StoryEditor

TO DOLAZI Horor u kojem seks služi za - preživljavanje

Piše PSD.
24. svibnja 2014. - 11:12
Film: IT FOLLOWS; horor; SAD; 2014.
Režija:
David Robert Mitchell
Uloge: Maika Monroe, Keir Gilchrist
Ocjena: **** 1/2

“Ova stvar će te slijediti...“ – “To dolazi“ (2014.)

“Bojat ćete se“, preplašio nas je s pozornice kina “Espace Miramar“ najavljivač horora “It Follows“, premijerno prikazanog u sklopu canneskog Tjedna kritike. Semaine de la critique, tradicionalno odgovoran za “breakout“ hitove Cannesa usmenom/pismenom predajom, ove godine ima parolu “Breath Of Fresh Air“ utjelovljenu upravo u spomenutom filmu. “To dolazi“ donosi “dašak svježeg zraka“ u žanr, i radi to poskrivečki s leđa, puše u vrat gledatelja tako da se jeza polako spušta niz njegova leđa izazivajući žmarce straha.

Američki nezavisni film redatelja Davida Roberta Mitchella (“The Myth Of The American Sleepover”, prikazan u Tjednu kritike 2010.) zasad je, osobno, najveće otkriće aktualnog Cannesa. Pojavio se gotovo niotkuda, prikrao odstraga kao nekakva prikaza stvorena da u mrklom mraku zaskoči filmske kritičare/novinare, prene ih i pretvori u hororsku publiku iz osamdesetih koja uzdiše od olakšanja kad se pokaže da je uzbuna bila lažna, kikota se da odgana paniku, povremeno čak vrisne i poskoči sa stolice, što je barem dvaput napravila jedna dama u redu iza vašeg recenzenta.
Mitchellov uradak i jest posveta osamdesetima, a režiserovim uzdizanjima i izvrtanjima tropa žanra jedan bi John Carpenter bio ponosan - vrhunac njegova opusa (“Noć vještica“) otisnut je u slici i tonu. Početak filma je “so 80's“. Tinejdžerica, suburbija, voajerski kadrovi... i zlokobni elektronički “score“. Unezvjerena tinejdžerica u visokim petama bježi iz kuće kao da je proganja neki (nama) nevidljivi nadnaravni entitet, trči unakolo po ulici američkog predgrađa panično se osvrćući iza sebe, sjeda u auto i daje gasa na cesti loše sudbine. Što se, kvragu, događa, otima nam se pitanje i, prikovani za ekran uvodnom scenom, jedva čekamo saznati koja je priča.

Nakon što se uvjerimo kako je skončala nesretnica iz uvoda, upoznajemo heroinu Jay (Maika Monroe) i njezino društvance, sestru Kelly (Lili Sepe) prijateljicu Yaru (Olivia Lucardi), Paula (Keir Gilchrist) i Grega (Daniel Zovatto). Koliko će “It Follows“ biti lijep, pa i nježan horor indie/art poetike shvaćamo prije karakterističnih scena u kojima razbijeni prozor prekida potencijalno pupanje stare “first kiss“ ljubavi (Jay-Paul). Recimo, kad Jay u bazenu položi mrava na dlan i nešto kasnije redatelj njezine (u crveno) lakirane noktiće kadrira pored bijelih cvjetića na travi. Crvena boja i bijeli cvjetići signaliziraju gubljenje nevinosti, nezaobilazan motiv horora osamdesetih.
Jay će se po prvi put poseksati s dečkom Hughom (Jake Weary) u njegovom autu, no umjesto gugutanja na zadnjem sjedištu nakon vođenja ljubavi, eto šoka – mladić je onesvijesti kloroformom i privezanu za stolicu ostavi u nekoj ruševnoj zgradi. Hvala bogu, ne slijedi “torture porn“, premda je u usporedbi s prethodnim Mitchellovim filmom o emotivno ranjivim adolescentima “To dolazi“ mrvu starija sestra zatočena u mračnom prostoru u ružičastom donjem rublju. Naime, Hugh se poseksao s Jay kako bi se oslobodio prokletstva koje ga prati u formi (ne)vidljive aveti sa smrtonosnim dodirom i prenio na nju.

“Ova stvar će te slijediti. Može biti netko koga znaš, stranac ili nitko. Ne dopusti da te dodirne i predaj to nekom drugom“, određuje Hugh mitologiju filma, inteligentni seksualni zamašnjak kletvi iz “Puta bez povratka“ i “Kruga“. Ubrzo Jay počinje viđati kako je prate sveprisutne sablasti u tijelu nage žene, iznimno visokog muškarca, babe u odori bolničke pacijentice... koračajući polako, ali čitavo vrijeme s jasnim ciljem dolaska po nju. Neočekivano prvo ukazanje visokog tipa izazvalo je krik kod nekih gledatelj(ic)a, no baba je specijalno za “naježiti se“ - približava se Jay dolazeći prema njoj preko puta škole i šetajući s noge na nogu, nečujno u hororskom “stealth“ modu, poput Carpenterova Michaela Myersa.
Strepnja se u filmu nesmetano pumpa, koliko god Mitchellu tzv. “jump scares“ nisu nepoznanica. Momentalni faktor straha nije njegov adut, već snoliki ugođaj uspavane suburbije i brižno isplanirane kompozicije dugih kadrova. Kamera se, primjerice, vrti za 360 stupnjeva bez “reza“ i nagoni gledatelja da skenira okolinu/pozadinu kadra u potrazi za detektiranjem prijetnje čiju će postojanost utvrditi tek kad se kamera idući put prođe tamo kamo nam se učinilo da je vidimo i gdje će sad biti bliža zbog protoka vremena.

No, najveće osvježenje filma jest što drukčije tretira teen-hormone i metaforički se poigrava zadatostima žanra. S obzirom na upozorenje “Ne dopusti da te dodirne“, Mitchell ostaje vjeran konceptu sačuvanja djevičanstva, ali u prijenosu prokletstva seksualnim putem aludira na širenje AIDS-a. U hororima osamdesetih tinejdžeri su kažnjavani zbog svoje promiskuitetnosti. Kod Mitchella se prokletstvo prenosi samo i jedino bliskim “cronenbergovskim“ tjelesnim kontaktom nakon čega se seli na partnera-icu, a ova(j) se može riješiti kletve istim činom. Nekoć se zbog seksa u hororu ginulo. Danas se pomoću njega može preživjeti.

MARKO NJEGIĆ

Zvijezda u usponu

Američka glumica Maika Monroe (r. 1993.) počinje sve intenzivnije tražiti svoje mjesto pod hollywoodskim suncem. Zasad je imala nešto veće nastupe u “At Any Price“ s Dennisom Quaidom i Zacom Efronom, te “Labor Day“ s Kate Winslet i Joshom Brolinom. Glavne bi uloge mogle uslijediti sad kad je s “It Follows“ zablistala u Cannesu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
25. svibanj 2022 21:59