
Kvalifikacije akcijskog megaspektakla "Die Hard 2" (1990.) za titulu božićnog filma su neupitne. Rasprave nema: "Umri muški 2" jest božićni film, čak i više od originala. Nastavak Rennyja Harlina nije bolji od McTiernanova prethodnika, ali je božićniji. Tražite li odgovor na posljednjih godina sveprisutno, vječito aktualno predblagdansko pitanje "Je li ‘Die Hard‘ božićni film?", pronaći ćete ga u "Die Hard 2" koji 2020. slavi 30. godišnjicu.
Harlin je prepoznao da "Umri muški" i Božić idu zajedno kao Djed Mraz i saonice, odnosno da će ih biti najveći gušt gledati u ovo doba godine. Stoga, redatelj nije samo "sequelovski" nabildao akciju prethodnika. Nabildao je i božićne motive, ušuškavši "muško umiranje" pod snježnobijeli prekrivač i postavivši akcijskog Djeda Mraza, policajca Johna McClanea (Bruce Willis), na motorne saonice u jednoj od najspektakularnijih scena.
Blagdanska, božićna atmosfera gradi se od početka dostojnog, nepravedno zapostavljenog nastavka, pa sve do kraja kad opet zasvira božićna pjesma "Let It Snow", sada garnirana lelujavim pahuljama.
U prvom "Die Hardu" sniježile su samo obveznice, u drugom sniježi pravi snijeg. Više se ne nalazimo u sunčanom Los Angelesu pred Božić, bez (i)jedne pahuljice snijega. Radnja je preseljena u snijegom zavijeni Washington, a korporativni neboder "Nakatomi" zamijenjen nešto širom skučenom lokacijom – zračnom lukom "Dulles".
Izbor tog i takvog mjesta radnje je doslovno osvježenje, ali i potencira božićne konotacije nastavka. Neboder je stvoren za "office Christmas party", aerodrom je, pak, jedno od prostornih utjelovljenja (pred)blagdanske groznice, što je godinama kasnije potvrdio nepatvoreni božićni film "Love Actually".
Aerodromi imaju dva lica Božića: s jedne strane strka i stres (stići kući za praznike na vrijeme), s druge zagrljaji i poljupci (smiraj u naručju voljenih). Poslije "Umri muški 2", zračne luke su postale sastavni dio božićnih filmova, od "Daj mi sebe" do "Praznika", a s naglaskom na "Zapravo ljubav".
Na ulazu u aerodrom srećemo McClanea, baš u trenutku kad "pauk" diže auto njegove punice s kojim je došao pokupiti suprugu Holly (Bonnie Bedelia) i nakratko stvara situaciju u kakvoj bi se mogao naći protagonist neke božićne komedije u tumačenju Chevyja Chasea.
Zvuk stroja/kamiona kao u prvom "Terminatoru" dopire do naših ušiju odmah nakon što zvučni naslov "DIE HARD... 2" sijevne na ekranu kao da je iskovan u čeličani, najavljujući akcijski blockbuster ispod čekića, definiciju viskobudžetne akcije u devedesetima. Iako McClane pokušava zamoliti aerodromskog policajca (Robert Costanzo) da mu ostavi auto i ne napiše kaznu, ovaj je neumoljiv. "Čitaj znakove", odbrusi on McClaneu, lišen božićnog duha.
Policajac je, ispostavit će se kasnije, brat šefa aerodromske policije Carminea Lorenza ("newyorški plavac" Dennis Franz) koji ne vjeruje McClaneovoj slutnji da bi zračna luka mogla postati epicentar terorističkog kaosa. Lorenzo će, u tradiciji božićnog filma, proći metamorfozu i iskupiti se u trenucima blagdanske ljubaznosti, jednako kao i Samantha Coleman (Sheila McCarthy), TV novinarka koja zabija kameru u McClaneovu facu, da bi na kraju odbila snimati njegovo ponovno sjedinjenje sa suprugom.
"Zašto nam se ovo stalno događa", čudi se Holly u zaključnom momentu samosvijesti nastavka koji je McClane, "krivi tip na krivom mjestu u krivo vrijeme", prethodno verbalizirao u svome stilu. "Kako se isto sranje može dogoditi istom čovjeku dvaput", pita se McClane. Dakle, nanovo borba s teroristima, i to opet na Božić.
"Samo jednom bi volio imati regularan, normalan Božić, s punčom, jelkom i puricom, ali ne, moram se provlačiti kroz ove jebene limenke", prepoznaje McClane da nastavak ponavlja situaciju prethodnika pred još jedno puzanje u ventilacijskim cijevima. "Umri muški 2" je svjestan da je nastavak i to sugerira u više navrata, najčešće ovako, između redaka.
No, svjestan je i onoga što je original načinilo izvrsnim i nešto drukčijim akcijskim filmom. Propisno mišićavi i kršni, ali ne i "schwarzeneggerski" ili "stalloneovski" prenabildani Willis je najbliže što je akcijski žanr dotad došao običnom čovjeku u neobičnoj situaciji koji samo želi provesti Božić s obitelji, a prisiljen je u sebi probuditi junaka teškaške akcije i umirat će muški(je), poguran prije svega osobnim razlozima.
Naime, McClanea se tiče sudbina zrakoplova koji kruže na nebu iznad aerodroma na parama otkako su zračnu luku preuzeli teroristi na čelu s pukovnikom Stuartom (William Sadler) i pogasili svjetla na pistama. "Moja žena je u jednom od zrakoplova", obznani McClane, što stvara ekstra tenzije filma.
Dobra akcija podrazumijeva identifikaciju, a s ljudskijim McClaneom se lako poistovijetiti i ljudska komponenta anulira "mehaniku" nastavka. On je Rocky Balboa akcijskog filma koji, izubijan, ali postojan, na kraju bitke također doziva ženino ime (Holly/Adrian).
Nijedan akcijski junak nije razgovarao sa samim sobom i preispitivao sebe i svoja (ne)djela pitanjima tipa "Zašto ih nisi zaustavio?" i odgovorom "Zato jer bi i ti bio mrtav, seronjo!", kao McClane u prvom filmu, nakon što je nijemo posvjedočio ubojstvu direktora "Nakatomija".
Heroj je doživio prirodan progres u nastavku dok trči po zračnoj luci s pištoljem ili strojnicom u ruci. On je još uvijek onaj isti tip, vidljivo i po tome da sebi u bradu govori stvari poput "Opet smo u govnima s teroristima, Johne", ali – logično – akcijski iskusniji da bi pokazivao neke prijašnje nesigurnosti, što neki kritičari nisu mogli prihvatiti.
Ipak, to još uvijek ne znači da je stopostotno svemoguć, premda je upravo ovdje Willis postao "Bruce almighty". Kad Stuart odluči oboriti jedan zrakoplov, McClane hita na pistu s improviziranim bakljama ne bi li spasio stvar, no vatra se ne vidi od guste snježne oluje pa željezna ptica udara o beton i nestaje u eksploziji u uznemirujućoj sceni bez presedana zbog koje "Die Hard 2" nikad neće biti "film za gledanje u avionu" (pogibija 200 nevinih ljudi).
"Želio sam pomoći tim ljudima... bio sam prilično prokleto beskoristan", zaključi McClane nakon sekvencije koja je načas srušila mit o akcijskom junaku stvoren na kraju izvornika, nakon junačenja u "Nakatomiju" i rješavanja talačke krize uz ikonički poklič "Yipee-ki-yay, motherfucker!", da bi ga Harlin do kraja filma opet izgradio.
Između gorke zbilje (manje) i slatke fantazije (više) operira "Umri muški 2" dok se povijest ponavlja za McClanea koji prihvaća "apsurdnost" slične situacije u formi blagoglagoljive "one-linerske" samoironije iz pera izvornog scenarista Stevena E. de Souze ("48 sati", "Komandos") i Willisove improvizacije, ali bez skretanja u autoparodiju.
Može McClane reći da je za njega "dovoljan napredak smrznuta pizza" kad ga Holly podsjeti "Dušo, ovo su devedesete, mikročipovi, mikrovalne, faksovi, telefoni u zrakoplovu", no Harlin se trudi da nastavak ne ostavlja okus podgrijanog jela. Režija je u "Die Hard 2" akcijski raskošna i trilerski intenzivna, ogledna za sve "umri muški" akcije devedesetih kojih ne bi bilo bez ovog nastavka ("Pod opsadom", "Putnik 57", "Iznenadna smrt", "Air Force One"...).
Redatelj je stvorio raznoliku koreografiju unutar bliže okolice aerodroma i napeo eskalirajuće tenzije, pokazavši zašto će u devedesetima sloviti za jednog od najistaknutijih akcijskih filmaša ("Cliffhanger", "Dugi oproštaj"). Nema čega nema od akcije, a sve je još uvijek spektakularno i pregledno režirano, milina za gledanje po stoti put. Ističe se McClaneov "vojni pogreb" u zrakoplovu, kao Harlinov odgovor na junakov skok s uskoro eksplodirajućeg krova nebodera u originalu.
"Pravi si vojnik, McClane, smatraj ovo vojnim pogrebom", veli Stuart i teroristi pošalju desetak ručnih bombi u kokpit, prethodno prorešetan sa stotinjak metaka, odakle će se heroj "katapultirati" ("eject") sekundu prije eksplozije aviona, druge od ukupno tri. To nije sve: Harlin je posnimio scenu i iz ptičje perspektive, podignuvši visoko u zrak kameru koju će McClane gotovo dotaknuti kad bude katapultiran od zemlje do neba.
Vrhunac, kako dolikuje, slijedi u završnici s tučnjavom na krilu teretnog 747 aviona, prije nego što McClane raznese teroriste i ostavi vatreni trag za slijetanje ženina i svih ostalih zrakoplova. McClane je trijumfalno spasio još jedan Božić, a njegov film zaslužio krilaticu "Die Harder" ili "Umri muškije". Yipee-ki-yay, motherfucker!