StoryEditorOCM
Film & TVCINEMARK U KINU

‘Vrijeme armagedona‘: James Gray nikad bliže Oscarima

30. studenog 2022. - 22:52

Sedmominutni “standing ovation” dobio je novi film Jamesa Graya “Vrijeme armagedona” (“Armageddon Time”) po završetku premijerne canneske projekcije. Redatelj je počasni gost Cannesa i na tom festivalu premijere su imali “U ime pravde”, “Braća po krvi”, “Ljubavnici” i “Imigrantica”, ali nisu doživjeli baš takvu recepciju, čak ni drugospomenuti “We Own The Night”.

Pola godine kasnije, eho pljeska za “Vrijeme armagedona” još nije minuo i vjerojatno ni neće do isteka tzv. sezone nagrada. “Armageddon Time” se nameće kao jedan od prvih ovogodišnjih potencijalnih kandidata za Oscara, Zlatni globus, BAFTA-u i ostale nagrade. Ne bi bilo iznenađenje da se okiti ponekom nominacijom, od Oscara nadalje.

FILM: Armageddon Time; drama; SAD, 2022. REŽIJA: James Gray ULOGE: Banks Repeta, Anthony Hopkins DISTRIBUCIJA: Editus OCJENA: ****

Dosta toga ide u prilog filmu, osim neupitne kvalitete. Američka Akademija posljednjih godina pokazuje naklonost autobiografskim dramama iz djetinjstva (“Roma”, “The Hand Of God”, “Belfast”), a “Vrijeme armagedona” je inspirirano Grayovim dječaštvom u New Yorku početkom osamdestih, pri čemu dječak umjetničkih aspiracija Paul Graff, izvornog prezimena Greizerstein (veoma dobri Banks Repeta), služi kao redateljev alter ego.

Nadalje, glumačka ekipa je prvorazredna, od Anthonyja Hopkinsa do Anne Hathaway u ulogama Paulova djeda i majke. To što oboje već imaju Oscara (“Kad jaganjci utihnu”, “Jadnici”) i Hopkins je drugi zlatni kipić dobio prošle godine za film “Otac”, ne znači da ne mogu dobiti nominaciju, naprotiv mogli bi lako biti nominirani u kategorijama sporedne muške/ženske uloge, kao i Jeremy Strong (“Nasljeđe”), odnosno barem netko od njih troje.

Hopkins je svakako kandidat i mogao bi naslijediti Ciarana Hindsa koji je sličnu ulogu dobrog djeda odigrao u “Belfastu” i zaslužio nominaciju. Konačno, malo politike, Gray je potomak židovskih imigranata iz Istočne Europe, točnije Ukrajine. Paulov djed Aaron Rabinowitz pripovijeda unuku priču o njegovoj majci čiji su ukrajinski roditelji bili ubijeni pred njezinim očima od strane Kozaka jer su bili Židovi, a ona se, zauvijek traumatizirana time što je vidjela, dočepala najprije Poljske pa Engleske i odatle emigrirala u Ameriku, “zemlju snova”.

Politika opstoji u “Armageddon Time” i ovo je, uz “Belfast”, možda najpolitičniji autobiografski film na temu djetinjstva, nemjerljivo više u odnosu na npr. “Amarcord”. Na TV ekranu Paulove obitelji pojavljuje tadašnji guverner Ronald Reagan i govori “Ako dopustimo da ovo bude nova Sodoma i Gomora, možda ćemo biti generacija koja je doživjela armagedon”, podcrtavajući naslov filma inspiriran i Clashovom pjesmom “Armagideon Time”.

Do odjavne špice “Vremena armagedona” Reagan će ući u ovalni ured, a Paul će biti prebačen u skupocjenu privatnu školu pod vodstvom obitelji Trump. Prvog dana škole upoznat će Freda Trumpa (John Diehl), oca budućeg predsjednika Donalda, te slušati govor njegove sestre, buduće sutkinje Maryanne (oskarovka Jessica Chastain), pred učeničkim auditorijem.

Pa ipak, znakovito je da Donalda ipak ne vidimo, tj. ovo je ponajprije autobiografska drama o odrastanju, jedna od boljih novijih iza “Tihe djevojke”, pa tek onda politički film. Mnogi Grayevi filmovi ticali su se imigrantskog iskustva, od sjajnog debija “Little Odessa” do “The Immigrant”, no ovaj je po tom pitanju najsveobuhvatniji.

Moglo bi se reći i da je najsveobuhvatniji općenito za Graya, ako već nije najbolji; osobno prednjače “Mala Odessa”, “Izgubljeni grad Z”, "Ljubavnici" i “Braća po krvi”, ali je tu negdje iza njih zajedno sa svemirskom “Ad Astrom” nakon koje se redatelj dramski "prizemljio".

Film se bavi njegovim formativnim godinama koje su ga (pred)odredile da bude to što jest i da je kao redatelj preokupiran oslikavanjem života u New Yorku, obiteljske dinamike/rodbinskih veza/odnosa očeva (sada djedova) i sinova (unuka), te tanke linije između ove i “one” strane zakona.

Paulove nepodopštine s tamnoputim prijateljem Johnnyjem (Jaylin Webb), poput krađe kompjutora iz škole, mogu lako završiti naopako i hoće za potonjeg zbog njegove boje kože. Zanimljivo, Johnny sanja o tome da postane NASA-in astronaut (“Ad Astra”), a Paul želi biti umjetnik kad odraste, zbog čega i kradu kompjuter kako bi pobjegli na Floridu.

Da je Paul sanjar, Gray sugerira i po tome što ga više navrata vidimo kako spava i roditelji ga bude. Samo djed, Paulova najveća podrška i jedini koji može “doprijeti do njega”, podržava dječakove snove i ohrabruje ga da ih nastavi slijediti i sanjati na javi, kupujući mu set boja itd.

Međutim, “Armagedon Time” nije jedan od onih sanjarskih, nostalgičnih “childhood” filmova, čak ni kad Paul i Johnny zbrišu s izleta u muzej Guggenheim, već prilično trezvena i realistična evokacija sjećanja na djetinjstvo koja se uklapa u njegovu filmografiju.

Gray ne idealizira djetinjstvo (otac opasačem tuče Paula), no daleko od toga da je hladan i distanciran. Suosjećajni razgovor oca i sina o životnim lekcijama nakon dva ključna događaja u dječakovu dotadašnjem životu podsjeća na malčeve susrete s mudrim djedom koji čine srce filma. “Vrijeme armagedona” je smješteno na sami kraj djetinjstva i početak nekog novog poglavlja, kad mali sanjari doživljavaju buđenje i počinju polako otkrivati da svijet oko njih nije pošten i da život može biti pun razočaranja.

Otac i sin

Hopkinsa bi ubrzo trebati gledati i u drami "The Son", novom filmu redatelja Floriana Zellera ("The Father") u kojem glume Hugh Jackman, Laura Dern i Vanessa Kirby.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
30. siječanj 2023 21:45