StoryEditor
KulturaIntervju

Enver Hadžiabdić: Pirate bi trebalo kažnjavati zatvorom

Piše PSD.
31. ožujka 2013. - 21:11

Dvostruki razlog za slavlje ima Enver Hadžiadbić, prvi čovjek “Continental filma”. Hadžiabdić je u partnerstvu s Austrijancima početkom travnja prije dvije godine poradio na hrvatskoj ponudi multipleksa i u sklopu “City Centra one” otvorio splitski “Cineplexx”, odnosno prije 365 dana drugi u Zagrebu, “Cineplexx East”. Ususret drugoj godišnjici splitskog “Cineplexxa”, s Hadžiabdićem smo porazgovarali o hrvatskoj kino i videodistribuciji, multipleksizaciji tržišta, gledanosti na velikim ekranima, piratstvu i novim tehnologijama.

» Je li vam vrijeme prebrzo prošlo od najave gradnje splitskog “Cineplexxa” do njegova otvaranja u travnju 2011.? Što točno vidite kad se osvrnete na protekle dvije godine?

- Osobno mislim da mi vrijeme prolazi jednako kao i svima drugima: brzo. Čini mi se kao da smo jučer odlazili u Split na svečano otvorenje “Cineplexxa”, a eto, prošle su od tada već dvije pune godine. Te dvije godine ispunjene su velikim radom i više-manje uspješnim akcijama kojima smo dovodili (i još uvijek dovodimo) publiku u naše kino. Ipak, najviše sam ponosan na činjenicu što je “Cineplexx” postao sponzor omladinske škole “Hajduka”, čija nam je Uprava prije godinu dana izišla u susret i otvoreno nas dočekala sa željom i voljom za što boljom suradnjom. Nadamo se da su i gledatelji zadovoljni programom “Cineplexxa”, jer jedina svrha postojanja kina jest zadovoljenje publike, odnosno omogućavanje da uživaju u najnovijim filmovima i pritom se dobro zabave.

» Brojka posjetitelja se u “Cineplexxu” značajno povećala u odnosu na prvu godinu. Koji je, po vašemu mišljenju, glavni razlog tome?

- Moram odmah istaknuti da se sve odvija onako kako smo i očekivali. U prvoj godini postojanja bilo nam je bitno doprijeti do svijesti Splićana (i stanovnika njegove okolice) da uopće postojimo, te im ukratko predstaviti tko smo i što smo. Nakon što smo to uspjeli, polagano smo počeli graditi brend već spomenutim potpisivanjem sponzorskog ugovora s omladinskom školom “Hajduka” kojoj odlazi po jedna kuna od svake “Cineplexxove” prodane kinoulaznice bez obzira o kojem danu, satu i projekciji bila riječ. Logično, boljim i što širim pozicioniranjem brenda jača ne samo naš ugled, nego se isto odražava i na našu posjećenost. Naravno, uvijek se može više, uvijek se može bolje - tome ćemo i težiti u budućnosti.

» Je li povećanom posjetu kinima općenito u posljednje vrijeme možda kumovao 3D? Kakav je vaš stav prema 3D-u?

- Riječ je o najnovijoj filmskoj tehnologiji koja je nakon “Avatara” doslovno eksplodirala. James Cameron zbilja je filmski revolucionar i svaki distributer i prikazivač ovoga svijeta mora mu se nakloniti na tome što je uspio napraviti. Danas više nije isti doživljaj kad gledate film u 2D-u i u 3D-u; naravno, ovdje govorim jedino o filmovima koji su ponajprije snimljeni najmodernijom 3D tehnologijom. Osobno, nemam ništa protiv 3D-a i rado ću pogledati neki dobar 3D film, ali još uvijek radije pogledam dobar stari 2D.

» Je li kino danas možda “luksuz” s obzirom na tešku ekonomsku situaciju i solidne cijene ulaznica, osobito za 3D projekcije?

- Mislim da odlazak u kino još uvijek ne spada u onu kategoriju koju rado nazivamo “luksuzom”. Hrvatska publika navikla je odlaziti u kino, a kina se, na čelu sa “Cineplexxom”, trude održavati svoj program što kvalitetnijim i raznovrsnijim iz tjedna u tjedan. Tome u prilog govore i kinorezultati koji nisu toliko drastično opali u posljednje vrijeme kao što je slučaj s nekim drugim djelatnostima u Hrvatskoj.

» Kina su nakon dugo vremena počeli dupkom puniti i hrvatski filmovi, s naglaskom na hitove “Svećenikova djeca” i “Sonja i bik”. Kako to komentirate? Što se to naglo promijenilo u percepciji publike prema domaćem filmu?

- Ne vjerujem da se išta promijenilo u percepciji publike - naprosto je riječ o dva vrlo kvalitetna filma. Ne mogu govoriti za “Sonju i bika” jer taj film nije distribuirao Continental, ali promocija filma “Svećenikova djeca” pomno je isplanirana pola godine unaprijed. Već smo na prvom inicijalnom sastanku o filmu shvatili o kakvom je potencijalu riječ. Stoga nam je iznimno drago što je publika prihvatila “Svećenikovu djecu” i mogu reći da smo ponosni što smo ga distribuirali. Osim što je postao drugi najgledaniji od osamostaljenja, vratio je nadu hrvatskoj publici da i naš film može biti više nego kvalitetan.

» Dakle, nanjušili ste potencijal Brešanova filma već prigodom kupnje distributerskih prava...

- Da, a u isto smo postali sto posto sigurni nakon što smo ga pogledali još u rujnu. Sve što je trebalo napraviti jest atraktivan plakat, televizijske spotove i popratne materijale, u čemu smo zbilja uspjeli. Pun pogodak bile su i neuspješne scene sa snimanja koje je publika više nego odlično prihvatila, pogotovo na internetu.

» Mislite li da bi film bio jednako uspješan da nije bilo masivne reklamne mašinerije po hollywoodskom modelu (teaseri itd.)?

- Bez, kako je vi nazivate, “reklamne mašinerije”, mislim da bi film bio podjednako uspješan, jer u konačnici ljudi su ga odlazili gledati zbog toga što su od nekog svog prijatelja/rođaka/poznanika čuli da je dobar. Da su jedino reklame utjecale na gledanost, onda bismo imali slučaj da bi se film dobro otvorio u prvom vikendu prikazivanja, a nakon toga drastično pao. Međutim, film je bio na prvom mjestu gledanosti pet tjedana zaredom, što govori u prilog kvaliteti samog uratka. Kao što znate, reklame traju samo određeno razdoblje, i to uglavnom u prvom vikendu prikazivanja, a nakon toga film publika ili prihvati ili ne prihvati. Srećom, “Svećenikovu djecu” publika je objeručke prihvatila, a ostalo je povijest.

» Kako se nosite s piratstvom? Koliko piraterija i skidanje filmova s interneta prazne kinodvorane?

- Nažalost, piratstvo je veliki problem i, kako za sada stvari stoje, ostat će problem još dugo vremena. Distributeri i kinoprikazivači protiv piratstva bore se na jedini mogući način kako mogu: distribuiranjem i prikazivanjem filmova u Hrvatskoj usporedno s ostatkom svijeta. To je postala i ostala ustaljena praksa već gotovo puno desetljeće - hrvatska publika više ne mora čekati tjednima ili čak mjesecima da pogleda neki novi hollywoodski blockbuster; čak smo u posljednjih nekoliko godina svjedoci da film zaigra u našim kinima dan prije nego što se to dogodi u Americi. Najnoviji primjer navedenog bit će distribucija “Iron Mana 3” koji će se u kinima “Cineplexxa” početi prikazivati 25. travnja, dok će ga američka publika moći vidjeti “tek“ 26. Osobno, moram priznati da ne razumijem ljude koji gledaju filmove na piratskim proizvodima, pogotovo onima snimljenima s kamerom u kinu. Film je ipak umjetnost, a umjetnost se ne može gledati na takav način. Međutim, ovdje opet moram pohvaliti domaću publiku jer, unatoč tome što se film “Odbjegli Django” pojavio na piratskim DVD-ovima deset dana prije početka njegove službene kinodistribucije u Hrvatskoj, do danas ga je vidjelo više od 45 tisuća gledatelja. To je još jedan dokaz da hrvatska publika preferira gledati filmove na način na koji ih se i treba gledati - u mraku kinodvorane.

» A kako piratstvo utječe na dobrano ranjeno videotržište i prodaju filmova na DVD-u i Blu-rayu?

- Nažalost, za razliku od kina, koje još kako-tako uspijeva izići na kraj s piratstvom, situacija s DVD-ovima i Blu-rayevima je ipak nešto drugačija i tu nam piratstvo izuzetno škodi. Iako smo zadovoljni prodajom u posljednje vrijeme, prvenstveno Blu-raya koji još uvijek nije doživio onaj svoj puni potencijal koji može s obzirom na vlastitu kvalitetu. No, svejedno se osjeti pad u odnosu na rezultate iz, na primjer, 2006. ili 2007. godine.

» Imate li neko spasonosno rješenje?

- Piratstvo nije samo problem distributera i/ili kinoprikazivača, nego i naše države. Kad bi država radikalnije sankcionirala pirate, vjerujem da bi situacija bila ipak puno drugačija (da ne kažem bolja). U Americi je jedan pirat kažnjen s godinom dana zatvora zbog toga što je pustio film na internet. Kad bi se takvo što dogodilo u Hrvatskoj, vjerujem da bi problem piratstva ipak donekle bio riješen.

» Karijeru u filmskom biznisu pekli ste još u osamdesetima. Možete li povući paralelu s tadašnjom situacijom u domaćim kinima u smislu kvalitete filmova i(li) gledanosti?

- Što se gledanosti tiče, vrlo je nezahvalno povlačiti paralele, ako ni zbog čega, onda zbog dviju ključnih činjenica: u osamdesetima smo živjeli u jednoj drugoj državi, u jednom drugom sistemu, a kinoprikazivačka mreža bila je puno drugačija nego danas. O kvaliteti će se uvijek moći raspravljati; iskreno mislim da su osamdesete dale neke od ponajboljih akcijskih filmova, kakvi se danas više, nažalost, ne snimaju. No, za 20 godina netko će vjerojatno to isto tvrditi i za minulo desetljeće u odnosu na budućnost.

» U to je doba malo tko mislio da će filmska vrpca otići u povijest i 35-milimetarski projektor zamijeniti digitalni. Kako gledate na nove tehnologije?

- Svijet se razvija neviđenom brzinom i samim time tehnologija napreduje iz dana u dan. Sve što nama preostaje jest prilagoditi se istoj, jer to je naprosto doba u kojem danas živimo. Glupo je inzistirati na nečemu što je vrijeme pregazilo, ali osobno i dalje više volim pogledati film na 35-ici ili poslušati pjesmu na gramofonskoj ploči. Nije to samo stvar nostalgije, nego i jednog posebnog užitka kada gledate ili slušate nešto savršeno u nesavršenom obliku. Baš mu to daje neku dodatnu čar...

» Kako gledate na budućnost filmskog biznisa? Što nam ona donosi?

- Čini mi se da je iz godine u godinu sve više filmova. To i jest dobro i nije. Dobro je zbog toga što smo konstantno prisiljeni raditi na promociji, izmišljati akcije, strategije... Međutim, nije dobro zbog toga što se zna dogoditi razdoblje kada bih najradije sve ostavio i pobjegao na mjesec dana na Havaje. Konkretno, ovoga ljeta u roku od mjesec i pol u “Cineplexx” kinima ćemo prikazati velike potencijalne hitove: “Štrumpfovi 2”, “Čudovišta sa sveučilišta”, “Avioni”, “Elysium”, “Misija: Bijela kuća”... Svi oni imaju veliki potencijal - svatko kod svoje publike, naravno – i morat ćemo ozbiljno prionuti poslu ako želimo svaki od tih filmova dobro odraditi. Naravno, ne sumnjam u naš uspjeh, ali svejedno ponekad je ovo zahtjevan posao.

» A na budućnost “Cineplexxa”? Otvorili ste kino u Beogradu i Podgorici...

- ... i ne samo tamo, već smo otvorili pet multipleksa u Sloveniji i praktički u roku od jednog dana preuzeli nešto više od 50 posto tamošnjega kinotržišta te u Makedoniji, točnije u Skoplju gdje smo otvorili kino s devet dvorana. Otvorili smo “Cineplexx” sa šest dvorana i u Kragujevcu. Obitelj Langhammer iz Austrije i gospodin Christof Papousek, koji su na čelu Uprave tvrtke “Cineplexx”, imaju velikih ambicija u regiji i svakako misle ozbiljno kada su kinoinvesticije u pitanju. Naravno, to nisu investicije čiji se ulog vrati preko noći. U pitanju su dugoročne investicije koje će se, sigurni smo, isplatiti, jer ono što ja uvijek volim reći - kinoprikazivačka djelatnost je trčanje maratona u kojem moramo izići kao pobjednici, a ne sprinta na 100 metara. Stoga već imamo u planu otvaranje kina u Tirani (Albanija) i svakako želimo učvrstiti položaj vodećeg kinoprikazivača u regiji, što već sada i jesmo.

marko njegić
snimio ADMIR BULJUBAŠIĆ/cropix

Nema mjesta za šestog

Mislite li da Hrvatska danas ima dovoljno filmskih distributera?
- Uvijek bi ih, naravno, moglo (i trebalo) biti više, jer ovo je predivan posao. Međutim, s obzirom na razvoj kinoprikazivačke mreže i činjenice da trenutno ima pet distributera koji se ozbiljnije bave filmskom distribucijom u Hrvatskoj, mislim da bi netko šesti teško mogao ući na tržište.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

21. siječanj 2021 17:35