"Nećeš preživjeti", uvjeravaju ranjenog sjevernjačkog pukovnika Johna Dunbara (Kevin Costner). "Meni je svejedno", ignorira upozorenja Dunbar i sprema se na suicidalan pothvat. Doktori su ionako procijenili da mu trebaju amputirati stopalo, a on bi radije umro nego živio bez noge.
Zato Dunbar uskače u sedlo, da se otisne na suludo hrabro, samoubilačko galopiranje između dvije vatre Građanskog rata, pušaka i bajuneta Sjevera i Juga. Na vrhuncu galopa poručnik pušta uzde i jaše raširenih ruku u krucifiksnoj pozi kaubojskog Isusa. Dunbarov slučajni junački čin izazove diverziju i Sjevernjaci na prepad odnose pobjedu u danoj bitki.
Ironijom sudbine, u pokušaju samoubojstva, Dunbar naposljetku demonstrira tračak herojstva i biva uzdignut u junaka.
Akcijsko-dramska "slow motion" epika u fotografiji Deana Semlera, veličanstvena glazba Johna Barryja i religiozna simbolika pretvaraju ovaj konjički juriš u jednu od najsnažnijih scena devedesetih, a Dunbara u doslovni supstitut Costnera.
Naime, režirajući, producirajući i glumeći glavnu ulogu u vesternskoj drami "Ples s vukovima" (1990.), Costner je bio suočen sa sličnim "nećeš uspjeti" prognozama hollywoodskih producenata i kritičara. Statistika doista nije bila na njegovoj strani.
"Dances With Wolves" je, za početak, bio vestern, u to doba ugrožena vrsta, zamalo nestali bizon američke kinematografije. Taj vestern je, k tome, trajao tri sata, što je bila prava rijetkost unutar žanra ("Dobar, loš, zao" 178 minuta, "Kako je osvojen Divlji zapad" i "Bilo jednom na Divljem zapadu" oko 165).
Konačno, najrevolucionarnije, imao je titlove kao da je "strani", neamerički umjetnički/festivalski film, što dobrim dijelom i jest kao spoj klasičnog američkog vesterna Johna Forda/hollywoodskog epa i kinematografske poezije/egzotične ezoterije tipa Malick ili Tarkovski, gdje se toliko toga kaže šuteći ili u sebi, a slike/govori tijela pričaju priču u krupnim/srednjim planovima i totalima.
Indijance su, za promjenu, glumili Indijanci i govorili svojim autentičnim "Native American" jezikom, a ne engleskim. Ne iznenađuje, stoga, da nijedan studio nije htio "zaplesati s vukovima", ali Costner jest i bio je uporan da zarola autorski projekt iz omiljenog žanra vesterna (1985. glumio u "Silveradu"), toliko da je odbio uloge u nizu potencijalnih hitova, među ostalim "Lovu na Crveni Oktobar", "Nedokazanoj krivnji"...
Glumac je sam financirao dio budžeta za svoj redateljski prvijenac koji se popeo na oko 20 milijuna dolara i izborio se za slobodu kakvu valjda nitko od glumaca iza kamere nije uživao otkako je Marlon Brando režirao "Jednookog Jacka", koincidencije li, također jedan vestern.
Budžet je, dakle, bio prekoračen i Costneru su prognozirali da će počiniti komercijalni suicid i snimiti box-office promašaj, nazivajući njegov film "Kevin's Gate" po neslavnom kinodebaklu "Heaven's Gate" ("Vrata raja") Michaela Cimina. No, Costner je svejedno krenuo u galop između dvije vatre, pustio uzde, raširio ruke... i postao "kristoliki" heroj, baš kao Dunbar.
"Ples s vukovima" je bio (i ostao) najveći kinohit među vesternima sa 184 milijuna dolara samo u Americi i ukupno 424 računajući zaradu u ostatku svijeta, a osvojio je i sedam Oscara od čak 12 nominacija, uključujući dva najvažnija (film, režija). Vestern, podsjetimo, nije dobio Oscara za naj-film blizu 60 godina, od pradavne 1931. i "Cimarrona".
Dunbar je u filmu spasio od pogibije dosta ljudi u svojim redovima, Costner je, pak, u stvarnosti spasio jedan narod, pa i žanr, od mogućeg izumiranja. Zasluge filma su goleme s obzirom na to koliko je Costner dao prostora indijanskoj kulturi i iskupnički skrenuo pozornost na jednu od najvećih nepravdi u povijesti čovječanstva – genocid i egzodus "Native American" naroda.
Priznala je to i Kongresna knjižnica kad je 2007. uvrstila "Dances With Wolves" u nacionalni filmski registar kao "kulturno, povijesno i estetski značajan film". Zanimljivo je da je "Ples s vukovima" tu uvršten prije nekih starijih vesterna, poput "Rio Brava" s Johnom Wayneom.
Vrijednost filma unutar žanra i, šire, kinematografije je prepoznata. Revizionistički "Dances With Wolves" je redefinirao vestern i utro put za "Unforgiven", ali i povijesne epove poput "The Last Of The Mohicans" i "Braveheart". Otišao je najdalje od žanrovske tipologije crnih/bijelih šešira (Divlji zapad je bio kompliciraniji od jasne negativci/pozitivci podjele) i ljudskog tretmana Indijanaca.
Većina dotadašnjih vesterna bili su rasistički nastrojeni prema Indijancima pa nije čudno da je najveći junak žanra Wayne igrao rasista u Fordovim "Tragačima". "Ples s vukovima" je prvi prikazao Indijance kao nešto znatno više od negativaca, bezumnih, divljih primitivaca koji se glasaju kao životinje i skalpiraju bljedolike kad/gdje god stignu.
Za još jednu promjenu, sada su bijelci negativci na ratnoj stazi s Indijancima, što realno i jesu bili – uljezi na tuđoj zemlji koju su okupirali. Premda, nije sve crno-bijelo, odnosno "ratničke boje" filma su raznobojne, pa i sive, jer i među bijelcima ima dobrih ljudi, kao i loših među Indijancima. Indijanci nisu nužno "romantizirani", ali nisu ni "sami lopovi i prosjaci", kako upozoravaju Dunbara kad dobije premještaj na granicu s indijanskim teritorijem, već mogu biti "pristojni, čak i sa smislom za humor".
Jašući s Indijancima na antiratnoj stazi, Costner kao da se pita "što bi bilo kad bi bilo" i pokušava ispraviti "krive Drine" povijesti, u smislu bi li historija bila drukčija da je onda postojalo više Dunbara i Živahnih ptica (Graham Greene). Znači, osoba otvorena uma, lišenih predrasuda prema drukčijima od sebe, ljudima i civilizacijama, otvorenih za komunikaciju kao osnovu za dobre odnose i suživot u međusobnoj harmoniji, kao i u skladu s predivno snimljenom prirodom, krajolikom koji je "ispunjenje snova".
Indijanci, opaža Dunbar, nisu vodili bitke iz političkih ciljeva (protiv drugih plemena i bijelaca), već za hranu i obranu žena i djece. Ipak, povijest je ispisana kako je ispisana i "Dances With Wolves" nije lako gledati imajući na umu što će snaći Indijance poput Živahne ptice. Neumitnost u vidu dolaska bijelaca navješćuje se u nekoliko navrata u "Plesu s vukovima".
"Jednom će ih doći previše", upozorava Dunbar. "Koliko", pita Živahna ptica. "Koliko je zvijezda na nebu." Povijest osvajanja, uzimanja nečeg tuđeg bez pitanja podcrtana je kad poglavica Deset medvjeda (Floyd Red Crow Westerman) izvadi šljem konkvistadora koji mu je ostavio njegov prapradjed. Konkvistadori su otišli, Meksikanci također, ali bijelci će ostati i poslati Indijance u povijest.
Režiran s pogledom koji se sjetno pruža prema horizontu, "Dances With Wolves" je film o polaganom nestanku jedne civilizacije, zemlje, kulture, tradicije, načina života, žanra, pa i klasične kinematografije. Vidjeti danas veličanstvenu, nevjerojatno režiranu scenu lova na bizone je nemoguća misija: scena bi se snimila pomoću računalno generiranih životinja, nema šanse da bi logistika uključivala 3500 pravih ili 25 animatroničkih.
To je još više film o nestanku mitske američke granice, "American frontier". "Htio sam vidjeti granicu prije nego što nestane", na početku "Plesa s vukovima" zaželio je Dunbar. Na kraju filma granica je na putu da uskoro nestane i postane povijest. Da zauvijek otpleše s vukovima.