StoryEditor
Film & TVCINEMARK RETRO(PER)SPEKTIVA

‘RoboCop‘: Krv, meso i metal

20. svibnja 2021. - 22:45

Kanonizacija hollywoodskog opusa velikana Paula Verhoevena napokon se službeno dogodila i u hrvatskoj kinoprikazivačkoj mreži, i to u očekivanju njegovog novog filma "Bendetta".

Ciklus posvećen Verhoevenu upravo se vrti u zagrebačkoj "Kinoteci", gdje se vizionarski znanstveno-fantastični triler "Totalni opoziv" ili "Potpuno sjećanje" prikazuje ravnopravno s Hitchcockovim trilerskim klasikom "Sjever-sjeverozapad" i pionirskim SF-om "Metropolis" Fritza Langa, s obzirom da je nizozemski filmaš potencirao njihove motive dualnih identiteta potencijalnog špijuna i paranoidne "san-java" stvarnosti, odnosno stvorio svijet budućnosti podijeljen po klasama.

FILM: RoboCop; SF akcijski triler; SAD, 1987. REŽIJA: Paul Verhoeven ULOGE: Peter Weller, Nancy Allen OCJENA: *****

U ciklusu se, naravno, nalazi i jednako vizionarski "RoboCop" (1987.), Verhoevenov hollywoodski prvijenac i temeljni film njegove američke faze, najbolji SF nakon spomenutog "Metropolisa" prema mišljenju kultnog filmaša Kena Russella. "RoboCop" nije "sparen" s "Metropolisom", ali jest s Pasolinijevim biblijskim klasikom "Evanđelje po Mateju" računajući robotsko-kristovsku alegoriju o čovjeku, detroitskom policajcu, koji će nakon smrti uskrsnuti kao kiborg – bog iz stroja.

Svi Verhoevenovi filmovi su iznimno bogati u metaforičkom i inom podtekstu i funkcioniraju na više razina, a "RoboCop" je među najbogatijima i najfunkcionalnijima, zauzimajući sami vrh njegova (ne samo američkog) opusa zajedno s "Total Recall" i funkcionirajući savršeno kao SF akcijski triler, teškometalni blockbuster i društvena politička satira ispred svoga vremena.

Nakon što je na engleskom jeziku debitirao dvije godine ranije povijesnom avanturom "Krv i meso", Nizozemac je upravo s "RoboCopom" postao jedan od najvećih svjetotvoraca i subverzivaca modernog SF žanra, autor "Potpunog sjećanja" i "Svemirskih marinaca" (i "Čovjeka bez tijela"), te "ustrojio" svoju jedinstvenu, krvavocrvenu i crnohumornu viziju "hi-tech" budućnosti koja s godinama postaje naša sadašnjost, od vladavine korporacija poput OCP-ja (u filmu vlasnik policije), do Detroita iz distopijskog futura koji je doživio ekonomski kolaps u stvarnosti.

Zbroju "krv + meso" Verhoeven u "RoboCopu" dodaje i metal, kako bi nadmašio Cronenberga i njegovu "Muhu", izjednačujući tjelesni i tehnološki "sci-fi"/čovjek-stroj horor Cameronova "Terminatora", njegovog najvećeg uzora prilikom stvaranja ovog filma, obogaćen "verhoevenovskim" smislom za humor.

Crni, satirični humor služi kao prva i posljednja crta obrane od crvenog SF horora koji bi mlađe filmofilske okice još uvijek trebale ispratiti kroz zaštitničke prste roditelja, kao nekoć potpisnik ovih redaka u splitskom kinu "Balkan" (danas "Karaman"). Scena kvara golemog robota ED-209 prilikom demonstracije njegovih policijskih (ne)sposobosti i dalje je prilično šokantna, koliko god odrasle oči osjetile crnohumornu notu u crvenilu.

ED-209 će izrešetati jednog od mladih zaposlenika korporacije OCP/Omni Consumer Products, Kenneyja (Kevin Page), tijekom korporativnog sastanka kad ovaj od šefa Richarda "Dicka" Jonesa (Ronny Cox) dobije zadatak da se pretvara kako mu prijeti pištoljem, iako će čovjek ispustiti oružje na tlo, prema robotovoj programiranoj zapovjedi, odnosno upozorenju.

Što tek reći za još uvijek ekstremno uznemirujuću, subverzivnu scenu u kojoj banda strašnih kriminalaca, predvođena jezivim Clarenceom Boddickerom (Kurtwood Smith), napravi oružani masakr i rekreira razapinjanje sačmaricama kad se iskali nad policajcem Alexom Murphyjem (Peter Weller) da nesretnik umire raširenih ruku poput Isusa, s time da mu je jedna brutalno raznesena.

Zanimljivo, Verhoeven radi inverziju scene kad Murphy u novom metalik tijelu uzmiče pred policajcima koji su od Jonesa dobili naredbu da unište RoboCopa i mitraljiraju ga još gore od kriminalaca, samo što robot ne krvari pa šok nije jednak. Stradavanje Murphyja dovodi do "hi-tech"/"mecha" uskrsnuća policajca u formi RoboCopa, tehnološkog Frankeinstenovog čudovišta sklopljenog od čovjeka i čelika koji će u finalnoj akcijskoj sceni hodati po vodi.

RoboCop je superjunak, "superpolicajac", ali i tragičar, čovjek stopljen sa strojem i transformiran u robota. Duša čovjeka sa sjećanjima i osjećajima zarobljena u mehaničkom tijelu potentan je filozofski i tragično-dramski motiv na temu izgubljene ljudskosti i dominantne tehnologije. "Murphy, to si ti", kaže RoboCopu bivša partnerica Lewis (Nancy Allen) i potakne preostalu ljudskost u robotu, ljudski duh u stroju.

Jedna od najboljih scena filma, okidač emocija, dolazi trenutku kad RoboCop posjeti sada ispražnjelu kuću gdje je živio kao Murphy i počnu mu navirati slike supruge i sina iz zakutka sjećanja, a sjajna sintisajzersko-orkestralna glazba skladatelja Basila Poledourisa ("Conan") savršeno prenosi pomiješane snoliko-košmarne osjećaje robotovih ljudskih uspomena koje su mu OCP-jevci pokušali izbrisati.

Identitet čovjeka u vrijeme sve veće prevlasti tehnologije bila je i ostala podatna misao filma, kad korporacije vladaju svijetom i ljudi postaju zastarjeli i potrošni, produkti poput robota, "programirani" da izvršavaju naredbe šefova, pa tako OCP-ovci u filmu inzistiraju da Robocop nema ime, već program, tj. da je "proizvod" koji silazi s proizvodne trake, poput blockbustera.

"Ti si naš proizvod, ne možemo dopustiti da se proizvod okrene protiv nas", govori Jones kad ga RoboCop pokuša uhititi, podsjećajući robota na njegovu direktivu broj četiri. Verhoeven poništava tu direktivu tako što okreće antikapitalističkog "RoboCopa" protiv eksces(iv)nog korporativnog kapitalizma "reaganovskih" osamdesetih i razbija mehaniku tvorničkog akcijskog blockbustera. Korporativna, medijska i konzumeristička nekultura na meti je Verhoevenove satire, kao i američko stanje uma, preslikano u redateljevoj dalekosežnoj viziji TV vijesti i reklama s ekranima unutar ekrana kojima se film i otvara.

Korporacije zatvaraju stare tvornice, dovode radničku klasu do prosjačkog štapa i stvaraju robotske vojne proizvode, greška u Reaganovu svemirskom "Star Wars" programu izaziva požar, na TV-u se reklamira "board" igra "Nukem" za cijelu "nuklearnu" obitelj s parolom "sredi ih prije nego oni srede tebe" kao odgovorom na hladnoratovske atomske tenzije, dok jedna reklama potiče potrošačku groznicu kupovine svega, svakoga i svačega, pa makar i za dolar ("I'd buy that for a dollar").

Nije slučajno da se uvodna i završna akcija sa sačmaricama i jurišnim topovima odvija u staroj tvornici, poprištu mnogih akcijskih filmova, od "Prljavog Harryja" do "Kobre". Naime, Verhoeven je subvertirao najpopularniji žanr osamdesetih tako što njegov središnji junak, žanrovski "programiran" i jednosmjerno nastrojen policajac sklon monosilabičnim "one-linerima", nije preživio kišu metaka kao inače. Stradao je odmah na početku filma da bi bio pretvoren u robota, utjelovljenje jednosmjerne nastrojenosti i verbalne jednosložnosti. "Živ ili mrtav, ideš sa mnom".

‘Ti si na potezu, smrade‘

Subvertiranje akcijskog žanra osjeća se i u klasičnoj sceni pljačke dućana gdje naoružanog pljačkaša, umjesto murjaka Stallonea ("Kobra") ili Seagala ("Otporan na metke"), sređuje robotski policajac koji će ispaliti i akcijski "one-liner" poput "Ti si na potezu, gade!".

Jednako tako, Verhoeven je za negativca angažirao Ronnyja Coxa, pozitivca iz "Policajaca s Beverly Hillsa I&II". Cox će potom postati negativac i u "Total Recall", Verhoevenovoj prvoj i nažalost jedinoj suradnji sa Schwarzeneggerom; htio je Terminatora osobno za glavnu ulogu RoboCopa, ali se smatralo da bi ogromni glumac mogao u odijelu izgledati kao "Michelin Man".

"RoboCop" je na valnoj duljini s druga dva kultna SF-a iz 1987., "Predatorom" i "Trkačem". U jednoj sceni RoboCop pali termografski pogled nalik Predatorovu s kojim vidi kroz zid, a bizarne reklame vrtjele su se i na televiziji "Running Mana" (npr. "Penjanje za dolarom").

Murphyjev zakon ili podsjetnik na (kraću) recenziju iz 2015.

Ima smisla što je "RoboCop" (1987.) Paula Verhoevena tempiran u istom nedjeljnom terminu nakon "Terminatora". Pobudivši zanimaciju za ugrozu čovjeka od robotike futura, Cameronov film je porodio Verhoevenova razmetna sina.

U intervjuu iz 2007. za "Slobodnu" Verhoeven nam je rekao da je skenirao "Terminatora" pripremajući se za "RoboCopa". Ekstra poveznica između elitnih klasika 80-ih nalazi se i u "triviji" – Schwarzenegger se zamalo našao u liku drota Alexa Murphyja koji postaje čovjek-stroj, robotski zakon budućnosti.

Međutim, "RoboCop" nije puka kopija "Terminatora", već na svoj način originalno i subverzivno autorsko djelo snimljeno u srcu "mainstream" Hollywooda. Možda "RoboCop" ne bi ispao takav kakav jest da Verhoeven nije bio stranac (Nizozemac) na prvom hollywoodskom zadatku.

Verhoeven je isporučio teškometalni blockbuster koji se još uvijek odlično drži na vizualnom planu (minus šačica kadrova "stop-motion" animacije), no "Robocop" je više od vrhunske SF akcijske mehanike – krvavocrveni i crnohumorni pogled na Ameriku kroz skener terminatorskog "Prljavog Harryja".

Društveni komentar "RoboCopa" je profetski, od korporacija i medija do Detroita. Sve što je moglo poći po zlu na koncu je i pošlo. Korporacijske kompanije poput OCP-ja otele su se kontroli, TV vijesti i reklame se izvitoperile, a Detroit je danas nalik distopijskom megalopolisu iz filma.

Kad RoboCop na kraju, upitan kako se zove, kaže "Murphy", to nije samo potvrda ljudskosti stroja. To je i proročantvo Verhoevenova "Murphyjevog zakona".

item - id = 1100236
related id = 0 -> 1129139
related id = 1 -> 1128493
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
22. rujan 2021 15:03