Egzotičniji film od "Lunane" ("Lunana: A Yak in the Classroom") teško da ćemo ove godine vidjeti na hrvatskim velikim ekranima. "Lunana" je prava filmsko-festivalska egzotika, koju kao debitantski redatelj i scenarist potpisuje Pawo Choyning Dorji.
Film je na FMFS, u nemediteranski program "Parangal", stigao iz Butana, male planinske azijske zemlje podno Himalaja koja graniči s Kinom (na sjeveru) i Indijom (na jugu), a broji niti 800 tisuća stanovnika. Posrijedi je dosad najveći uspjeh butanske kinematografije, prvi film "made in Butan" ikad nominiran za Oscara.
Iako se "Lunana" na prvi pogled činila poput "uljeza" među ovogodišnjim oskarovskim nominentima u kategoriji najboljeg međunarodnog filma ("Drive My Car", "Najgora osoba na svijetu", "The Hand Of God", "Flee"), na drugi je zaslužila svoje mjesto jednako kao što su ga mogli zaslužiti "Heroj" ili "Konačna sloboda".
Ovo je jedan krasan, topao, nježan, spokojan i meditativan film koji bi svojom unutarnjom toplinom mogao zagrijati srce gledatelja i na hladnoj Himalaji, a istovremeno djeluje kao dašak svježeg himalajskog zraka unutar žanra "fish out of water" drame.
Kao "riba izvan vode" osjećat će se mladi učitelj Ugyen (Sherab Dorji) kad iz glavnoga grada Thimphua dođe u zabačeno selo Lunana kako bi u tamošnjoj školici držao predavanja klincima. To nije samo najzabačenija škola u Butanu, nego i na cijelome svijetu. Ugyen isprva ne želi poći tamo. Ne želi ni biti učitelj. "Možda mi nije suđeno da budem učitelj", kaže on baki (Tsheri Zom) s kojom živi, maštajući o snovima glazbenika daleko od Butana.
Opet, možda Ugyen samo sanja da pronađe samoga sebe, gdje god to bilo, a moglo bi biti i u Lunani. U trenucima kad ga baka budi na početku filma, redatelj netom prije insertira kadar planinskog proplanka iznad Lunane na kojem sjedi djevojka duge kose (doznat ćemo kasnije da je to lokalka Saldon; Kelden Lhamo Gurung).
Je li Ugyen sanjao Lunanu i Saldon? Moguće da i jest, kao da mu je odlazak u Lunanu (bio) suđen. On u Lunani mora ispuniti svoj učiteljski ugovor do kraja, tj. odraditi još godinu dana na mjestu dokle se može doći samo na konjima i pješice, i to penjući se uzbrdo.
Tempo penjanja uzbrdo, s pauzama za predahe, pogoduje filmu koji preslikava taj osjećaj na gledatelja preko glavnog lika koji je njegov vodič. Teško se penjati negdje gdje možda ne želite doći, ali iz nekog razloga morate, no jednom kad stignete na odredište, osjećate olakšanje da ste stigli i polako shvaćate da tamo i nije tako loše ako ste otvoreni prema nekim novim spoznajama.
Drugim riječima, netko koga možda odbija pomisao da gleda "tamo neki" butanski film, k tome sporu dramu, mogao bi se ugodno iznenaditi viđenim ako je voljan predati se "Lunani" otvorena uma i oka. Jednom kad se uljuljkaju u ritam Lunane, i Ugyen i gledatelj prolaze put od "ne želim biti ovdje, želim se vratiti" do "ovdje je lijepo, ipak želim ostati".
Redatelj pokazuje fantastičan osjećaj za mjesto, ali i ljude i običaje. Realizam, pa i naturalizam utkan je u film u potpunosti snimljen na danoj lokaciji i s pretežno lokalnim naturščicima u sporednim ulogama seljana koji uzgajaju jakove i podučavaju Ugyena pjesmama o tim za njih svetim životinjama ("Yak Lebi Lhadar"), čiji se suhi izmet koristi za potpaljivanje vatre umjesto papira, dragocjenog za edukaciju.
Ugyen će se zbližiti s jednim jakom koji preko zime boravi u njegovoj učionici, kao i s djecom. "Nadam se da ćeš pružiti ovoj djeci edukaciju da budu više od čuvara jakova", Ugyenu kaže seoski poglavar Asha (Kunzang Wangdi). Djeca su spremna na edukaciju i entuzijastična, osobito Pem Zam koja igra samu sebe, a glumi divno kao da je u nekom Spielbergovu filmu osamdesetih poput "E.T.-ja" ili "Gooniesa".
Dok Pem Zam dolazi po učitelja kad ovaj zakasni u školu, jedan klinac mudro veli da "učitelj dodiruje budućnost" i želi to postati kad naraste. Klinci uče od Ugyena, ali i on od njih, čak se i "proustovski" vraća u djetinjstvo kad osjeti zaboravljeni okus hrane kao kad je bio mali.
Slične osjećaje proživljava i gledatelj koji barem na dva sata uspijeva iskusiti bezbrižnu harmoniju Lunane i stanje zena bez komoditeta modernog urbanog i materijalističkog života, interneta, ovog ili onog ekrana. Lunana ionako nudi najljepši ekran/pogled na svijetu. Oblaci se spuštaju sa snježnih vrhova do doline i gotovo da se mogu dodirnuti u kadrovima veličanstvene prirodne ljepote.