Kanonizacija hollywoodskog opusa velikana Paula Verhoevena napokon se službeno dogodila i u hrvatskoj kinoprikazivačkoj mreži, i to u očekivanju njegovog novog filma "Bendetta".
Ciklus posvećen Verhoevenu upravo se vrti u zagrebačkoj "Kinoteci", gdje se vizionarski znanstveno-fantastični triler "Totalni opoziv" ili "Potpuno sjećanje" prikazuje ravnopravno s Hitchcockovim trilerskim klasikom "Sjever-sjeverozapad" i pionirskim SF-om "Metropolis" Fritza Langa, s obzirom da je nizozemski filmaš potencirao njihove motive dualnih identiteta potencijalnog špijuna i paranoidne "san-java" stvarnosti, odnosno stvorio svijet budućnosti podijeljen po klasama.
U ciklusu se, naravno, nalazi i jednako vizionarski "RoboCop" (1987.), Verhoevenov hollywoodski prvijenac i temeljni film njegove američke faze, najbolji SF nakon spomenutog "Metropolisa" prema mišljenju kultnog filmaša Kena Russella. "RoboCop" nije "sparen" s "Metropolisom", ali jest s Pasolinijevim biblijskim klasikom "Evanđelje po Mateju" računajući robotsko-kristovsku alegoriju o čovjeku, detroitskom policajcu, koji će nakon smrti uskrsnuti kao kiborg – bog iz stroja.
Svi Verhoevenovi filmovi su iznimno bogati u metaforičkom i inom podtekstu i funkcioniraju na više razina, a "RoboCop" je među najbogatijima i najfunkcionalnijima, zauzimajući sami vrh njegova (ne samo američkog) opusa zajedno s "Total Recall" i funkcionirajući savršeno kao SF akcijski triler, teškometalni blockbuster i društvena politička satira ispred svoga vremena.
Nakon što je na engleskom jeziku debitirao dvije godine ranije povijesnom avanturom "Krv i meso", Nizozemac je upravo s "RoboCopom" postao jedan od najvećih svjetotvoraca i subverzivaca modernog SF žanra, autor "Potpunog sjećanja" i "Svemirskih marinaca" (i "Čovjeka bez tijela"), te "ustrojio" svoju jedinstvenu, krvavocrvenu i crnohumornu viziju "hi-tech" budućnosti koja s godinama postaje naša sadašnjost, od vladavine korporacija poput OCP-ja (u filmu vlasnik policije), do Detroita iz distopijskog futura koji je doživio ekonomski kolaps u stvarnosti.
Zbroju "krv + meso" Verhoeven u "RoboCopu" dodaje i metal, kako bi nadmašio Cronenberga i njegovu "Muhu", izjednačujući tjelesni i tehnološki "sci-fi"/čovjek-stroj horor Cameronova "Terminatora", njegovog najvećeg uzora prilikom stvaranja ovog filma, obogaćen "verhoevenovskim" smislom za humor.
Crni, satirični humor služi kao prva i posljednja crta obrane od crvenog SF horora koji bi mlađe filmofilske okice još uvijek trebale ispratiti kroz zaštitničke prste roditelja, kao nekoć potpisnik ovih redaka u splitskom kinu "Balkan" (danas "Karaman"). Scena kvara golemog robota ED-209 prilikom demonstracije njegovih policijskih (ne)sposobosti i dalje je prilično šokantna, koliko god odrasle oči osjetile crnohumornu notu u crvenilu.
ED-209 će izrešetati jednog od mladih zaposlenika korporacije OCP/Omni Consumer Products, Kenneyja (Kevin Page), tijekom korporativnog sastanka kad ovaj od šefa Richarda "Dicka" Jonesa (Ronny Cox) dobije zadatak da se pretvara kako mu prijeti pištoljem, iako će čovjek ispustiti oružje na tlo, prema robotovoj programiranoj zapovjedi, odnosno upozorenju.
Što tek reći za još uvijek ekstremno uznemirujuću, subverzivnu scenu u kojoj banda strašnih kriminalaca, predvođena jezivim Clarenceom Boddickerom (Kurtwood Smith), napravi oružani masakr i rekreira razapinjanje sačmaricama kad se iskali nad policajcem Alexom Murphyjem (Peter Weller) da nesretnik umire raširenih ruku poput Isusa, s time da mu je jedna brutalno raznesena.
Zanimljivo, Verhoeven radi inverziju scene kad Murphy u novom metalik tijelu uzmiče pred policajcima koji su od Jonesa dobili naredbu da unište RoboCopa i mitraljiraju ga još gore od kriminalaca, samo što robot ne krvari pa šok nije jednak. Stradavanje Murphyja dovodi do "hi-tech"/"mecha" uskrsnuća policajca u formi RoboCopa, tehnološkog Frankeinstenovog čudovišta sklopljenog od čovjeka i čelika koji će u finalnoj akcijskoj sceni hodati po vodi.
RoboCop je superjunak, "superpolicajac", ali i tragičar, čovjek stopljen sa strojem i transformiran u robota. Duša čovjeka sa sjećanjima i osjećajima zarobljena u mehaničkom tijelu potentan je filozofski i tragično-dramski motiv na temu izgubljene ljudskosti i dominantne tehnologije. "Murphy, to si ti", kaže RoboCopu bivša partnerica Lewis (Nancy Allen) i potakne preostalu ljudskost u robotu, ljudski duh u stroju.
Jedna od najboljih scena filma, okidač emocija, dolazi trenutku kad RoboCop posjeti sada ispražnjelu kuću gdje je živio kao Murphy i počnu mu navirati slike supruge i sina iz zakutka sjećanja, a sjajna sintisajzersko-orkestralna glazba skladatelja Basila Poledourisa ("Conan") savršeno prenosi pomiješane snoliko-košmarne osjećaje robotovih ljudskih uspomena koje su mu OCP-jevci pokušali izbrisati.
Identitet čovjeka u vrijeme sve veće prevlasti tehnologije bila je i ostala podatna misao filma, kad korporacije vladaju svijetom i ljudi postaju zastarjeli i potrošni, produkti poput robota, "programirani" da izvršavaju naredbe šefova, pa tako OCP-ovci u filmu inzistiraju da Robocop nema ime, već program, tj. da je "proizvod" koji silazi s proizvodne trake, poput blockbustera.
"Ti si naš proizvod, ne možemo dopustiti da se proizvod okrene protiv nas", govori Jones kad ga RoboCop pokuša uhititi, podsjećajući robota na njegovu direktivu broj četiri. Verhoeven poništava tu direktivu tako što okreće antikapitalističkog "RoboCopa" protiv eksces(iv)nog korporativnog kapitalizma "reaganovskih" osamdesetih i razbija mehaniku tvorničkog akcijskog blockbustera. Korporativna, medijska i konzumeristička nekultura na meti je Verhoevenove satire, kao i američko stanje uma, preslikano u redateljevoj dalekosežnoj viziji TV vijesti i reklama s ekranima unutar ekrana kojima se film i otvara.
Korporacije zatvaraju stare tvornice, dovode radničku klasu do prosjačkog štapa i stvaraju robotske vojne proizvode, greška u Reaganovu svemirskom "Star Wars" programu izaziva požar, na TV-u se reklamira "board" igra "Nukem" za cijelu "nuklearnu" obitelj s parolom "sredi ih prije nego oni srede tebe" kao odgovorom na hladnoratovske atomske tenzije, dok jedna reklama potiče potrošačku groznicu kupovine svega, svakoga i svačega, pa makar i za dolar ("I'd buy that for a dollar").
Nije slučajno da se uvodna i završna akcija sa sačmaricama i jurišnim topovima odvija u staroj tvornici, poprištu mnogih akcijskih filmova, od "Prljavog Harryja" do "Kobre". Naime, Verhoeven je subvertirao najpopularniji žanr osamdesetih tako što njegov središnji junak, žanrovski "programiran" i jednosmjerno nastrojen policajac sklon monosilabičnim "one-linerima", nije preživio kišu metaka kao inače. Stradao je odmah na početku filma da bi bio pretvoren u robota, utjelovljenje jednosmjerne nastrojenosti i verbalne jednosložnosti. "Živ ili mrtav, ideš sa mnom".