StoryEditorOCM
Film & TVCINEMARK U KINU

‘Ulica noćnih mora‘: Frikovi, gikovi i fatalne žene

31. siječnja 2022. - 12:12

O monstrumima i ljudima govori svaki film oskarovca Guillerma del Tora, bio fantazija, SF, horor ili bajkovita romansa, neovisno o tome jesu li čudovišta simbolična, doslovna ili eterična. Sjetimo se njegovih ranih radova poput "Cronosa", "Đavolje kralježnice" i "Mimica", ali i "Bladea II", "Panova labirinta", "Hellboya I&II" i "Bitke za Pacifik" te, konačno, "Crimson Peaka" i "Oblika vode".

Neki od Del Torovih filmova govore i o monstrumima (ili zvijerima) u ljudima, kao najnoviji – "Ulica noćnih mora" ili "Nightmare Alley", snimljen prema romanu Williama Lindsayja Greshama, koji je već dobio ekranizaciju u "noiru" Edmunda Gouldinga iz 1947. s Tyroneom Powerom u glavnoj ulozi.

FILM: Nightmare Alley; triler; SAD, 2021. REŽIJA: Guillermo Del Toro ULOGE: Bradley Cooper, Cate Blanchett DISTRIBUCIJA: Blitz OCJENA: ****

U "Ulici noćnih mora" nema čudovišta kao u prijašnjim redateljevim ostvarenjima, odnosno ona su svedena na gikove i frikove iz putujućeg cirkusa/vašara pod vodstvom Clema (Willem Dafoe). Gik je cirkuska atrakcija koja odgriza glavu kokoši, a tu je i Enoch, trooki fetus sačuvan u tegli.

Pitanje "je li gik čovjek ili zvijer", koje Clemu postavlja misteriozni protagonist Stanton "Stan" Carlisle (Bradley Cooper), postaje ključno u kontekstu filma, ambijentiranog u rasponu od ranih tridesetih do početka četrdesetih godina prošlog stoljeća. Clem opisuje Stanu kako je stvorio gika od običnog dehumaniziranog, demoraliziranog čovjeka, alkoholičara voljnog napraviti sve za kap cuge i kakvog takvog krova nad glavom.

Ironično, Stanova dehumanizacija i demoralizacija započela je odmah u uvodu filma "Nightmare Alley", kad vidimo kako vuče nečiji leš, položi ga ispod parketa, zapali kuću i uskoči u prvi autobus za negdje koji će ga odvesti prema cirkusu i beizlaznoj slijepoj ulici noćnih mora iz najmračnijeg "noira", s gikovima, frikovima i fatalnim ženama.

S obzirom na to da je Stan zaspao u busu, cijeli predivno snimljeni film, stvoren za gledanje na velikom ekranu, može se doživjeti kao san, odnosno snomorica grešnog čovjeka koji će nedugo nakon dolaska u cirkus suočiti s natpisom "Pogledaj sebe, grešniče".

Ipak, Stan ostaje u cirkusu jer "ovdašnje ljude nije briga tko si i što si radio prije", iako je jasno da "nosi nevolje" i ima "sjenu prošlosti", kao i svi. Stan je "noirovski" lik, kočoperni muljator koji će se u cirkusu naći u ljubavnom trokutu između vidovnjakinje Zeene i "električne" performerice Molly (Toni Collette, Rooney Mara).

Od Zeene i njezina supruga Petea (David Strathairn) naučit će čitati misli publike i pogađati predmete zatvorenih očiju, od čega će napraviti biznis kao prevarantski mentalist kad s Molly pobjegne iz cirkusa u veliki grad. Tad, na početku druge polovice, film prestaje biti vašarski "freak show" i postaje punokrvni "noir".

Za to je zaslužan ulazak fatalne žene u priču, konzultacijske psihologinje dr. Lilith Ritter (Cate Blanchett). Cigareta, jarka crvena šminka, elegantna toaleta i zlatna torbica, a u torbici mali pištolj – "vamp" madam Lilith je hodajuća opasnost iz "noira", ali zavodljiva opasnost za Stana, "ledena kuja koja ga je zadivila".

Pada dogovor da će Lilith i Stan opljačkati njezine bogate pacijente: ona ionako potajice snima ljude dok joj povjeravaju tajne, poput Ezre Grindlea (Richard Jenkins), a on će se pretvarati da može komunicirati s njihovim pokojnicima, čak ih i materijalizirati na seansi. Međutim, samouvjereni Stan je nesvjestan da je Lilith gora od njega i da mu je počela petljati po glavi od prve privatne konzultacije u njezinoj scenografski fascinantnoj "art deco" kancelariji, toliko da će početi cugati i gubiti samopouzdanje.

Blanchett je već naginjala portretima žena iz doba kad je "noir" bio na vrhuncu ("Avijatičar", "Dobri Nijemac"), ali ovdje je prvi put u "femme fatale" ulozi i odigrala ju je uobičajeno dojmljivo, utjelovivši žanrovski "retro" arhetip, "hommage" svim fatalnim daama, počevši od Helen Walker kao Lilith u Gouldingovu čitanju Greshamova romana.

Isto to radi i Del Toro s cijelim filmom, "hommage" žanru "noira". Oduzmete li "Ulici noćnih mora" boju, imate klasični "noir", vizualno i tematski prepoznatljiv, s igrama svjetla i sjene itd. Del Torova posveta "noiru" isprva djeluje kao postmoderna hollywoodski budžetirana stilska "style over substance" vježba, ali redatelj ostaje vjeran korijenima beznađa i ulazi u psihološku dubinu "crnog" žanra. Gledatelj je zajedno sa Stanom ubačen sve dublje u tunelsku viziju "noirovskog" košmara, bez svjetla na kraju tunela koje obično svijetli u Del Torovim filmovima.

Blanchett nakon Del Tora kod Almodovara

Gouldingov "Nightmare Alley" nije prošao toliko zapaženo u kinima da bi s vremenom postao kultni film, a njegov put bi mogao slijediti i Del Torov. "Cult" status nove "Ulice noćnih mora" možda se i ubrza zahvaljujući c/b verziji koja je već najavljena za prikazivanje u nekim kinima, kao ne tako davno crno-bijeli "Pobješnjeli Max 4". Del Toro i Blanchett ponovno surađuju na animiranoj verziji "Pinokija" za Netflix. Blanchett upravo snima novi film Pedra Almodovara "A Manual For Cleaning Women", njegov prvi na engleskom.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
28. studeni 2022 10:56