StoryEditorOCM
Film & TVCINEMARK RETRO(PER)SPEKTIVA

‘Superman III‘: Dobar i loš Čovjek od čelika

22. rujna 2022. - 11:36

Rimskim brojem tri naslovljeni “Superman III” (1983.), realno, nije ni blizu najbolji film iz tetralogije o Čovjeku od čelika. “Superman III” zaslužuje broncu: slabiji je od mitskog “Supermana” i njegova dostojnog nastavka “Supermana II”, ali bolji za klasu od nes(p)retnog “Supermana IV”, koji zaslužuje biti bačen u Fantomsku zonu, paralelnu dimenziju nalik na zatvor kamo su bili prognani general Zod, Ursa i Non.

Međutim, Christopher Reeve je u “Supermanu III” odglumio svoju ponajbolju ulogu unutar serijala, svakako najslojevitiju. Pokojni Reeve nikad nije dobio priznanje kakvo je zaslužio za izvedbu u “Supermanima”. Jer, nije Reeve glumio samo Supermana, superjunaka s planeta Kriptona. Glumio je i smušenog novinara Clarka Kenta, njegov alter ego s kojim se izvanzemaljac Superman pokušava uklopiti među ljude.

FILM: Superman III; fantastična akcija; SAD, 1983. REŽIJA: Richard Lester ULOGE: Christopher Reeve, Richard Pryor OCJENA: ***

Kentove naočale i poslovni sako svojevrsni su Supermanov ljudski kostim. Pitate li Quentina Tarantina (“Kill Bill 2”), Superman tako, kroz lik Clarka, vidi nas kao ljude. A Clark je “slab, nesiguran u sebe, kukavica”, “Supermanova kritika čitave ljudske rase”. Glumac je sjajno pogođen kao nadčovjek Superman, takoreći preslikan iz stripa i u trećem filmu u potpunosti srastao s ulogom (on jest Supes).

No, još je bolji kao njegova sušta suprotnost, obični, trapavi čovjek Kent. Dualna uloga čovjeka dvostrukog identiteta bila je poligon da Reeve demonstrira talent, bude istovremeno stameni akcijski (super)junak i suptilni komičar koji se povremeno (s)nalazi i u romantičnoj komediji, od kemije s Lois Lane (Margot Kidder) u prva dva filma do očijukanja s Lanom Lang (Annette O’Toole; "48 sati") kad se vrati u Smalville za godišnjicu mature u trećem dijelu.

Nažalost, glumca se prečesto uzimalo zdravo za gotovo u odnosu na negativce poput Genea Hackmana i Terencea Stampa, tumače Lexa Luthora i generala Zoda, odnosno (ovdje) Roberta Vaughna kao tajkuna Rossa Webstera s planom da kreira satelit koji bi mogao stvarati oluje i kontrolirati klimu.

Treći je film od dvojne uloge napravio trojnu: dobar Superman i Clark, zločesti Čovjek od čelika. Mislite da je Henry Cavill bio “bad Superman” kad je nedavno isprebijao Batmana, Wonder Woman i Aquamana u “Ligi pravde”? Pogledajte (opet) “Supermana III”.

Reeveov Superman je, nakon doticaja s kvazi-kriptonitom, bio pijan, prolio je naftu iz tankera i potukao se, kvragu, sa samim sobom, Kentom, u scenama koje su djeci osamdesetih bile blago traumatične upravo zbog glumčeve prijeteće uvjerljivosti u ulozi lošeg Čovjeka od čelika.

Sreća da je zločesti Superman ispravio kosi toranj u Pisi da je mogao barem malo nasmijati klince. Iz današnje optike ispravljanje kosog tornja je zabavno, ali remeti mračnost “Supermana III”. Tako pozicioniran, ovo je mogao biti ozbiljniji film poput originala u režiji Richarda Donnera (“Pretkazanje”, serijal “Smrtonosno oružje”, “Družba Goonies”, “Urota”, “16 blokova”), samo mračniji.

No, otkako je Donnerov imenjak Richard Lester (“Help!”, “A Hard Day’s Night”, “The Ritz”, “Three Musketeers”) preuzeo serijal, “Superman” je koketirao s komedijom, najviše upravo u trećem dijelu zahvaljujući i angažmanu komičara Richarda Pryora, koji je u ulozi računalnog programera Gusa Gormana povremeno pušten s lanca kad se udruži u stvaranju superkompjutora s Websterom, njegovom sestrom Verom (Annie Ross) i ljubavnicom Lorelei (Pamela Stephenson).

Lester se u prethodniku suzdržavao, ali u “Supermanu III” se raspojasao, toliko da je film češće komedija nego akcijska fantazija u kojoj Čovjek od čelika spašava Lanina sina od ralja kombajna i zapaljenu tvornicu kemikalija (“sve je eksplozivno, zapaljivo ili gore”) tako što zaledi obližnje jezero, podigne ga u zrak i ispusti iznad požara da ga vatra pretvori u kišu (“Taj čovjek je čudo!”).

Naziralo se to već na početku “Supermana III”, kad su se uvodna slova iz prethodnih bespuća svemira prizemljila na ulice Metropolisa, gdje će se odigrati fino orkestrirana “slapstick” komedija utemeljena na lančanoj reakciji. U komediji, među ostalim, sudjeluju jedan slijepac, pantomimičar i pingvini na navijanje (vjesnik filma “Batman se vraća”?).

Jednog pingvina Clark u ključnom trenutku preusmjerava prije nego što kao Superman odleti spašavati nekog čovjeka od utapanja u vlastitom autu kad hidrant podivlja u novonastaloj gunguli. Vrlo zaigrana scena, ali komedija je nerijetko pretjerana, primjerice kad Gorman otkliže s Websterova skijališta na krovu nebodera na ulicu sa skijama na nogama i stolnjakom oko ramena i nastavi šetuckati kao da nije pao s vrha zgrade.

Možda ga je Lester vidio kao komičnog Supermana (stolnjak kao plašt koji “leprša na vjetru kao zastava”). Ako Superman preko Kenta vidi nas kao ljude, “Superman III” je Lesterov pogled na stripovski lik i djelo Čovjeka od čelika, ne toliko dalek od pogleda Joela Schumachera na Viteza tame u “Batmanu zauvijek” i “Batmanu i Robinu”. Pogled na rubu (auto)parodije.

Dosta je reći da u jednoj sceni Čovjek od čelika izbjegava rakete dok ih na njega lansira Webster igrajući “Superman” videoigru. “Ne podcjenjuj moć računala”, odjekne vizionarska rečenica za kreaciju modernih kompjutorski generiranih superjunačkih blockbustera sličnih videoigrama.

Računalo će u “Supermanu III” postati superkompjutor nalik na “divovski jukebox”, stroj koji “svakome može naći slabu točku” i otima se kontroli kao u “Ratnim igrama” i “Terminatoru” iz tog perioda. Superkompjutor se “sam napaja” i “želi živjeti”, a preuzima Veru i pretvara je u “frankensteinskog” kiborga u onomad uznemirujućoj, košmarnoj sceni tjelesnog horora koja je dala težinu lakonotnim negativcima.

Daleko najbolji negativac “Supermana III” je zločesti Čovjek od čelika i Reeve je veoma dojmljiv u momentima kad Supes više nije “dobričina”, nego “sebična, čangrizava, zla osoba”. On kasni na poprište prometne nesreće i, pijan, razbija inventar u baru pomoću kikirikija, nakon čega laserskim pogledom otapa zrcalo preko puta da ne gleda sebe u takvom stanju.

”Samo si u maloj krizi, bit ćeš opet velik”, dovikuje mu Lanin sin i malčeve riječi pozitive dopiru do Čovjeka od čelika koji odlazi na otpad automobila suočiti se sa samim sobom. Ondje se razdvajaju dvije strane njegove ličnosti – zločesti Superman i dobri Clark.

Superman se bori protiv Kenta, Kent se bori protiv Supermana u još uvijek briljantnoj sceni, najboljoj u filmu, možda i cijelom serijalu, eksternoj manifestaciji superjunakove interne borbe (dobro protiv zla, duhovno vs. tjelesno). Dobro će, dakako, prevladati: Clark rastvara košulju, otkriva slovo “S” na prsima i Superman je ponovno rođen da poleti u nebo.

Biografske crtice

Christopher Reeve je rođen 25. rujna 1952. u New Yorku kao sin novinarke Barbare Pitney Lamp i Franklina D‘Oliera Reevea, učitelja, spisatelja, pjesnika i učenjaka. Nakon razvoda roditelja seli se s majkom u New Jersey. Kao klinac se bavio sportom poput nogometa, bejzbola, tenisa i hokeja, što je kumovalo njegovoj atletskoj građi, a u dobi od devet godina počeo je pokazivati i interes za glumu. Prvi glumački zadatak odradio je u amaterskoj verziji jedne operete, nakon čega je, s 15 godina, proveo ljeto kao štićenik jednog kazališnog festivala.

Reeve je studirao na sveučilištu Cornell i pohađao poznatu školu glume Juilliard, gdje se sprijateljio s Robinom Williamsom, bili su cimeri i ostali prijatelji do kraja njegova života. Na Broadwayju je debitirao 1976., da bi dvije godine kasnije proletio velikim ekranima diljem svijeta kao Superman. Za tu ulogu Reeve je pobijedio mnoge poznate face poput Sylvestera Stallonea, Paula Newmana, Roberta Redforda, Jamesa Caana..., zato što režiser Richard Donner nije želio neku zvijezdu, već nekoga koga šira publika tek treba upoznati. Reeve je postao Superman i ušao u povijest.

Zanimljivo, iako su mu se nakon "Supermana" nudile isključivo akcijske uloge u blockbusterima, Reeve nije htio biti žrtva "typecastinga". Godine 1980. glumio je s Jane Seymour ("Živi i pusti umrijeti") u lijepoj romantičnoj fantaziji "Somewhere In Time". Dvije godine poslije angažirao ga je Sidney Lumet ("Pasje popodne") za film "Deathtrap" uz Michaela Cainea, a prema predstavi Ire Levina. Njegova glumačka karijera mimo Supermana definitivno nije zanemariva ("The Bostonians", "Street Smart"...) i Lumet nije jedini veliki redatelj koji je htio ovog glumca u svom filmu. James Ivory je 1993. angažirao Reevea za sporednu, ali važnu ulogu u drami "Na kraju dana" s Anthonyjem Hopkinsom i Emmom Thompson, a John Carpenter godinu poslije za horor "Selo prokletih".

Takvih uloga bilo bi još da nesretni glumac nije 1995. doživio fatalnu nezgodu na jahanju i ostao paraliziran od vrata nadolje. Bilo ga je bolno vidjeti takvoga, posebice kad se pojavio na dodjeli Oscara. Paralizirani Superman, koja ironija sudbine. No, iako je ovisio o invalidskim kolicima i ventilatoru, Reeve nije htio prestati glumiti, pa je odigrao glavnu ulogu u televizijskom remakeu "Prozora u dvorište", a pojavljivao se i u "supermanskoj" seriji "Smallville". Umro je u dobi od 52, devet godina nakon nesreće, 10. listopada 2004.

Zamalo postao Bond

Lista uloga koje je Reeve odbio je poveća: "Američki žigolo" i "Zgodna žena" (Richard Gere), "Tjelesna strast" (William Hurt), "Bounty" i "Smrtonosno oružje" (Mel Gibson), "Lov na zeleni dijamant" i "Kobna privlačnost" (Michael Douglas)... Bio je razmatran i za "Trkača" i "Potpuno sjećanje" koje je preuzeo Arnold Schwarzenegger, kao i za ulogu Jamesa Bonda u filmu "Dah smrti" nakon povlačenja Rogera Moorea, no odabran je ipak Timothy Dalton. Nevjerojatno, ali istinito, bila mu je ponuđena i uloga deformiranog negativca u invalidskim kolicima Masona Vergera u "Hannibalu" koju je s gnušanjem odbio.

Honorari

Za ulogu u prvom "Supermanu" dobio je 250 tisuća dolara. Svakim idućim filmom, do trećeg, njegova plaća se podvostručila. Honorar za "Supermana II" je iznosio 500 tisuća dolara, a za "III" milijun.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
25. studeni 2022 12:34