Dojahao je “Legendarni Tombstone” (“Tombstone”, 1993.) u pravo vrijeme u kina da ponudi novu i mračniju verziju priče o Wyattu Earpu i Docu Hollidayju. “Ples s vukovima” je par godina ranije zaslugom Kevina Costnera vratio vesterne na velika vrata i najavio novi žanrovski revizionizam koji je zacementirao Clint Eastwood s “Nepomirljivima” kao definitivnim revizionističkim vesternom devedesetih.
Eastwoodov klasik bio je više meditacija o povijesti nasilja kaubojskih filmova i njihovih moralno dvojbenih (anti)heroja nego revolveraška akcija u stilu tradicionalnih vesterna. Tim tragom ide i “Legendarni Tombstone”, predstavljajući Earpa (uvjerljivi Kurt Russell) kao umirovljenog šerifa iz Dodge Cityja i čovjeka mračne, nasilne prošlosti od koje pokušava pobjeći i pronaći mir u Tombstoneu, zajedno s braćom Morganom (solidni Bill Paxton; “Aliens”) i Virgilom (pogođeni Sam Elliott; “Kuća na putu”).
Naravno, prošlost će banuti na vrata jednog od “saloona” Tombstonea. Znamo to kad film predstavi dojmljive kauboje negativce kao što su Johnny Ringo (pritajeno intenzivni Michael Biehn; “Terminator”) i Curly Bill (raspištoljeni Powers Boothe; “Teksaški graničar”) kako ulete u gradić, prekinu vjenčanje i pokažu tko je gazda.
Oni su pioniri organiziranog kriminala u Americi, kako ih opiše narator s glasom Roberta Mitchuma u sjajnom prologu snimljenom poput vesterna u zoru crno-bijele kinematografije i okončanom pucnjem kauboja-bandita u publiku iz 100 godina ranijeg nijemog filma “Velika pljačka vlaka” Edwina S. Portera, definirajućeg za vesternsku ikonografiju.
Johnny, Bill i ekipa svratit će i u Tombstone i tamo se verbalno sukobiti s Earpovima i njihovim prijateljem Hollidayjem (izvrsni Val Kilmer). Doc boluje od sušice, ali je svejedno brz na jeziku i još brži na pištolju, jedini kadar suočiti se s Johnnyjem, “najubojitijim revolverašem od Divljeg Billa”. Ringo demonstrira koliko je brz vrteći kolt u ruci i izvodeći slične finte, a Holliday ga oponaša koristeći šalicu umjesto pištolja. Prije toga, dvojica načitanih revolveraša imaju okršaj u poslovicama iz latinskog jezika.
Scenarij je napisao Kevin Jarre, scenarist oskarovskog “Rata za slavu” i lepršave “Mumije” koji je trebao režirati “Tombstone” i debitirati kao redatelj, ali je nakon par tjedana problematičnog snimanja zamijenjen Georgeom P. Cosmatosom (“Rambo II”, “Kobra”) i to po preporuci Sylvestera Stallonea, Russellova partnera iz hita “Tango i Cash”.
Pouzdani Cosmatos režirao je zbivanja uobičajeno pismeno i pregledno, premda se na trenutke osjeti da je film proizvod dviju vizija, tj. da se povremeno lomi između karakterne studije i akcije, revizije i tradicije, kao i to da se užurbano snimao da preduhitri konkurentskog “Wyatta Earpa” Lawrencea Kasdana s Kevinom Costnerom u titularnoj ulozi i Denisom Quaidom kao Docom.
Jarre je htio snimiti vesternskog “Kuma” i “Unforgiven”, što se nazire u konačnom proizvodu (obiteljska dinamika i stradavanje najmlađeg brata Earpa, eksternalizacija Wyattova unutarnjeg mraka), ali dolaskom Cosmatosa mačo akcijnost je prevladala od legendarnog obračuna kod O.K. Corrala nadalje.
Ipak, “Legendarni Tombstone” pokušava i uglavnom uspijeva pomiriti “Nepomirljive” i akcijske vesterne, od “špageta” poput “Za šaku dolara”, preko revizionističke “Divlje horde” i “Jahača na duge staze” do (neo)klasičnog “Silverada”. Film funkcionira kao mala škatula žanra, od ranih 1900-ih (“Great Train Robbery”) do ranih devedesetih (“Unforgiven”), uključujući i vestern-romane o Earpu i Hollidayju, pa i kaubojske stripove s dijalozima tipa “Idi u pakao! Ti prvi!”.
Kvragu, Mitchum je narator, a u manjoj ulozi nastupa i Charlton Heston, glumci s tucetom vesterna u filmografiji. Cosmatos se akcijski i ikonografski ugleda na Sama Peckinpaha, Sergija Leonea i Waltera Hilla koje i citira, najviše potonjeg, rekreirajući jahačev prolazak konjem kroz izlog iz “The Long Riders”.
Utjecaj Eastwoodova filma primjetan je u teškaškim dijalozima (“Nije osveta, to je obračun!”) i po tome što Wyatt budi osvetnika u sebi tijekom olujne noći s munjama i gromovima s kojima se pobratimljuje nakon stradavanja Morgana i ranjavanja Virgila. “Zazvao si grmljavinu i dobio je. Reci im da dolazim i da pakao dolazi sa mnom”, govori on Johnnyjevu i Billovu kompanjonu Ikeu Clantonu (Stephen Lang).
Da pakao dolazi bilo je jasno prilikom pucački uzbudljive rekreacije obračuna kod O.K. Corrala, počevši od hoda Earpovih i Hollidaya niz ulicu u kadru koji doziva kulerstvo Peckinpahove četvorke iz “The Wild Bunch”. Wyatt i Doc dominiraju u obračunu i uopće zahvaljujući glumcima.
Russell je znan po akcijskim ulogama (“Bijeg iz New Yorka”), ali ovdje je u najmračnijem izdanju, a Kilmer briljira u ponajboljoj ulozi nakon "Doorsa" i krade scene namigujući zlikovcima prije potezanja okidača. Dvojica glumaca čine okosnicu filma u konačnici osovljenog oko prijateljskog, pa i bratskog odnosa Earpa i Hollidaya. Posljednja scena s Wyattom i Doc ispaljuje hitac emocije u film pun akcije.