah lik s više osobnosti na tragu "Alise u zemlji čudesa" i Dorothy iz "Čarobnjaka iz Oza". Tada 16-godišnja Connelly glumi Sarah iskreno, prirodno, mladenački nevino i zarumenjeno, dojmljivije od Sare i Cruisea čiji likovi nemaju ni osnovnu puninu i nerijetko djeluju artificijelno, poput samoga filma.

Scottov trud je neupitan i "Legend" povremeno, kao u poetičnoj sceni kad Lily hita u "slow motionu" kroz mračno kraljevstvo, podsjeća da iza kamere stoji sjajni stilist "Blade Runnera" i "Aliena", čovjek čija je estetika impresivnija od Hensonove. Pa ipak, gotovo se nijedna Scottova scena ili "setpiece", osim zamrzavanja jezera, ne može se mjeriti s "kristalnim" balom pod maskama kod Hensona, osobito ne završnicom, inspiriranom radovima M.C. Eschera i postavljenom u prostoriju sa stepenicama koje prkose gravitaciji i vode gore-dolje/dolje-gore.

To je posljednji test za Sarah koja će odrasti, naučiti se odgovornosti, izaći iz "Labirinta" kao zrelija mlada žena i uputiti (posljednji?) pozdrav djetinjstvu. Lili je u većoj kušnji u "Legendi" privučena i zavedena mračnim podzemnim svijetom Gospodara tame, u finalu razapeta između djevice i zavodnice, sukladno borbi svjetla i tame, a film je barem interesantan, subverzivan i alegorijski intrigantan, ako ne kvalitetan.

Tako, Gospodar tame potražuje (falusoidni) rog ženke Jednoroga od kojeg će na koncu i stradati, ali ne prije nego što izrekne zanimljivu opasku "Snovi mladosti su žaljenje zrelosti". Snovi Ricka Deckarda o jednorogu iz "Istrebljivača" ovdje postaju seksualni košmari, no "Legend" prečesto izgleda umjetno poput one origami "unicorn" figurice, kao da je fantaziju odsanjao replikant MTV generacije. Sanjaju li androidi električne jednoroge? Sanjaju li "Legendu"?

Steppenwolf po uzoru na Gospodara tame

Kad čovjek danas, 2021., pogleda "Legendu", u oko mu upada da je Gospodar tame bio inspiracija za supernegativca Steppenwolfa iz superjunačkog ansambl spektakla "Liga pravde" koji je kreiran pomoću računalnih efekata ispod kojih se ne može razabrati glumac Ciarán Hinds. P.S. "Labirint" se prikazuje na TV1000 13. studenoga 2021. u ranijim popodnevnim satima, a "Legenda" je na istom kanalu 22. i 26.11., a bit će i početkom prosinca.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
25. siječanj 2022 23:46