"Trebaš čudovište da ubiješ čudovište." – "Monster Hunter" (2020.)
Obećanje redatelja Paula W.S. Andersona nije bilo ludom radovanje. Obećanje da čudovišta u blockbusteru "Monster Hunter" izgledaju "sjajno" i "svjetski". Sve što je Anderson, zajedno s zvjezdanom glumicom-suprugom Millom Jovovich, rekao u friškom intervjuu za "Slobodnu", "Monster Hunter" nije porekao.
Monstrumi Diablos i Rathalos vizualno su jednako spektakularni kao T-Rex i dinosauri iz "Jurskih svjetova", odnosno Godzilla i King Kong iz njihovih recentnih blockbustera. Možda i spektakularniji. I veći. "Vidio sam dinosaura u muzeju jednom, nije bio tako velik", kaže jedan od likova Andersonova filma suočen s kosturom monstruma.
Uspjeh je time veći što "Monster Hunter" djeluje dvostruko skuplji nego u biti jest, a koštao je duplo manje od prosječnog megablockbustera današnjice, nekih 60-ak milijuna dobro utrošenih dolara. Ako bi se u nekoj drugoj, nekoronskoj godini možda našao u sjeni Marvelovih ili DC-jevih superbudžetiranih filmova, "Monster Hunter" je u ovom trenutku, sada i ovdje, prvorazredan "popcorn" spektakl, posebice u kroničnom nedostatku sličnih ostvarenja na kinorepertoaru ("Tenet", "Wonder Woman 1984", eventualno "Greenland: "Posljednje utočište"), a još više u usporedbi sa "streamingovskim" kvazi-blockbusterima poput "Outside The Wire", "The Old Guard" ili "Project Power".
Svakako je pošteniji komad filma od potonjih, cijepljen pretenzija da bude nešto što nije. Nitko neće reći da je "Monster Hunter" dobar-dobar film, jer nije, ali treba respektirati da uglavnom isporučuje ono što najavljuje na plakatima i u foršpanima ("no-brainer" fantazijsku akciju), pa čak i nešto više.
To "više" se, naravno, ne odnosi na priču, karakterizaciju likova i dijaloge koji su rudimentarni, bazični kao i akcija, no u njoj Anderson pronalazi veću inspiraciju, barem kad je na snazi čudovišna akcijnost "opipljive" računalne grafike.
Andersonu nije lako oprostiti što je montažnom kaotičnošću zakinuo fanove za pamtljiv borilački okršaj ikoničke akcijske heroine Mille i najveće azijske zvijezde akcije (Tony Jaa) koji je užurban i sasječen mnoštvom "rezova", doimajući se kao da ga je radio Olivier Megaton (nastavci "96 sati"), ne čovjek koji voli "action slow motion" ("Vojnik") i dao je neke od upečatljivijih sekvencija u usporenom pokretu 2010-ih ("Resident Evil 4").
Međutim, na širem akcijskom planu filma, njihov borbeni duel ionako je kapljica u oceanu, bolje reći zrno u pijesku. A "Monster Hunter" je pun širih "widescreen" planova, tj. pustinjskih i inih totala, kao stvorenih za veliki (kino) ekran. Od posljednjeg "Pobješnjelog Maxa" nije bilo blockbustera koji je ovoliko okrenut širokim panoramskim kadrovima pješčanih dina.
Pustinjska oluja, sestra one iz "Mad Max: Fury Road", odnijet će satnicu Natalie Artemis (Jovovich) i njezin tim vojnih rendžera (Diego Boneta, Meagan Goode...) u drugu dimenziju, alternativni svemir napučen raznolikim monstrumima.
Tamo likovi iz akcijskog žanra osamdesetih bivaju ubačeni u novomilenijsku fantaziju i Anderson se zabavlja s citatima iz poznatijih i(li) boljih filmova, tipa da rendžeri zvuče kao specijalci iz "Predatora" kad uoče da su se njihovi nestali prethodnici borili protiv nečega što nije ostavilo tragove i pritom ispucali puno metaka.
"Monster Hunter" je pun zgodno uklopljenih citata ili pozajmica u formi transžanrovskog "best of-a". Diablos ruje kao divovcki pustinjski crv iz "Dine", paukolika čudovišta su u rodu s bubama iz "Svemirskih marinaca", uz dodatak da "alienski" poliježu jaja u prsišta ljudi kad ih odvuku u ljigave podzemne jazbine i zamotaju u kukuljice, a Milla će kauterizirati ranu pomoću baruta od metka kao Stallone u "Rambu III" i spustiti se nožem niz kožu monstruma kao Douglas Fairbanks niz jarbol u "Crnom gusaru".
Ustvari, cijeli film je svojevrsni međusvjetovni spoj "Zvjezdanih vrata" i "Planeta tame" na Andersonov način, s više pustinjskog spektakla i većim čudovištima, pri čemu je najveće ostavljeno za kraj – Rathalos. Anderson zaslužuje plus što najvećim dijelom nije skrio monstruoznu akciju u sjenama noći kao redatelji "Godzille" i "Bitke za Pacifik", već je snimio usred bijela dana da bude mil(l)ina za gledanje. U ovom filmu o čudovištima, čudovišta se zapravo vide.