Analitičar CIA-e iz pera Toma Clancyja doživio je svoju petu glumačku inkarnaciju u friškoj Amazonovoj seriji koja njegovo ime nosi. Nakon Aleca Baldwina ("Lov na Crveni Oktobar"), Harrisona Forda ("Patriotske igre", "Neposredna opasnost"), Bena Afflecka ("Cijena straha") i Chrisa Pinea ("Jack Ryan: Poziv iz sjene"), Jacka Ryana glumi John Krasinski, prošavši dalek put od uredskog tipa iz američke inačice serije "U uredu" do akcijskog junaka u filmu "13 sati: Tajni vojnici Benghazija" i požrtvovna oca verbalno reducirana na šapate u ovogodišnjoj horor senzaciji "Mjesto tišine".
Dvostruko mlađeg od Jamesa Bonda, agenta CIA-e rođenog 1984. na stranicama romana "The Hunt For Red October" portretira već sada samo jedan glumac manje od onoga s kodnim brojem 007. Producenti filmova i, evo, serije u njemu još uvijek vide franšiznog junaka, premda je tu ulogu odigrao jedino u tumačenju Forda, dok su posljednja dva pokušaja uspostavljanja serijala s Affleckom i Pineom ostala samo na pokušaju.
Stvorena od kreatora Carltona Cusea i Grahama Rolanda, serija "Jack Ryan" želi predstaviti Krasinskog kao definitivnog Ryana i maksimalno ga približiti današnjoj publici - u svojoj prvoj sceni junak se, veslajući u skifu, pomičnim sjedalom na kotačićima primiče kameri kako bi bio što bliži gledatelju. Kao i filmovi o Ryanu, a poput "Bondova", serija je refleksija svoga vremena s obje strane ekrana.
Prva Ryanova avantura je, recimo, bila hladnoratovski politički triler pred pad Berlinskog zida, posljednja se ugledala na "Casino Royale", dok serija ne skriva da je nastala iz(a) filmova kakvi su "Zero Dark Thirty" i "Pogled s neba" te prati geopolitiku nakon reperkusivna 11. rujna 2001., s naglaskom na recentna zbivanja u svijetu. Ryan je junak veći od života, no svijet je veći od ovog junaka.
Svijet u kojem američke eliminacije vanjskih neprijatelja poput Osame Bin Ladena ne može prikriti ni noćni infra-zeleni pogled iz vizure specijalaca, a ratovi se vode i iz daljine. Najbolja scena filma "Patriot Games" spojila je te dvije krajnosti u impresivnu sliku napada specijalaca na negativce u sjevernoafričkoj pustinji, sagledanu preko satelita. Nečem tako pamtljivom i vizionarskom nismo posvjedočili u seriji, iako je prilično tenzična šahovska scena "chatanja" preko videoigre između negativca i Ryana koji se pravi da je njegov brat, napeta poput žive "tko-će-prvi-zapucati" trilerske akcije na sirijskoj plaži.
U akcijskom smislu više sinematična nego televizična serija nije nadmašila ni spektakularnu, izvrsno koreografiranu zasjedu bazukama u kolumbijskim alejama iz "Clear And Present Danger", ma koliko se plotuna ispalilo tijekom prepada u Jemenu u finišu prve epizode pod ravnanjem redatelja Mortena Tydluma ("Igra oponašanja"), najpoznatijeg imena iza kamere televizijskog "Jacka Ryana". Sirija, Jemen...
Serija je, za svoje dobro i loše, politički vrlo aktualna, uračunavši u kalkulaciju i sirijsku izbjegličku krizu, ali i terorističke napade u Francuskoj, a ima možda najboljeg negativca u svim inkarnacijama Jacka Ryana (Sulejman) i radi zaokret predstavljajući junakova šefa Jima Greera (Wendell Pierce; u prvim trima filmovima James Earl Jones) kao – Muslimana.
"Jack Ryan" kontrira Trumpovoj unutrašnjoj i vanjskoj politici, ne toliko drukčijoj od Bushove, za čije je administracije "rođen" Bin Laden. Naime, serija pokazuje dosta razumijevanja za drugu stranu konflikta u začaranom "war against terror(ists)" krugu. U interpretaciji arapsko-izraelskog glumca palestinskog podrijetla Alija Sulimana ("Raj na zemlji", "Kraljevina", "Tijelo od laži", "Jedini preživjeli") Sulejman je svojevrsni Bin Laden iz Sirije i nije jednodimenzionalan "villain".
Dosta minutaže je u osam epizoda, prosječnog trajanja 45-50 minuta, poklonjeno njegovoj radikalizaciji nakon što je s mlađim bratom Alijem (odraslog ga igra Haaz Sleiman) preživio bombardiranje Bejruta 1983., ali izgubio roditelje, te kasnije iskusio diskriminaciju u Francuskoj zbog krive rase i kulture. Sulejman ima bolju karakterizaciju i motivaciju od Ryana pa nam je možda zato i predstavljen prvi.
Do zadnje epizode on možda sve više biva prikazan kao klasični negativac-ekstremist koji se ne libi pustiti nervni plin u pariškoj crkvi i planirati "next 9/11" u formi biološkog napada na Ameriku virusom ebole, no serija pokazuje kako je tanka linija između "good guya" i "bad guya" omeđena geografijom kao "sudbinom". "Da sam ja rođen u Americi...", kaže Ryanu jedan od sporednih negativaca. Svakako, Sulejman je zanimljiviji od Ryana, u jednom momentu okarakteriziranog za "samodopadna izviđača".
On je moralna vertikala CIA-e sa slijepom vjerom u Ameriku, vezni igrač "patriotskih igara" koje u "neposrednu opasnost" stavljaju likovi poput Sulejmana i otkrivaju njegovu pravu narav ("vuk u ovčjoj koži"). "Za nekoga tko radi za stolom, sviđa ti se ovdje", pročitao ga je Sulejman, a to pokušava napraviti i francuska agentica Sandrine (Marie-Josee Croze; "Barbarske invazije", "Munchen"). "Kako to da si u CIA-i znajući što sve tvoja vlada radi", pita ga Sandrine. "Bolje biti unutra i pokušati nešto promijeniti, nego izvana i ne biti u mogućnosti", otkriva Ryan svoje viđenje borbe za pravu (američku) stvar.
U prilog Ryanu ne ide što se fokus s njega često seli na sporedne likove i zaplete u nizu tzv. fillera, primjerice pilota drona s grižnjom savjesti (John Magaro; "Oklada stoljeća") koji ulazi u priču u trećoj epizodi. Serijski "(over)plotting" vezan za Sulejmana, konkretno pokušaj njegove supruge Hanin (Dina Shihabi) da pobjegne s djecom u Europu, svejedno djeluje znatno prirodnije od razvijanja Ryanova ljubavnog života. Junak će početi izlaziti s doktoricom Cathy (Abbie Cornish) specijaliziranom za viruse poput ebole, tako da i ona može biti uključena u "rat protiv terora".
Jack Ryan 'best of'
1. 'Lov na Crveni Oktobar' (John McTiernan, 1990.)
2. 'Neposredna opasnost' (Phillip Noyce, 1994.)
3. 'Patriotske igre' (Phillip Noyce, 1992.)
4. 'Jack Ryan' (Carlton Cuse i Graham Roland, 2018.)
5. 'Cijena straha' (Phil Alden Robinson, 2002.)
6. 'Jack Ryan: Poziv iz sjene' (Kenneth Branagh, 2014.)