ČOVJEK OD ČELIKA Superman u tamnoj fazi Batmana

Film: MAN OF STEEL; fantastična akcija; SAD, 2013.
Režija: Zack Snyder
Uloge: Henry Cavill, Amy Adams
Distribucija: Blitz
Ocjena: ****

“Imam neke moći koji drugi ljudi nemaju.“ – “Čovjek od čelika“ (2013.)

Religiozne konotacije nove megabudžetirane inkarnacije Čovjeka od čelika u režiji Zacka Snydera (“300, “Čuvari“) i pod producentskom supervizijom Christophera Nolana (trilogija o Vitezu tame/Batmanu) još su potenciranije u odnosu na prethodnu (“Povratak Supermana“ Bryana Singera, 2006.). “Man Of Steel“ starta kao raskošna svemirska opera scenom rađanja malog Kal-Ela na planetu Kripton, sastavljenom od djelića Međuzemlja (“LOTR“), Pandore (“Avatar“) i Ziona (“Matrix“), uoči njegove propasti i posvemašnje destrukcije.

“On nije postao Superman, on je rođen kao Superman“, u sjećanju odzvanjaju riječi Billa (“Kill Bill 2“) kako Jor-El (nadahnuti Russell Crowe) priprema spasenje jedinca, posljednjeg sina Kriptona i skorašnjeg superjunačkog Mesije skrivenog iza imena Clark Kent koje su mu nadijenuli zemaljski, adoptivni roditelji, kanzaški farmeri Jonathan i Martha (sućutni Kevin Costner i Diane Lane). Jor-El će uprijeti letjelicu na Zemlju, planet unutar galaksije žutog Sunca čije se “stanovništvo čini inteligentno“.
“Bit će izopćenik, nakaza“, brine se Supermanova uplakana biološka majka Lara Lor-Van (Ayelet Zurer). “Za njih će biti Bog“, tješi je Jor-El i šalje malca tamo gdje će imati nadljudske sposobnosti, biti prepoznat kao Spasitelj, utjelovljenje vjere. Već zarana Clarkov će altruistički čin izbavljenja školskih kolega iz utapajućeg autobusa - uključujući i razrednog “bullyja“ - biti žigosan kao “božje djelo“. Oblačenjem ikoničkog (tamno)plavog kostima s crvenim plaštom, Clark Kent/Superman (vrlo solidni Henry Cavill) svojevoljno odabire voditi čovječanstvo, davati mu nadu.

Simbol “S“ na njegovim prsima upravo to znači odakle Kal-El dolazi - nada. Podudarnosti li, Clark će otkriti svoju pravu narav i odijelo Supermana, Nadčovjeka, pričvrstiti za svoje mišićavo tijelo točno 33 godine nakon što ga je na Zemlju poslao njegov nebeski otac, dakle u istoj dobi kad je Isus Krist završio na raspelu i uskrsnuo. Singerov Superman (podcijenjeni Brandon Routh) u jednoj je lijepoj sceni, sjetimo se, lebdio nad Zemljom/nama, osluškivao milijarde vapaja ispod sebe i zatim žurno dolijetao u pomoć, da bi u završnici simbolično nosio svijet na svojim širokim plećima i padao na naš planet u krucifiksnom položaju.
Kod Snydera će se Supes popeti do oblaka, letjeti iznad neba i gore visoko, među zvijezdama, također nakratko zauzeti prepoznatljivu kristoliku pozu, trenutak poslije zaklinjanja njegova oca da dade Zemljanima priliku, “ideal kojem mogu težiti“ kako bi im s vremenom pomogao da “ostvare čuda“ i iskoristi ono “najbolje od oba svijeta“ što ima u sebi. Mučeništvo i žrtva za dobrobit čovječanstva. Pregolemo je to breme otežano pitanjem “Jesu li Zemljani vjerni povjerenja?“ kad našem planetu zaprijeti general Zod (intenzivni Michael Shannon), preživjeli Kriptonijac, supernegativac koji je digao mač na vlastiti narod i ubio Kal-Elova oca. No, lik Supermana trpi (melo)dramski egzistencijalizam takvog tipa, baš poput Batmana.

Clark Kent u Snyderovu blockbusteru dobar dio minutaže provodi kao prognanik, lutajući svijetom nastojeći se stopiti i tajiti izvanzemaljsku stranu sebe, slušajući očeve kako ga uče poimanju ljudskosti, što znači biti (super)čovjek, pokušavaju mu prenijeti svrhu njegova sudbinskog rođenja i poslanja, kovanja vlastite sudbine, da mu je “suđeno nešto veće“. Dok za “zagonetnim čovjekom“ traga novinarka Lois Lane (odlična Amy Adams), njegova buduća ljubav, privučena “pričom o svemircima u našim redovima“, Kent se pita odakle potječe, dvoji o identitetu (izvanzemaljac/čovjek), prisjeća se ranijih (ne)ugodnih iskustava, pretresa svoje mjesto pod suncem, mjereći teret (tuđeg) svijeta koji treba ponijeti na leđima.
Pritom, pokazuje “slabosti“ koju nismo vidjeli u starim, lepršavijim filmovima s legendarnim Christopherom Reeveom u naslovnoj ulozi (tamo je superjunakova bolna točka uglavnom bila utjelovljena u kriptonitu, njegovoj “ahilovoj peti“). Premda labavo kombinira narativ “Supermana“ i “Supermana II“, “Čovjek od čelika“ uglavnom zanemaruje prethodne filmove, kreće ispočetka i nadovezuje se na seriozniji, operetskiji, darkerskiji pristup Nolanova “Viteza tame“ daleko od hollywoodskog “no-brainera“, svježe (re)interpretirajući, pa i prizemljujući mitologiju vremešnog stripovskog superjunaka Jerryja Siegela i Joea Shustera.

U Nolanovim filmovima, od “Batman početak“ do “Vitez tame: Povratak“, Čovjek-šišmiš se hrvao s k(r)ivnjom i sličnim uzburkanim emocijama što prethodno nisu tako eksplicitno stanovale pod njegovim crnim plaštom. “Batmanovska“ tama očituje se ovdje u partituri Hansa Zimmera i sivo-plavoj paleti boja, recimo Supermanove Tvrđave samoće koja više nije svjetlucava kristalna palača, već mračni “alienski“ labirint. Tama će istupiti iz Supermana i osloboditi suspregnutu ljutnju, primjerice kad prvi puta odalami generala Zoda kao školskog “bullyja“ kojemu napokon može uzvratiti udarac kako spada.


U “Supermanu III“ (1983.) Čovjek od čelika vodio je nutarnju bitku sa samim sobom, no Snyder, za početak, Clark Kent/Superman dihtomiju svodi na “most između dva naroda“. Dakako, taj će most eksplodirati popola kad general Zod, njegova desna ruka Faora (dojmljiva Antje Traue) i preostali Kriptonijci preplove “ocean zvijezda“ do Zemlje i naš se svijet nađe pod prijetnjom. Zaglušujuće biblijsko uništenje nastupa kad Snyder zatomljuje vlastiti “slow-motion“ izričaj i pušta unutarnjeg Michaela Baya s brnjice u posljednjoj, prenabrijanoj trećini filma.

Superjunačenje među razvalinama gradova i podrhtalih nebodera pretvorenih u pepeo s mislima na 9/11 neminovno je da se “Man Of Steel“ uhvati u koštac s trendom sveopće masovne akcijnosti superblockbustera a la “Avengers“ i “Transformers (3)“. No, srce i dušu “Čovjeka od čelika“ ionako ne treba tražiti u galamljivoj akciji, već u tihim momentima uoči nje. U dodiru ruku Supermana i Lois, ovjekovječenom u nježnom krupnom planu najave njihove besmrtne romanse. U kontemplativnim “flashbackovima“ na relaciji “djetinjstvo-dječaštvo-mladost“, toliko predivnim i poetičnim da se čini kao da Terrence Malick režira superherojski spektakl rasprostranjen među zvijezdama.

DC u ofenzivi Potpomognut odličnim startom “Čovjeka od čelika“, kompanija Warner Bros već je najavila nastavak, ali i nove ekranizacije DC-jevih superjunačkih stripova. Navodno je realizaciji nikad bliži superherojski ansambl “Justice League Of America“, DC-jev odgovor na Marvelove “Avengerse“ koji na jednom mjestu spaja Supermana, Batmana, Flasha, WonderWoman, Green Lanterna... Marvel je “Avengerse“ pumpao “solo“ filmovima sa superherojima poput Iron Mana, Thora, Kapetana Amerike i Hulka, a DC navodno razmišlja ići obratno – najprije “Justice League Of America“ pa onda “WonderWoman“, “Flash“ i novi “Batman“, možda čak i “Green Lantern“, iako istoimeni film iz 2011. nije požnjeo uspjeh kakav se očekivao.