‘Aquaman i Izgubljeno kraljevstvo‘: Suhi vodenjak na dnu mora

Raščinjenu magiju netko usput spomene u blockbusteru “Aquaman i Izgubljeno kraljevstvo” (“Aquaman and the Lost Kingdom”), nesvjestan da to zvuči proročki za nastavak najvećeg DC-jevog kinohita u svjetskim kinima, ali i sam DC. Naime, “Aquaman i Izgubljeno kraljevstvo” označava kraj desetogodišnje superherojske franšize studija Warner Bros, sastavljene od ukupno 15 povezanih i neujednačenih filmova (16 ako se računa redateljska verzija “Justice League” Zacka Snydera) iz DC-jevog proširenog stripovskog svemira u kojem se nalaze Batman, Wonder Woman, Superman, Black Adam, Shazam...

DCEU ili DC Extended Universe počeo je 2013. sa Snyderovim “Čovjekom od čelika”. Uslijedio je, također Snyderov, superjunački megdan “Batman protiv Supermana”, zatim i “Odred otpisanih”, “Wonder Woman” i “all-star” spektakl “Liga pravde”. Prvi “Aquaman” stigao je 2018., a nakon njega “Shazam”, “Birds of Prey”, “Wonder Woman 1984”, “Odred otpisanih: Nova misija”, “Black Adam”...

“Aquaman and the Lost Kingdom” dolazi u najgore moguće vrijeme za DC-jeve i superherojske blockbustere općenito.

DC je u međuvremenu promijenio vodstvo (na čelo su zasjeli James Gunn i Peter Safran) koje je odlučilo resetirati franšizu i početi iznova s novim glumcima u ulogama Supermana itd., što se odrazilo na ostatak postojećih filmova, tempiranih za premijere 2023. godine.

Čak su tri DC-jeva spektakla krahirala u kinima od početka 2023., redom “Shazam: Bijes bogova”, “Flash” i “Blue Beetle”, dok se u približno istom razdoblju ni konkurentski Marvel nije proslavio trećim “Ant-Manom” i “Marvelima”. Kad je “Aquaman” zaradio preko milijardu dolara, malo tko je mogao prognozirati da će se stvari ovako naopako odigrati za nastavak avantura titularnog vodenjačkog lika u tumačenju popularnog Jasona Momoe i ostale DC-jeve (i Marvelove) superjunake.

Iako je trebao biti siguran hit, nastavak nije imao sreće i pao je kao kolateralna žrtva kaotične studijske premetaljke, od odgode datuma premijere (trebao izaći u prosincu 2022.), do naknadnih nadosnimavanja prema traženju novog vodstva DC-ja. Glumica Amber Heard, koja igra Aquamanovu družicu Meru, postala je “persona non grata” u Hollywoodu nakon razvoda od Johnnyja Deppa, stoga se tražilo da bude izbačena iz filma, kao što je uklonjena i pojava Batmana Bena Afflecka.

Šuškalo se da će scene s Merom biti u potpunosti izrezane u montaži, no Heard se pojavljuje u “Aquamanu 2” i njezina uloga, koliko god reducirana u odnosu na izvorni film, nije tako mala kako se očekivalo, štoviše Amber ima veću minutažu od oskarovke Nicole Kidman (lik kraljice Atlanne, Aquamanove majke).

Mera i Aquaman u nastavku imaju sina, ali u najvećem fokusu je njegov polubrat Orm (Patrick Wilson) i prolazi put od negativca do antagonista pa i pozitivca tijekom bratske akcijske pustolovine na raznoraznim podvodnim, pustinjskim i ledenim lokacijama, uključujući vulkanski otok s mutiranom florom i faunom.

“Izgubljeno kraljevstvo” slijedi trag “Brzih i žestokih” gdje negativci postaju pozitivci kako bi o(p)stali u serijalu, a Momoa je glumio “bad guya” u ovogodišnjem desetom dijelu “Fast X”. Primjetan je i utjecaj “Thora” u odnosu dva brata, dobrog i lošeg, pa Aquaman u jednom trenutku Orma nazove “Loki”. Tu dolazimo do jednog od problema filma.

Loki je živopisan negativac, dok Orm to baš i nije, tako da se njegova “buddy” dinamika s Aquamanom ne može usporediti s onom Thora i njegova polubrata, makar se Momoa, Wilson i redatelj James Wan iz petnih žila trudili da ovo bude “Tango i Cash” superjunačkog žanra.

Kemija Momoe i Wilsona nije na razini dvojca Sylvester Stallone-Kurt Russell i možda se nepovratno izgubila u nadosnimavanjima, kao i spontana magija originala koju nastavak nasilu pokušava rekreirati ponavljajući njegovu priču uz minimalne nadopune.

Glavni negativac je opet Black Manta (Yahya Abdul-Mateen II) koji se želi osvetiti Aquamanu za smrt oca, dakle identično prethodniku, s time da je sada “jači nego prije” nakon što je došao u posjedstvo crnog trozupca kao spone s drvenim zlom i ima moć ubrzati zagrijavanje planeta (hvalevrijedna ekološka potka). To je kao da se Spider-Man u drugom filmu nanovo borio protiv Zelenog goblina umjesto Dr. Octopusa.

Nastavku nedostaje inspiracije, što je vidljivo i u prvoloptaškoj uporabi pjesme “Born To Be Wild”, stoga isuviše kopira druge filmove (“Ratovi zvijezda”, “Gospodar prstenova”, “Matrix Revolutions”), a i ne uspijeva pronaći balans između neozbiljnog i ozbiljnog, lepršave akcijske “buddy” avanture i obiteljske melodrame o pomirbi i iskupljenju.

Gledljivi i umjereno zabavni film započinje autoironično: Aquaman za sebe kaže da “ispada vic” i priča bebaču priču za laku noć kako je sredio pirate igrajući se akcijskim figuricama, pri čemu Wan radi montažne rezove između stvarne i dočarane borbe. Međutim, nešto tako zaigrano Wan baš i nije uprizorio do odjavne špice.

Original je vrvio pamtljivom akcijom (potjera po krovovima) i imaginacijom (podvodni poljubac usred bitke na dnu mora). Iz nastavka malo toga ostaje u sjećanju, a i računalni efekti su ovaj put manje kristalno čisti, posebice u usporedbi s “Avatarom 2”. Prvi film je bio prilično poseban, drugi je ispao suviše derivativan. Magija je zaista raščinjena.