Nepravda na Oscarima, jedna od najvećih otkako je dodjele, dogodila se 2009. u kategoriji glavne muške uloge, kad je Mickey Rourke ostao uskraćen za zlatni kipić na račun fenomenalne "comeback" izvedbe u "Hrvaču" ("The Wrestler", 2008.). Najveća oskarovska bitka vodila se između Rourkea i Seana Penna, nominiranog za ulogu u precijenjenom filmu "Milk". Pozlatio se na kraju Penn, i to drugi put u svega pet godina nakon zasluženog Oscara za "Mističnu rijeku".
No, njegova je uloga, koliko god dobra bila, ipak "štreberska", ni blizu psihofizički duboko (pro)življena kao što je to Rourkeova. Penn je "samo" glumio, a Rourke disao i živio (za) ulogu, do posljednje kapljice krvi, znoja i suza. Ovo je njegova uloga života. Gotovo pa njegov život. Bilo je to jasno prilikom prvog gledanja filma u kinu, simbolički netom pred odlazak na koncert grupe AC/DC u Budimpešti, što bi i glavni lik sigurno amenovao. Jasno je i na novo gledanje.
Mnogo je paralela između Rourkea i glumčevog alter ega, profesionalnog hrvača na zalasku karijere legendarnog Randyja "The Ram" Robinsona, stoga se emotivna težina osjeća u svakom kadru melodramskog metafilma redatelja Darrena Aronofskog koji je, zanimljivo, izašao iste godine kao i Jean-Claude Van Dammeov metafilmski postavljeni "JCVD". Obojica su slavu dosegnuli u osamdesetima i danas se smatraju "potrošenima", "gubitnicima", "gotovima".
Jedan Randyjev fan spominje borbu iz 1985., godine kad je Mickey odigrao prvu glavnu ulogu u "Godini zmaja", nakon sporednih u "Vratima raja", "Tjelesnoj strasti" itd. Tijekom uvodne "press cliping" montaže Randyjevih dana ponosa i slave ističe se i 1989., godina kad je Rourke glumio u "Lijepom Johnnyju" i već bio potvrđen kao zvijezda nakon "Devet i pol tjedana", "Anđeoskog srca"...
Nije čudno da su devedesete za Randyja "pušiona". Osim što je Kurt Cobain uništio hard rock i heavy metal glazbu osamdesetih (Guns N‘ Roses, Mötley Crüe, Def Leppard...) koju Randy voli, njegova karijera je polako krenula silaznom putanjom, identično Rourkeovoj.
Od 1991. do 1998 Mickey je imao svega šačicu zapaženijih nastupa ("Harley Davidson i Marlboro Man", "Bijeli pijesak", "Dream Team", "Čudotvorac"), kao i u dvijetisućitima ("Sredite Cartera", "Zakletva", "Sin City", "Domino"). U tom je periodu često boravio u ringu kao boksač, pretrpio brojne ozljede, ruinirao tijelo steroidima i unakazio lice plastičnim operacijama, slično hrvaču Randyju.
Rourkeu ne treba maska da bi glumio Randyja. On jest Randy. Teško je reći gdje počinje Mickey i gdje završava Randy i obratno u "Hrvaču", otprilike kao Stallone i Rocky Balboa. "The Wrestler" je pronašao djelić inspiracije u "Rockyju Balboi" sa starim Stalloneom i osovio priču oko ostarjelog hrvača iz osamdesetih kalibra Hulka Hogana.
"Hrvač iz osamdesetih, izgledaš kao on, samo stariji", prepozna jedan tip Randyja, a nešto tako je sigurno doživio i Rourke. Glumac je nastavio glumiti u niskobudžetnim "B" i "C" filmovima jednako kao što se Randy nastavio hrvati u malim, trošnim dvoranama za siću jer tu pripada, to jedino zna i živi za odbijanje od konopaca i "Ram Jam" skok s vrha gladijatorskog ringa.
Na to ga tjera potreba, ponos, ali i (poput Jakea LaMotte iz "Razjarenog bika") kajanje, krivnja, iskupljenje i samokažnjavanje zbog životnih grešaka iz prošlosti, poput napuštanja kćerke. Spoznaja da mora odustati od hrvanja kao "stari komad pokvarenog mesa", posebice nakon srčanog udara, navodi ga da preispita život.
Preispitivanje uključuje ponovno kontaktiranje otuđene kćeri Stephanie (dojmljiva Evan Rachel Wood) i pokušaj ostvarivanja veze sa striptizetom Pam, umjetničkog imena Cassidy (odlična Marisa Tomei, nominirana za Oscara), koja poput njega više nije u cvijetu mladosti i također nastupa pred auditorijem prodavajući/pokazujući tijelo i priređujući grešni show za mušterije/publiku.
Prošlost prati Randyja u stopu, poput doku-dramske kamere za njegovim leđima, što je u međuvremenu postala izlizana tehnika snimanja, ali ovdje je imala savršenog smisla kao izražajno sredstvo za karakternu studiju, glumljenu s vječnom suzom u oku. Kamera s Randyjem ulazi u ring i bez treptanja prikazuje tjelesnu patnju starog hrvača u intimnom krupnom planu.
Borbe možda jesu koreografirane, ali udarci su nerijetko pravi. Prava je i krv kad procuri sa Randyjeva lica i nabildanog tijela nakon bliskih susreta sa žiletima, spajalicama od klamerica, krhotinama stakla i bodljikavom žicom nalik trnovoj kruni. Cassidy ne kaže bez razloga "Za naše grijehe ga probodoše..." citirajući "Pasiju" ("čudesan film") kad ugleda Randyjeve ozljede.
"Sve mu rade, ubijaju boga u njemu puna dva sata", u metaforičkom ključu govori Cassidy kojoj će Randy posvetiti završni ulazak u ring uz Gunse i "Sweet Child O‘ Mine". Isto to rade i kristolikom hrvaču Randyju koji se žrtvuje za grešnu zabavu drugih i pokušava pronaći vlastito spasenje u patnji. Ring je za njega i Rourkea ispovjedaonica u emotivno devastirajućem filmu.