Film: THE WOLF OF WALL STREET; crnohumorna drama; SAD, 2013.
Režija: Martin Scorsese
Uloge: Leonardo DiCaprio, Jonah Hill
Distribucija: Blitz
Ocjena: *****

Nezadovoljstvo najnovijim projektom Martina Scorsesea “The Wolf Of Wall Street“ od strane pojedinih članova američke Akademije filmskih umjetnosti i znanosti može se sažeti u tri riječi. Jedan: sramota. Dva: smeće. Tri: odvratno. Naime, prigodom projekcije Scorseseova filma za “akademike“ protekle subote jedan je scenarist glasno izrazio svoje razočarenje viđenim. Postarija glumica Hope Holiday bila je svjedok tog “neugodnog i sramotnog incidenta“.

“Prošla večer bila je mučenje na Akademiji. 'Vuk s Wall Streeta', tri sata mučenja, jedno te isto smeće opet i iznova. Nakon filma bila je rasprava na kojoj mnogi nisu ostali, a kad su se pojavili Martin Scorsese, Leonardo DiCaprio i još neki, jedan se scenarist zaletio prema njima i počeo vikati 'Odvratno, sram vas bilo'“, prenijela je vremešna Holiday na svome Facebook profilu, pritom ne otkrivši identitet uvredljiva čovjeka od pera kojemu je, kao i njoj, zasmetala “seks+droga“ poročnost i politička nekorektnost filma.
U 179-minutnom filmu, ekranizaciji memoara brokera Jordana Belforta, mnoge su ludosti iz njegova života rekreirane pa, tako, njegov tumač Leonardo DiCaprio (glumac u vjerojatno i top-ulozi karijere) povlači kokain sa stražnjice prostitutke, orgija u poslovnom uredu, baca patuljke u zrak gađajući njima dolarski “bullseye“, kurve ga devetaju tijekom sado-mazo sesije... Povijest se ponovila za Scorsesea. Razmjerno sličan nemili događaj zbio se i prilikom projekcije “Casina“ (1995.). Tad je, zgranut simfonijskim nasiljem, jedan član ustao usred prikazivanja filma i prema ekranu počeo vikati “Odvratno! Pornografija! Smeće!“.

Je li ta reakcija utjecala na Akademijino ignoriranje “Casina“, nije poznato, no Scorseseovo remek-djelo dobilo je tek jednu nominaciju za Oscara (sporedna ženska uloga Sharon Stone). Nadajmo se kako se historija neće još jednom povratiti da i “The Wolf Of Wall Street“ ostane zakinut na nadolazećim nominacijama (i dodjeli Oscara). Ako se to i dogodi zbog simfonije razvrata, Scorsese može biti miran - “Vuk s Wall Streeta“ jedan je od najboljih (američkih) filmova godine na zalasku, predstavlja vrhunac suradnji velikana režije s glumcem DiCapriom i vjerojatno je njegov najimpresivniji uradak od “Casina“ naovamo, a u međuvremenu je nanizao “Bande New Yorka“, “Avijatičara“ i “Huga“.
“The Wolf Of Wall Street“ je struktuiran kao epska saga operne režije o usponu i padu aktera priče, ispripovjedana iz usta protagonista, na tragu “Casina“ i njegova mafijaškog prethodnika “Goodfellas“ (1990.), da gotovo formira neslužbenu trilogiju. DiCapriov Belfort ima nešto od Henryja Hilla i Acea Rothsteina (Ray Liotta, Robert De Niro). Njegov bliski suradnik Donnie Azoff u tijelu odličnog Jonaha Hilla dijeli maničnu intenzivnost Tommyja DeVita ili Nickyja Santora (Joe Pesci), koliko god od obojice bio “mekši“. Belfortova trofejna žena Naomi Lapaglia, utjelovljena u divnoj Margot Robbie, dođe pak kao inačica Ginger (Sharon Stone). Nedostaju tek Rolling Stonesi s “Gimme Shelter“ da dojam bude potpun, reklo bi se.

“Casino“ se otvarao eksplozijom automobila i dizanjem Rothsteina u zrak u usporenom pokretu. U uvodu “Vuka s Wall Streeta“ protagonist figurativno leti u zrak na krilima kokainske groznice, kao što kasnije prah frca u “slow-motionu“. Jordan Belfort na početku nam se povjerava kako konzumira dovoljno droge da omami pola New Yorka. Najdraža mu je droga novac. Kad je došao na Wall Street, u sekundi se navukao na ulogu brokera i sve što taj posao sobom nosi. Za to je zaslužan i njegov mentor Mark Hanna (Matthew McConaughey, nanovo izvrstan). “Kokain i drkica, tako se jedino može raditi ovaj posao“, u kratkim crticama savjetuje Hanna.
Decimale, visoke frekvencije, znamenke... sve je to stresno, stoga mora ostati opušten šmrkanjem i masturbacijom, jer brže će birati brojeve na telefonu itd. Hanna uči Belforta da je novac u njihovom svijetu prašina: klijenti zgrću pare samo na papiru, jer ih brokeri navlače da ulažu sve više u xy dionice i kući odnose “živi keš“. Lekciju Hanna završava tako što se počne udarati šakom u prsi i hukati brokersku himnu. Nju će Belfort prenositi na svoje podanike pri osnivanju vlastite firme “Stratton Oakmont“ koja će se uzdići krajem osamdesetih i u devedesetima iz pepela kraha burze 1987. godine.

Kako se zaposlenici “Stratton Oakmonta“ - više trgovački putnici nego brokeri - odnose prema klijentima, Scorsese ilustrira u sceni Belfortova simuliranja analnog seksa tijekom telefonskog razgovora, trijumfalne potvrde kako je “naguzio“ nekog nesretnika (“Moja žena će me ubiti“, procvili glas s druge strane žice). Belfort se nepogrešivo drži mantre “pohlepa je dobra“ iz Stoneova “Wall Streeta“ (1987.) i netko će ga doista nazvati “jebenim Gordonom Gekkom“. U filmu ga još, osim “The Wolf Of Wall Street“, zovu i “izopačenim Robinom Hoodom“ koji uzima novac od bogatih, dajući ga sebi i svojoj bandi brokera.
Za Scorsesea je ključna riječ “bandi“. Brokeri s Wall Streeta u režiserovim očima su moderni američki gangsteri. Kao što mnogi u kinu “navijaju za lopove“ (Henry Hill), sad bi to isto mogli učiniti i s brokerima, posebice što su Belfort i ekipa zapravo pripadnici radničke klase u ulaštenim Armani odijelima koji se kući ne voze podzemnom željeznicom, za razliku od agenta FBI-ja Patricka Denhama (Kyle Chandler). Uspjeli su, dakle, ostvariti “american dream“ u “zemlji mogućnosti“ tako što su muljali kreatore “američkog sna“ i prodavali ga nesretnicima koji ga, nalazeći se do guše u kreditima, neće nikad usnuti. “Američki san“ prikazan je kao zamamna groznica subotnje večeri Velikog Gastbyja na plesnom podiju od novčanica, droge i cuge koji seže sve do Švicarske, idealne zemlje za švercanje milijuna u gotovini s dolarima zalijepljenima za zgodno tijelo striptizete Chantalle (Katarina Čas, slovenska glumica u sve snažnijem hollywoodskom proboju).

Film nas uvlači u njihov “bogovski život“, zavodljivi, glamurozni svijet, gdje 55-metarske jahte “Bond negativca“ s helikopterom na krovu plove po nemirnom moru alkohola, bijesni lamborghini iz “Poroka Miamija“ jurca preko kilometarski duge pune crte kokaina, a privatni avioni postaju “ljekarne s krilima“. Razlika je utoliko što je brokerski milje kompliciraniji od mafijaškoga. Scenarist Terence Winter (“Obitelj Soprano“, “Carstvo poroka“) pojašnjava neke Belfortove makinacije, tako što se se ovaj u više navrata naratorski obraća publici, kao naš “vodič kroz financijsku divljinu“.


No, kako naslovni lik u jednom trenutku diže ruke od objašnjavanja (“Vi ionako to nećete razumjeti!“) i ekspresno mijenja temu, njegovim direktnim pogledima u kameru Scorsese pokušava uvjeriti sinefile da se pred njima vrti ipak film, “movie“, pa makar bio nadahnut istinitom pričom. Tamna strana suvremenog kapitalizma prikazana je primjereno filmski - crnohumorno, možda i najbolje u sceni kad je Belfort toliko nadrogiran da biva gotovo paraliziran, jedva uspijeva govoriti, otpuzati i otkotrljati se do automobila. Scorseseova je travestija zabavna, s odmakom i strašna. “Vuk s Wall Streeta“ ufino očitava bukvicu “vukovima“ koji su izazvali globalnu gospodarsku krizu 2008., da pritom ne širi “terminatorske“ prijetnje kako “oluja dolazi“, poput “Crnog ponedjeljka“ (2011.) J.C. Chandora.

U Scorseseovu filmu “oluja“ je već tu, ali je malo tko tad opazio da mećava kokaina može prouzrokovati ekonomski kolaps, odnosno da i “vukovima s Wall Streeta“, kako lijepo reče Belfortov otac (Rob Reiner), lisica može doći u kokošinjac. Režiser zato sudara “american dream“ i “reality“, stvara nekakvu “povišenu“, alternativnu stvarnost nakrcanu opijajućim hedonizmom da se Belfortov lik/djelo lakše probavi i publika zaslijepljena blještavilom ekscesivna partijanja, možda i Donniejevim fluorescentnim zubima, pripremi na (o)triježnjenje jednom kad nastupi purificirajući mamurluk isprazna materijalizma i lažnih vrijednosti. A nastupit će vrlo brzo. Trosatno trajanje prolazi za tren: film je režiran mladenački euforično, u ritmu sjeckanja bijeloga praha prije šmrkanja.

Najbolje od Scorsesea i DiCaprija 1. Vuk s Wall Streeta (2013.) 2. Bande New Yorka (2002.) 3. Avijatičar (2004.) 4. Pokojni (2006.) 5. Otok Shutter (2010.) Spas od 'NC-17' predikata Martin Scorsese je u posljednji tren spasio “Vuka s Wall Streeta“ od zloglasnog predikata “NC-17“. MPAA (Motion Picture Association of America) je upozorila redatelja na problematične scene golotinje i seksa koje je morao srezati ukoliko je želio dobiti nešto blažu oznaku “R“. Uz “NC-17“ i trosatno trajanje, Scorseseov film bi krahirao u kinima. Ovako, postoji velika šansa da postane hit. Odgoda mirovine U “Vuku s Wall Streeta“ Scorsese je režirao čak trojicu redatelja, Roba Reinera, Spikea Jonzea i Jona Favreaua. Nedavno je u medijskom istupu rekao da ozbiljno razmišlja o povlačenju iz svijeta sedme umjetnosti. No, ako se to i dogodi, trebao bi snimiti još barem dva filma – povijesnu dramu “Silence“ s Andrewom Garfieldom i Kenom Watanabeom, te biografski ep “Sinatra“ o legendarnom pjevaču i glumcu. Plus, rekao je da bi volio još jednom režirati Roberta De Nira kojeg nije držao pred kamerom još tamo od “Casina“, iako je producirao “Malavitu“ kolege Luca Bessona. Nezaposlen Dujardin Scorseseov “Hugo“ bio je najveći konkurent “Umjetniku“ 2011.,d da bi na kraju je izgubio sve važnije Oscare od francuskog filma. No, zato je za “Vuka s Wall Streeta“ dobio Jeana Dujardina i povjerio mu sočan lik direktora švicarske banke zaduženog za pranje novca. Iako mu je uloga u filmu “The Artist“ donijela Oscara, francuski glumac baš i ne pliva u američkim ponudama. “The Wolf Of Wall Street“ je izuzetak, kao i nadolazeći Clooneyjev ratni film “The Monuments Men“. 'Pravi' Belfort Pravi Jordan Belfort pojavljuje se nakratko u završnoj sceni filma, predstavljajući svog utjelovitelja Leonarda DiCaprija. Belfort je osobno savjetovao DiCaprija oko uloge, davajući mu neke upute, osobito kako reagirati na tablete Quaaludes.