Muški akcijski film, zaštitni znak iznimnoga žanrovskog režisera Waltera Hilla, teško da može biti muškiji od ovoga. Hillov "Teksaški graničar" ("Extreme Prejudice", 1987.) možda je i najmuškiji film u povijesti kinematografije uz "Divlju hordu" Sama Peckinpaha i "Predatora" Johna McTiernana.
Mačizam i mačo-individualizam izbija iz svake pore filma. Krv i znoj, bez suza. I oružje. Puno oružja. Suze će proliti samo emotivna "senorita" Sarita (Maria Conchita Alonso) kad se njezina dva "gringo" muškarca, prijatelja iz djetinjstva koji su odrasli i svašta prošli zajedno, okrenu jedan protiv drugoga – kaubojski rendžer Jack Banteen (Nick Nolte) i trgovac drogom Cash Bailey (Powers Boothe).
No, Sarita je u dalekom drugom planu "Teksaškoga graničara", Jack i Cash u bliskom prvom. A oni, Jack pogotovo, ne vole govoriti o osjećajima i plaču samo krv i znoj, kao i većina protagonista/antagonista Hillovih ostvarenja, ljudi s ove i one strane zakona/pravde koji ne drže glavu dolje kad počne pucnjava, nego hrabro zagrizu metak i idu dalje. "Extreme Prejudice" je možda i "najhillovskiji" Hillov film, iako je podcijenjen i često zanemaren u opusu koji je iznjedrio "Ratnike podzemlja", "Južnjačku utjehu", "48 sati", "Vatrene ulice", "Crveno usijanje", "Posljednjeg preživjelog"...
Od početka karijere Hill je gravitirao prema Peckinpahu i poetici akcijskog "mačo" neovesterna, a "Teksaški graničar" je definicija toga gravitiranja. U njemu se ne zna gdje počinje klasični vestern s vinčesterkama, a gdje završava moderni akcijski film s pumpericama, strojnicama itd., ili obrnuto.
"Bit će dobra predstava. Pravi vestern. Nego što...", slikovit je dijalog između Benteena i njegova rendžerskog mentora, šerifa Hanka Pearsona (Rip Torn), uoči Jackova nalaska s Cashom s druge strane rijeke, "gdje su lovili jelene", na granici Amerike i Meksika, a sada će se susresti kao bivši prijatelji i budući neprijatelji te imati osjećaj da će "netko poginuti kad se idući put sretnu".
Večer prije toga, na Jacka je izvjesni TC Luke (Kent Lipham) potegnuo oružje u baru kao u "saloonu". Jack je bio brži na okidaču i sasuo je nekoliko metaka u protivnika u "hillovskom" akcijskom stilu, nakon što mu je dobacio lisice ("Vidjet ćeš da ti pristaju!"), no ovaj ih nije htio staviti na ruke i biti uhićen.
To je predstavljanje Jacka kao arhetipskog stoičkog kaubojsko-akcijskog junaka, "velikog kujinog sina" od malo riječi i puno metaka u vesternsko-akcijskoj tradiciji Garyja Coopera ("Točno u podne"), Clinta Eastwooda ("Za šaku dolara", "Dobar, loš, zao", "Prljavi Harry") i Charlesa Bronsona ("Bilo jednom na Divljem zapadu"), čovjeka od akcije, tvrdih principa i moralnih kodeksa čiju značku Cash ne može kupiti.
"Ne mogu pričati o tome, moram nešto poduzeti", Jack kaže Sariti kad zapodjenu priču o Cashu i njihovu kompleksnom odnosu – uzajamno se poštuju i vole, ali su svjesni da će prije ili poslije morati uperiti pištolje jedan u drugoga i "raznijeti se u zemlju snova". Nasuprot Jacku, Cash je prezentiran jednako arhetipski kao negativac u bijelom odijelu sa šeširom, ali s opipljivom nepredvidljivosti: konstantno znojan od koktela kokaina i tekile, on uzima škorpiona u ruku i zgnječi ga.
Postoji nešto "kurtzovsko" u liku Casha koji je opijen moći i ima svoju privatnu meksičku vojsku, što ne treba čuditi budući da je autor priče Hillova filma, John Milius ("Conan Barbarin", "Crvena zora"), napisao vijetnamski klasik "Apokalipsa danas" i stvorio pukovnika Kurtza.
Vijetnam odjekuje i u "Extreme Prejudice", kao i u "Southern Comfort": komplicirajući ionako komplicirani centralni sporogoreći konflikt dvojice bivših prijatelja i njihov trokut sa Saritom, u Jackov rajon dolijeću "top secret" vijetnamski veterani-plaćenici koji obavljaju prljave poslove za američku vladu i zavedeni su kao "nestali u akciji" ili mrtvi prilikom deaktiviranja mine, evakuacije Sajgona, za vrijeme obuke, u helikopterskoj i avionskoj nesreći.
U timu se, među ostalima, nalaze bojnik Hackett, te narednici Larry McRose i Buck Atwater, likovi u tumačenju poznatih njuški žanrovske kinematografije jednog vremena, Michaela Ironsidea, Clancyja Browna i Williama Forsythea, upečatljivih po nastupima redom u "Top Gunu", "Potpunom sjećanju", "Highlanderu", "Plavom čeliku", "Utjerivaču pravde" i "Hladnom kao kamen".
Specijalna tajna operacija bojnika Hacketta scenaristički je malko prezapetljana (mogući rezultat kraćenja filma s dva-i-nešto sata na stotinjak minuta) i nije posve jasna ni gledateljima ni njegovim podanicima koji nastoje slijepo slijediti naredbe, ali također uključuje Casha, a oni će napraviti diverziju za pljačku banke kad zabiju tegljač u skladište u sceni koja kulminira raskošnom eksplozijom po mjeri zlatnog doba akcijskog žanra.
Otprilike tu negdje akcijski film osamdesetih s logom Carolca i producentskim potpisom dvojca Mario Kassar-Andrew Vajna ("Rambo II", "Rambo III") nadovezuje se na vestern šezdesetih i sedamdesetih a la "The Wild Bunch", što su ere koje je Hill povezivao poput mosta. Plaćenici s uzijima i "svemirskom tehnologijom" – kauboj(i) iz "kamenog doba".
Druga akcijska scena režijski sugerira premrežavanje žanrova i oružja, kad Jack dođe na ranč po TC Lukeova brata Chuba (Mickey Jones) i vesternsko revolverašenje/puškaranje se isprepleće s akcijskim mitraljiranjem, a rendžer se u jednom trenutku sagne i sačmaricom raznese stopalo nekoj protuhi s druge strane džipa u sceni kakvu dotad nismo vidjeli, ali otad hoćemo (npr. "Osveta blizanaca").
Na temelju ove scene vidjelo se već, i još uvijek se vidi 35 godina kasnije, da je Hill u trenutku snimanja "Teksaškoga graničara" bio najbolji akcijski redatelj na svijetu (McTiernan i John Woo tek su počinjali), dostojan nasljednik Peckinpaha, za koga je napisao scenarij "Bijega", klasika sedamdesetih sa Steveom McQueenom, a tek je slijedila bombastična "peckinpahovsko-hillovska" završnica, orkestrirana kao pulsirajuća suvremena posveta "slow motion" kulminaciji "Divlje horde".
Režija je čista, mišićava, tečna i sinematična, kadriranja su precizna, usporeni pokreti odmjereni, akcija koja vodi najveći dio razgovora u filmu krvava, znojava i žilava. Meksički gradić sa strateškim razmještajem strojnica bit će pretvoren u Alamo s Jackom kao Davyjem Crockettom, dok se krv i znoj cijede s ekrana u kadrovima koreografiranog nasilja.
Pucačko-krvoliptajuća "tex-mex" akcija dovedena je do perfekcije s dotad valjda rekordnom količinom ispaljenih metaka i aktiviranih eksplozivnih kesica krvi. Takvu akciju Hill je također snimao s dozom melankolije, egzistencijalizma, nihilizma i elegije na tragu Peckinpaha. S odmakom vremena jasno je i zašto. Film poput "Extreme Prejudice" više ne postoji, kao ni vestern tipa "The Wild Bunch". "Teksaški graničar" je posljednji od svoje vrste.