StoryEditor

VRISAK 4 Krici i šaputanja

Piše PSD.
13. svibnja 2011. - 14:01
Film: SCREAM 4; horor komedija; SAD, 2011.
Režija: Wes Craven
Uloge: Neve Campbell, Emma Roberts
Ocjena: ****

Zaiskrio je izlizani žanr strave i užasa sredinom devedesetih kad je Drew Barrymore podigla slušalicu i čula legendarno pitanje “Koji ti je najdraži horor?“. Ako je McTiernanov “Last Action Hero“ (1993.) izašao u kina nekoliko godina prerano, jer akcijski filmovi tada su još uvijek visoko kotirali na box-officeu, a predmilenijska (“tarantinovska”) postmoderna metatekstualnost i samosvjesnost bila tek u povojima, “Scream“ (1996.) redatelja Wesa Cravena i scenarista Kevina Williamsona pojavio se u pravo vrijeme. Horori, napose filmovi klanja, više nisu imali ništa novoga za ponuditi publici. Žanr je bio na umoru.

Nasmrt ga raniše neograničeni nastavci nekoć popularnih serijala (“Strava u Ulici brijestova“, “Noć vještica“, “Petak 13.“) i protjeraše da crkne direktno-na-video. “Vrisak“ je okrenuo stvari naglavačke i napisao novu povijest horora. Inteligentno napisan i majstorski režiran film je... a) strašio i nasmijavao publiku, b) igrao se s njome kao s likovima (samo fanatični fanovi horora imaju šanse za opstanak), c) slijepo se pridržavao davno postavljenih pravila/klišeja (američka suburbija, zgodni tinejdžeri, djevičanska heroina, serijski ubojica – Ghostface - s maskom na glavi i hladnim oružjem u ruci...), d) istodobno ih sjekavši u korijenu.

Utjecaj filma bio je golem; među ostalim utro je put vojsci “bodycount slashera“ (“Znam što si radila prošlog ljeta“, “Urbane legende“, “Valentinovo“), resetirao neke stare franšize (“Noć vještica: H20“), ali i između svega toga iznjedrio “sequel“, premda je jedan lik u prvom filmu potvrdio kako su “nastavci uništili horor žanr“. U “Vrisku 2“ (1997.) Craven i Williamson poigravali su se s pravilima nastavaka, svjesni da su samo rijetki dobri poput originala. Možda “Scream 2“ nije bio iznimno ubojit kao genijalni izvornik u spajanju horora, komedije i metafilmske citatnosti, međutim imao je barem jednu antologijsku scenu – uvodni prizor paralelnih smrti u kinu i na velikom ekranu, u filmu “Ubod“ nastalom na temelju događaja iz prvog dijela.

Nakon trećeg i najslabijeg “Vriska“ (2000.), čijem je uspjehu nemalo odmogla parodija parodije “Mrak film“, Ghostface je čitavu dekadu proveo u stanju hibernacije, da bi ga Craven i Williamson ove godine probudili s četvrtim dijelom i napravili puni krug. Što se sve u međuvremenu izdogađalo u životu likova i u hororima općenito? Simpatični Dewey (David Arquette) postao je šerif i oženjen je s Gale (Courtney Cox). Iskustvo preživljavanja ubojice s maskom duha iz prethodnih događaja, moguće i gledanja horora koji su uslijedili, Sidney Prescott (Neve Campbell) ukoričila je u “self help“ knjizi naslovljenoj “Out of Darkness” i vraća se u rodni gradić Woodsboro, posljednju stanicu njezine promotivne turneje, koincidencije li na desetu godišnjicu prvog Ghostfaceovog umorstva.

Tama iz koje je mislila da je pobjegla ponovno će je zgrabiti kad se u lokalnoj mrtvačnici počnu gomilati mlada tijela, a Sidneyina rođakinja Jill (Emma Roberts) i njezina prijateljica Kirby (Hayden Panettiere) nalaze se među potencijalnim žrtvama ubojice s ponešto drukčijim “modusom operandijem“. Jer, od “Vriska 3“ na sceni su se izmjenjivali azijski horori, torture porn, zombi apokalipse, lažni dokumentarci u realnom vremenu i s kamerom iz ruke, novi remakeovi i rebootovi franšiza koje je serijal ismijavao. “Scream 4“ je podjednako (žanrovski) autoreferencijalan kao prethodnici.

Craven i Williamson u odličnom prologu zbijaju šale s najdominantnijim podžanrom desetljeća, pornografskom torturom (u to ime Ghostface će kasnije jednu žrtvu eksplicitno rasporiti da joj se vide crijeva). Dvije cure spremaju se pogledati horor. “Što si odabrala“, pita jedna drugu. Na njezin odgovor “Slagalicu strave 4“, prijateljica je poklopi da je film pušiona, kao i torture porn, najobičniji užas bez strave sa dijelovima tijela koji lete unaokolo. Kad zazvoni mobitel i čuje se poznati glas Ghostfacea, te se ubrzo ispostavi da je to samo uvod u multipli “film unutar filma“, jedan od nastavaka “Uboda“, koje gledaju druge dvije tinejdžerice (Anna Paquin i Kristen Bell), očito je da se scenarističko-režijski dvojac sprda i s vlastitim “postmodernim metasranjem“.

A kad trenutak poslije Ghostface terorizira “plavušu s velikim sisama“ i kaže joj da je uloga njezine prijateljice “izrezana“ u montaži njegova filma, daje se naslutiti ono što će likovi postupno shvatiti. Naime, ubojica ovaj put snima film temeljeći ubojstva na originalu. Nova dekada, nova pravila, a neočekivano je novi standard. Ovo je osuvremenjeni “Vrisak“ koji pokušava prodati samosvjesnost vječito konektiranoj generaciji interneta kao “metafizičke projekcije kolektive (ne)svijesti“, odnosno YouTubea kao lansirne rampe za trenutnih “pet minuta slave“.

Nažalost, na razgovjetne krikove “Screama 4“ kinopublika je odgovorila nerazgovjetnim šaptom. Jasno je zašto. Filmu se može prigovoriti zbog pretrpana narativa (mnoštvo likova i događaja), povremenog gubitka ritma, malčice otupjele oštrice strave u odnosu na humor. No, u cjelini “Vrisak 4“ je prepametan za svoje dobro, što novim generacijama tinejdžera, poglupljelima uz beskrajne, mahom slabe “remakeove spotovske režije“, nije lako pratiti. U jednoj sceni, kako bi spasila život sinefilu Charlieju (Rory Culkin), Kirby je, među ostalim, prisiljena nabrojati sve nove verzije horora dvijetisućitih (prilično duga lista, pokazat će se).


Craven i Williamson obračunavaju se upravo s njima, remakeovima i rebootovima, u filmu koji se može shvatiti kao “post scriptum“ serijala, njegov alternativni kraj umjesto trećeg dijela. Vrsnost “Vriska 4“ leži u tome što je sam film svojevrsni remake/reboot izvornika kojemu je neobično vjeran u sadržajnoj i stilskoj egzekuciji. Tako i treba biti. Prvo pravilo remakeova glasi: ne zezaj se s originalom.

Zanimljivosti

- zvučat će nevjerojatno, ali "Vrisak 4" nije kupljen za distribuciju u hrvatskim kinima; valjda će više sreće imati na DVD-u 

- film je u više navrata odao počast horor žanru, pa tako vidimo plakate kultnog "Stvora", "Brda imaju oči"..., u jednoj se sceni gleda zombi parodija "Noć glupavih mrtvaca", a Kirby u DVD kolekciji čuva klasike poput "Suspirije" i "Ne okreći se"

- jedan policajac u filmu zove se, pazi sad, Anthony Perkins (zvijezda "Psiha" i tumač manijakalnog Normana Batesa, op.a.), a pogiba u najbrutalnijoj sceni i prije smrti, lamatajući šakama u prazno, uzvikne "Fuck Bruce Willis!"

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
26. svibanj 2022 22:37