
Ekspresionistički Munchov "Krik" preselio se još jedan put na masku ubojice Ghostfacea u "Vrisku 3" ("Scream 3", 2000.), trećem dijelu satiričnog, autoironičnog horor serijala režiranog i napisanog u samosvjesnom "meta" ključu. U realnom vremenu je djelovalo da je to "jedan put" previše, tj. da je "trojka" višak, izvojevan onom "ubodi nešto, makar nožem".
No, podcijenjeni "Vrisak 3" je i onda bio u najmanju ruku solidan, a iz današnje perspektive se bolje nadovezuje na prethodnike i fino zaokružuje trilogiju, ostavljajući vrata odškrinuta za nastavke, te krije određenu viziju filmskog post-weinsteinovskog svijeta.
Slično prijašnjim filmovima, također u režiji legendarnog Wesa Cravena i produkciji zloglasnog Harveyja Weinsteina, revolucionarnom originalu i njegovom prilično dostojnom nastavku, ali i onima koji su uslijedili deset i dvadeset godina kasnije ("Scream 4", "Scream"), pitanje je tko je Ghostface i zašto ponovno zove okolo i ubija, što horor postavlja na sjecište s "murder mystery" trilerom.
U "Vrisku 3" Ghostface je mogao biti bilo tko. I svatko je mogao stradati od njegova noža. Jer, "Scream 3" nije bio običan nastavak, jedan u nizu, nego završni dio trilogije ako već to nije i "Ubod 3"/"Stab 3", horor film koji se snima unutar horor filma prema događajima iz prethodna dva "Vriska".
Filmofil Randy (Jamie Kennedy), stradao u "Screamu 2", snimio je videoporuku za Sidney Prescott (Neve Campbell) i preživjele likove Gale Weathers i Deweyja Rileyja (Courtney Cox, David Arquette), da ukaže na razliku između nastavka i trećeg dijela, te objasni pravila filmskih trilogija, na jednak način kako je objašnjavao pravila horora kao takvih u prvom "Vrisku" i "sequela" u nastavku.
"Nemaš posla s nastavkom, ovo je završni dio trilogije. Prave trilogije su povratak na početak. One otkrivaju nešto što nije bilo točno od početka (‘Kum‘, ‘Povratak jedija‘...). Otkrivaju da nije istina nešto što smo mislili da jest", govori Randy i daje nekoliko trilogijskih pravila.
"Prvo, imaš ubojicu koji je nadčovjek. Drugo, svi mogu umrijeti, uključujući glavni lik. Moglo bi biti kao u ‘Psima iz rezervoara‘ dok se ne završi. Treće, prošlost će se vratiti da te ugrize za guzicu", zaključuje Randy da "u trećem dijelu oklade ne vrijede". Pa doista, Ghostface pored prve žrtve ostavlja fotografiju Sidneyjine majke Maureen Prescott (Lynn McRee) od čijeg je umorstva sve započelo.
Prva žrtva je Cotton Weary (Liev Schreiber) koji je prošao put od osumnjičenog za ubojstvo Maureen do TV voditelja. Uvodna scena je "screamovski" dojmljiva, premda ne i ingeniozna kao u izvorniku i nastavku. Nakon što kamera proleti pokraj znaka Hollywood na brdu poviše Los Angelesa, pronalazi Cottona u automobilu taman kad mu zazvoni telefon.
S druge strane žice je Ghostface koji stoji ispred vrata kupaonice Cottonove djevojke Christine Hamilton (Kelly Rutherford) i želi odigrati "jednu igricu", u biti doznati gdje je Sidney. Cotton juri prema kući, gdje se Christine boji da je on ispod maske Ghostfacea jer misli da je posrijedi njegova "igra probadanja" koju on voli igrati s njom (!).
Na kraju će oboje završiti brutalno probodeni, s fotkom Sidneyine mame na poprištu umorstva. Vjerojatno Cotton nije ni znao gdje je Sidney. Ona je promijenila ime, preselila se drugi grad i radi kao savjetnica za žene u krizi i liječi vlastite tinejdžerske traume pričajući na telefon s drugima.
Majka joj se ukazuje u snovima, točnije noćnim morama, što ima smisla računajući da je "Scream 3" djelo redatelja "Strave u Ulici brijestova" i "Nove strave Wesa Cravena" te da scenarij ovaj put potpisuje Ehren Kruger ("Građani opasnih namjera", "Pljačka stoljeća"), prezimenjak Freddyja Krugera koji je naslijedio posao od Kevina Williamsona ("Znam što si radila prošlog ljeta").
Kruger – Ehren, ne Freddy – nastavlja tamo gdje je stao Williamson i preuzima štafetu. Doznaje se da je Cotton glumio samoga sebe u "Ubodu 3" ("snimao film nazvan ‘Stab‘ i bio proboden"), tj. da ubojica ubija prema redoslijedu stradavanja u scenariju (tog) filma u režiji mladog Romana Bridgera (Scott Foley) i produkciji veterana Johna Miltona (Lance Henriksen) koji skriva neke tajne i dijeli ime s piscem "Izgubljenog raja" i likom Ala Pacina u "Đavoljem odvjetniku".
"Mi nismo u opasnosti", tješi se bujna plavuša Sarah Darling (bivša "Playboyeva" zečica Jenny McCarthy), članica glumačke ekipe "Uboda", a njezin kolega ističe da je iste riječi rekao jedan lik na petnaestoj stranici scenarija. Genijalno. Candy je akterica ponajbolje scene filma, ambijentirane u hollywoodskom studiju, tijekom koje, zanimljivo, ima sličan imidž (frizura, džemperić) kao Naomi Watts u godinu kasnijem "Mulholland Driveu" Davida Lyncha.
"Isuse, moram naći novog agenta", priča Candy sama sa sobom, svjesna da glumi u filmu nazvanom "Ubod 3" i da je cura koja umire druga, i to gola. "Zašto moj lik mora biti pod tušem? Tuš je izlizan, ‘Vrtoglavica‘, aloooo", govori Candy koja je zamijenila "Vertigo" za "Psiha", ali opaske u vezi ženskih likova u hororima ubadaju tamo gdje treba.
Nesretna Candy će biti ubodena i stradati druga kao i njezin lik u odlično orkestriranoj sceni: ona se sakriva u garderobi studija prepunoj Ghostfaceovih odijela i gledatelj sluti da je u jednome "pravi" Ghostface i tiho vrišti. Craven opet s priličnom lakoćom prelazi iz komedije/satire/parodije u "slasher" horor.
"Vrisak 3" boravi u tom međuprostoru kad se Sidney, Dewey i Gale sretnu s glumcima koji ih igraju i među njima se ističe Jennifer Jolie (Parker Posey) kao "direktno-na-video verzija" potonje. Pitanje je tko je od njih iduća žrtva jer postoje tri različita scenarija koji se konstantno prepravlja da kraj filma ne procuri na Internet i ne zna se koji je ubojica pročitao, baš kao što je bilo isto toliko stvarnih prepravaka/inačica "Screama 3" iz istih razloga.
Ipak, autoreferencijalni humor Cravenu nije nikad prepreka za metafilmski horor, najbolji u metafilmskoj sceni kad Sidney u šetnji po studiju naleti na repliku njezine kuće, kuće iz prvog "Vriska", gdje će ponovno proživjeti sličan užas pojavom Ghostfacea. Horor se višestruko metafilmski ponavlja u "Screamu 3" kao i prethodnicima, a to je horor mizoginije koja pokreće mnoge filmove strave i njihov tretman ženskih likova poput Candy kao čestih meta maskiranih i inih muškaraca-ubojica.
Doznajemo kako je – oprez: "spoiler" ako netko (još) nije gledao – Sidneyina majka bila glumica iz filmova strave i nju su iskoristili (čitaj: silovali) na jednom domjenku dok je bila u Hollywoodu jer "ovo nije grad za nevinost". Izgleda da je Craven s "Vriskom 3" subverzivno-vizionarski prokazao hollywoodske producente poput Weinsteina, jednako kao Paul Verhoeven u vršnjačkom "Čovjeku bez tijela" i, kasnije, Quentin Tarantino u "Otpornom na smrt". Kad Sidney uzvikne Ghostfaceu "Sad je tvoj red da vrištiš!", to nije samo običan "one-liner". To je najava onoga što dolazi.