StoryEditor

OBLIK VODE Nijema ljepotica i zvijer

31. siječnja 2018. - 23:55
Oblik-vode

Isključivo se netko tko nije dobro upoznat s filmografijom Guillerma Del Tora može iščuđavati s 13 Oscar nominacija za romantičnu bajku “Oblik vode“ i otkrivanjem nježnije strane ličnosti kultnog meksičkog redatelja specijaliziranog za specifične hororske fantazije i fantazijske horore ili superherojske blockbustere. Del Toro je prije desetak godina zaslužio jednak broj nominacija za još i bolji “Pan's Labyrinth“ (dobio samo četiri). A da je duboko u srcu romantičan znao je pokazivati u filmovima poput “Bladea II“ i “Hellboya“.

Scena topljenja i nestajanja vampirke u Bladeovom naručju s prvim zrakama jutarnjeg sunca jedva da ima premca u romantičnoj tragici superjunaka. Sjetimo se i odnosa čudovišnog Hellboya i pirokinetičke djevojke Liz Sherman koja ne može kontrolirati vatru. Međutim, “The Shape Of Water“, jest Del Torova prva punokrvna romansa. Del Toro je preuzeo štafetu od Jamesa Camerona (“Titanic“) i Davida Finchera (“The Curious Case Of Benjamin Button“) kao redatelja naizgled neromantičnog autorskog senzibiliteta koji su priskrbili sijaset oskarovskih nominacija za romantične filmove.

Je li Del Toro kalkulirao računajući da bi mogao biti predložen za Oscara kao oni? Možda i jest. Ipak, kao što su “Titanic“ i “Neobična priča o Benjaminu Buttonu“ pojmljivo “cameronovski“ i “fincherovski“ filmovi, “Oblik vode“ je prepoznatljivo “deltorovski“ - Del Torova nekonvencionalno romantična vizija bajke o ljepotici i zvijeri koja na jednom mjestu uobličuje sve najbolje od njega kao autora. Ljepotica ovog filma je princeza bez glasa Elisa (Sally Hawkins) koju su kao siroče našli kraj vode s ožiljcima na vratu. Zvijer je humanoidni amfibijski monstrum (Doug Jones), stvor iz riječnog mulja u Južnoj Americi kojeg su domoroci štovali kao boga, čak i sličniji Abeu Sapienu iz “Hellboya“ nego Čudovištu iz crne lagune.

Nema te čarolije koja bi Elisi trajno vratila sposobnost govora i njega pretvorila natrag u čovjeka - on je takav kakav jest, čudovište, ne čovjek zarobljen u tijelu monstruma nekakvim prokletstvom koje se dade poništiti. No, Elisa može maštati, pa tako i zamisliti kako s vodenim stvorenjem pleše i pjeva kao Fred Astaire i Ginger Rogers, u mjuziklu poput “Mardi Grass“ koji se prikazuje u kinu ispod njezinog stana zajedno s biblijskim filmom “Priča o Ruth“. Del Toro joj dopušta da mašta zato što je i sam sanjar filmskog svijeta snova.

Filmska logika sna ili zamišljaja teče od prvih kadrova “Oblika vode“ obojanih vodenom petrolej nijansom zelene boje kakva se polako uvlači u Elisin život zahvaljujući čudovištu. Ona predstavlja eskapizam od jave kao u “Panovu labirintu“, stvarnog svijeta Amerike s početka hladnoratovskih šezdesetih naspram Španjolskoj 1944. godine. U tom svijetu Elisa radi kao čistačica podzemnog Centra za zračno-svemirska istraživanja, crnci kao njezina kolegica i prijateljice Zelda (Octavia Spencer) ne smiju sjediti za šankom u restoranu, a bijelci biti gayevi, poput frenda i susjeda Gilesa (Richard Jenkins).

Svo troje su drukčiji od okoline, baš kako je to i čudovište od kojeg je daleko veći monstrum čovjek - Strickland (Michael Shannon). Jedino zajedničko što Strickland dijeli s Elisom i čudovištem jest petrolej boja s kojom je prekriven njegov novi automobil. “Zelena je boja budućnosti“, napominje Stricklandu prodavač auta, ali Del Toro je okrenut (kinematografskoj) prošlosti. Nijema Elisa predstavlja nijeme filmove i njihove bazične emocije postignute ekspresijama i gestama, govorom tijela koji je Sally Hawkins odlično usvojila.

Čudovište je djelo stare dobre maske i prostetike, a ne modernih računalnih piksela ili “motion capture“ tehnologije s Andyjem Serkisom u glavnoj ulozi (“King Kong“, “Planet majmuna“). Specijalist za Del Torove monstrume nakon uloga Abea Sapiena u “Hellboyu“ i Blijedog čovjeka u “Pan's Labyrinth“, Doug Jones oplemenjuje ljudskošću inteligentno stvorenje sposobno za komuniciranje i razumijevanje osjećaja koje voli slušati ploče Bennyja Goodmana i pokazuje zanimaciju za kino, uletjevši na projekciju “The Story Of Ruth“ i ostavši na mjestu ukopan ispred velikog ekrana.

Kakav bi bio serijal “Hobit“ u Del Torovoj režiji, nije nam bilo suđeno doznati, no “The Shape Of Water“ pokazuje kako bi izgledao njegov “King Kong“, bez popratnog rušilačkog spektakla, ali romansiran i ispunjen snolikošću. Film se otvara ispod površine vode potopljenog interijera. Kamera roni po Elisinom stanu i dolazi do nje da nam pokaže kako plutajući spava. Vjerojatno sanja filmove budući da se svijet fantazije odvija tik pod njezinim nogama (kino). Možda je odsanjala i ovaj film, baš kao što ga je odsanjao Del Toro.

Zapravo sigurno jest budući da će kasnije potopiti svoj toalet vodom kako bi zaronila u svijet stvorenja dotad zarobljenog u tanku Centra i omogućila mu da se osjeća kao kod kuće. Sveprisutna od akvarija za čudovište do Elisine kade, voda je ključni element filma. Njezinu simboliku Del Toro pronalazi i u kapljicama kiše na prozorskom staklu autbusa. Dvije se kapljice izdvoje od ostalih, idu jedna za drugom, prate se pa se spoje. To su Elisa i čudovište. Voda ih je spojila i dala oblik njihovoj ljubavi.

Atrakcije 'Oscar revije'

Tradicionalna Oscar revija u multipleksima “Cinestar“, uključujući dva splitska, ove se godine održava od 1. do 7. veljače kao zagrijavanje za jubilarnu 90. dodjelu zlatnih kipića 4. ožujka. Otvara je premijerno “Oblik vode“, u “CineStar 4DX Mall of Split“ na specijalnoj “Tres chic“ projekciji za žene, koji će potom krenuti u kinodistribuciju. Diljem Hrvatske, publika će, među ostalim, pretremijerno moći vidjeti crnu komediju “Tri plakata izvan grada“ koja redovno stiže u kina 22. veljače, ali i pogledati sjajne filmove koje je možda propustila - ili ih ponoviti - kao što su “Dunkirk“, “Blade Runner 2049“, “Bez ljubavi“, “Tijelo i duša“, “Loving Vincent: Van Goghov misterij“, “Moja ljubavna priča“…

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
04. listopad 2022 03:14