Film: TWO LOVERS; drama
Režija: James Gray
Uloge: Joaquin Phoenix, Gwyneth Paltrow; SAD, 2008.
Distribucija: Discovery
Ocjena: **** 1/2
Dugogodišnja pauza između dvaju projekata zaštitni je znak darovita Jamesa Grayja (“Mala Odessa“), redatelja čiji je filmski svijet obiteljskih saga negdje na granici “indieja“ i Hollywooda, naseljen policajcima (manje) i kriminalcima (više), pozitivcima i negativcima s nijansama sive boje, otprilike kao i kod Scorsesea. Gray, dakle, ne voli raditi nenadane stvari. Međutim, čini se da mu je, kao njegovu “kućnom glumcu“ Joaquinu Phoenixu u “Ljubavnicima“, netko rekao “Uradi, vidjet ćeš što će se dogoditi“.
“Two Lovers“, tako, nije samo prvi Grayjev uradak snimljen svega godinu dana nakon prethodnog nego ujedno i film s kojim je napustio prepoznatljivi krimi milje, poput Scorsesea u “Dobu nevinosti“. Samo, Gray nije otišao toliko daleko – njegova surova filmska estetika tek je djelomično ublažena, jer je “doba“ u kojem se odvija radnja “Ljubavnika“ sve samo ne “nevino“. U stvari, moglo bi se reći kako Gray nastavlja tamo gdje je stao s “Braćom po krvi“. U finalu filma Phoenix je rekao bratu Marku Wahlbergu “Volim te!“ dok mu je lice skrivalo ocean tajni. Danas kad je ta “fraza“ u pitanju, ocean je tako dubok i nemiran, posebice ako se njome dodavaju ljubavni partneri, ovdje krakovi jednakostraničnog trokuta kao Phoenix (odličan), te Gwyneth Paltrow (preporođena) i Vinessa Shaw (otkriće), jedna oluja, druga smiraj. Njihovi su likovi fragilni, komplicirani, nesigurni i puni unutarnjih demona da ih je lakše sresti u životu nego na filmu. Ljubavni trokut Hollwoodu je, doduše, uglavnom dramaturški najpodatniji za rom-com.
I doista, Gray povremeno razmišlja o stvarnosti na filmski način pa na razmeđi agonije i nježnosti, rezignacije i (lažne) nade, ovjekovječuje nekolicinu scena poput one s kraja filma kada Phoenix naglas doziva ženu koju voli i odbrojava sekunde, a ona će se, suprotno Kim Basinger u sličnoj sceni iz “9 i pol tjedana“ s Mickeyjem Rourkeom, doista pojaviti, ali samo da mu kaže zbogom. No, jednako filmu “Iza stakla“ Zrinka Ogreste, u Grayjevoj životnoj, intenzivno realističnoj i bolno emocionalnoj (melo)drami za odrasle malo je toga romantično-komično.
Gwyneth, konačno, u jednoj sceni veli da je “asistent za život“. A u životu se, naučili smo, stvari odvijaju bitno drukčije nego u običnom rom-comu.
