Podbačaj filma "Daylight" (1996.) u američkim kinima, odnosno zarada od 30-ak milijuna dolara na budžet od 80, može se prije svega prepisati krivim očekivanjima publike. Mnogi Amerikanci su očekivali da će gledati svojevrsni "Umri muški" u tunelu sa Stalloneom kad su ušli u kino početkom prosinca 1996. godine.
Naime, Sly je bio jedan od rijetkih akcijaša koji se tijekom devedesetih nije okušao u "Die Hard" tipu akcije kakav je patentirao Willis. Gledatelji su, tako, mislili kako je došao red za Stalloneov "Umri muški" nakon Seagalova i Van Dammeova ("Pod opsadom", "Pod opsadom 2", "Iznenadna smrt").
Međutim, film "Dnevno svjetlo", poznatije po ranijem i boljem naslovu "Svjetlost dana" iz kina i videoteka, nije bio "diehardovski" akcijsko-trilerski blockbuster.
"Umri muški" tip akcije podrazumijevao je da usamljeni junak vodi tenzičnu i spektakularnu bitku s negativcima, obično teroristima, u nekom klaustrofobičnom prostoru i spašava njihove taoce.
Tunel iz filma "Daylight", koji povezuje New York i New Jersey ispod rijeke Hudson, odgovara opisu tražene "Die Hard" lokacije, no njega nisu zauzeli teroristi i izazvali talačku situaciju. U "Dnevnom svjetlu" nema terorista i klasičnih negativaca iz akcijskog trilera općenito, makar Slyev lik spominje da je prošao protuterorističku vježbu u tunelu.
Negativci su prevoznici otrovnog otpada u bačvama, tj. kradljivci automobila koji su izgubili kontolu nad vozilom u bijegu od policije, zabili se u jedan od kamiona s opasnim teretom i posljedično digli tunel u zrak, te gradski oci spremni riskirati živote ljudi zatočenih u ruševinama tog tunela samo da ga raskrče i što prije vrate u promet, ali Stallone se ne bori s njima.
Ne, Stallone "umire muški" boreći se s neugaslom vatrom od sil(i)ne toksične eksplozije i nadirućom vodom iz rijeke Hudson, požarima i poplavom. Bori se s elementima koji čine klasični film katastrofe, što "Daylight" i jest. Filmovi katastrofe, najpopularniji u sedamdesetima ("Posejdonova avantura", "Pakleni toranj"...), doživjeli su novi "revival" sredinom devedesetih i Sly je na vrijeme reagirao da se uklopi u trend, preduhitrivši i Willisa ("Armageddon").
Dok su Willis i Schwarzenegger 1996. ostali vjerni tradicionalnijoj akciji ("Brisač", "Posljednji preživjeli"), Stallone je odabrao "disaster movie" i "Dnevno svjetlo" je stiglo u kina kao treći visokobudžetni blockbusterski film katastrofe nakon "Twistera" i "Dana nezavisnosti", godinu prije "Titanica", "Danteova vrha" i "Vulkana", odnosno dvije prije "Žestokog udara" i "Armagedona".
Dakle, "Daylight" nije "Die Hard in a tunnel", već svojevrsna tunel-scena iz megahita "Independence Day", uključujući i psa, rastegnuta na cjelovečernjak. Treba reći da je Sly ovdje više riskirao od Willisa u "Armageddonu" (dobio pušku u ruke, bio sklon vicu, rođeni spasitelj svijeta) i bio manje "stalloneovski" akcijski junak, poprilično reducirana mačizma i testosterona, a njegovo junačenje dolazi s "twistom".
To je još više jasno na novo gledanje "Dnevnog svjetla", uoči skore 25. godišnjice filma koji je inferiorniji "Cliffhangeru" i "Razbijaču", ali bolji od "Specijalista", "Posljednjeg suca" ili "Ubojica" i ništa lošiji od vršnjačkih "disaster" blockbustera kao što su blagonaklonije dočekani "Twister", "Dante's Peak" i "Volcano", solidno-korektan prilog žanru u devedesetima.
Stalloneov lik Kit Laura je bivši načelnik hitne medicinske službe u New Yorku koji je dobio otkaz nakon pogibije jednog od članova njegova tima kad se urušila zgrada u južnom Bronxu, nakon čega radi kao taksist. Znači, Laura je daleko od neuništivog Ramba ili Kobre.
Laura je običan, ranjiv čovjek kao što je to bio Rocky Balboa prije četvrtog filma ili Frank Leone u "Iza rešetaka", više mučenik nego junak s obzirom koliko ga proganja krivnja i potencijalno spašavanje ljudi u tunelu njegov je pokušaj junačenja i iskupljenja. Samim time i "Daylight" se razlikovao od prethodnih Slyevih filmova devedesetih ("Cliffhanger", "Demolition Man", "The Specialist", "Judge Dredd", "Assassins"), imao je više drame i bio most ili tunel prema "Cop Landu".
U "Dnevnom svjetlu" Stallone nije nijednom pokazao prenabildanu tjelesnu konstituciju, čak i djeluje nešto mršavije, on izbjegava sukobe i dvoji hoće li spasiti stvar, a ironično je da "cliffhangerovski" atletski mačo frajer (Viggo Mortensen), kakvog bi nekoć i sam igrao, stradava prvi od preživjelih, i to s praskom.
Ipak, da se Stallone osjeća više kao kod kuće, "Daylight" je prvenstveno počivao na akciji unutar "disaster movie" žanra koja je spektakularnošću htjela nadmašiti sve prethodne blockbustere devedesetih, pa i "Jurassic Park", računajući kadar raznesene/izgorene figurice T-Rexa, što dođe kao metafilmska predigra za direktnije srazove (sjetite se kad s buldog zaleti u igračku Godzille u "Armagedonu").
Redatelj Rob Cohen, dotad poznat po "Zmajevom srcu", kompetentno režira adrenalinske akcijske scene, počevši od jurnjave u tunelu koja ga je usmjerila ka "Brzima i žestokima", do masivne eksplozije, jedne od najvećih iz eksplozivnih devedesetih.
Vatrena kugla mete i topi sve pred sobom kao da stotinu zmajeva riga vatru, počevši od vozila, pretvarajući tunel u poprište uvodne nuklearne scene "Terminatora 2" ili nekakvo predvorje pakla, ne samo u novu lokacju filma katastrofe, ekvivalentnu prevrnutom putničkom brodu ("The Poseidon Adventure") i neboderu u plamenu ("The Towering Inferno").
Digitalni efektni su minimalni (računalo generirana vatra), praktični maksimalni, od hidraulike nadalje (pločice zidova kao domino). Film se snimao u rimskom studiju Cinecitta, gdje je izgrađen tunelski kompleks, umjesto ispred zelenog ekrana s tunelom sagrađenim od postprodukcijskih piksela. Gledatelj osjeća da je plamen vruć, a voda mokra i hladna, čime je ugroza likova realističnija.
Likovi su, pak, tipični za film katastrofe, ponaosob predstavljeni u uvodu svaki sa svojim osobnim dramama, žaljenjima ili nadanjima. Mnogi od njih melodramski preglumljuju do boli kao Shelley Winters u "Posejdonovoj aventuri", uključujući i Amy Brenneman (godinu ranije zapažena u "Vrućini"), na momente i sam Stallone.
Središnji dio "Dnevne svjetlosti" fokusiran na repetitivne interakcije likova prijeti potopiti film u rijeci Hudson, dok Cohen ne stavi Lauru u prvi plan i krene ka "odvedi ih na svjetlost" klimaksu. Bez pomoći kaskadera Sly odrađuje impresivne akcijsko-herojske "stuntove" provlačeći se kroz ventilatore znatno veće nego u "Tangu i Cashu" koji se mogu zaustaviti na 60 sekundi, tj. viseći na jednoj ruci kako bi drugom zabio eksploziv u blatnjavo srce tunela da uruši jedan dio i uspori doticanje vode.
No, "Daylight" je bio tunel na kraju svjetla. Glazba Randyja Edelmana ("Posljednji Mohikanac", "Policajac iz vrtića") toliko je nostalgična u tim scenama da se još onda u kinu "Marjan" mogao osjetiti početak kraja jedne plodne akcijsko-junačke ere koja je počela i završila sa Stalloneom. Sly na kraju tunela.