Film: WE OWN THE NIGHT; krimi-drama; SAD, 2007.
Režija: James Grey
Uloge: Joaquin Phoenix, Mark Wahlberg
Distribusija: Discovery
Ocjena: ****
James Gray je dečko kojem se nigdje ne žuri. Trebalo je proći šest godina nakon sjajnoga debija “Mala Odessa” (1994.) da snimi “U ime pravde”, a onda jedna više dok se u kinima nije premijerno ukazao njegov treći projekt - “Braća po krvi”. Čovjek bi rekao da Gray u međuvremenu priprema neko tehnološko čudo od filma kao njegov imenjak Cameron. Kad ono, uvijek nas dočeka s istom pričom koja se vrti oko njujorških Rusa s obje strane zakona (policija, mafija), a propituje (ne)moral, te odnose između očeva i njihovih razmetnih sinova. No, to je u redu dokle god uspješno varira temeljne motive (Grey nije jedini redatelj koji čitavo vrijeme snima “isti” film).
U “Braći po krvi” sin razmetni je Joaquin Phoenix.Kada mu mafijaši, koji se smucaju po njegovoj diskoteci, pošalju brata (Mark Wahlberg) u bolnicu probušene glave i zaprijete ubojstvom oca (Robert Duvall), s lica sina razmetnog poteći će krvave suze. Ovaj će ih brzo obrisati lijevom rukom, a sačmaricom u desnoj početi krojiti osvetu s “ove” strane prava. Poznavatelji Greyjova opusa znaju da se “Braća po krvi” u tom trenutku neće pretvoriti u akcijski spektakl. Greyjevi filmovi oduvijek su imali čvrsto uporište u realnosti. Tako, čak i kad snima automobilsku potjeru nakvašenu pljuskom i natjerivanje po polju trske, on ne zaboravlja na komornu, intimnu retro-estetiku koja je bliža “Francuskoj vezi” pa i “Kumu”, negoli modernim krimićima. Unatoč tome što nas neke (strane) kritike pokušavaju uvjeriti u suprotno, Grey je još uvijek okej. Pače, ni u duelu s ponajboljim Cronenbergom (“Ruska obećanja”) ne izvlači deblji kraj.