TAJNA KRVI Chan-wook Park pronađen u prijevodu Hitchcocka

Film: STOKER; prihološki triler; SAD, 2013.
Režija: Chan-wook Park
Uloge: Mia Wasikowska, Matthew Goode
Distribucija: Continental
Ocjena: ****

“Što želiš od mene? Da budemo prijatelji. Ne moramo to biti, mi smo obitelj.“ – “Tajna krvi“ (2013.)

“Hoću li otići u Hollywood, ovisi isključivo o dobrom scenariju. Sve dok ne dobijem jedan takav scenarij, neću snimiti hollywoodski film. Ali, već sam rekao, da taj scenarij dobijem u ruke sada, otišao bih tamo bez da prethodno skoknem doma u Seul“, povjerio nam se prvak moderne južnokorejske kinematografije Chan-wook Park (“Oldboy“, “Simpatija za gospođu Osvetu“) u Cannesu 2009. promovirajući “Žeđ“. Nekoliko godina kasnije, potpisniku tzv. osvetničke trilogije (pridodajmo još “Sympathy For Mr. Vengeance“) i nesvakidašnjeg (anti)vampirskog filma (“Thirst“), na adresu je pristigao odgovarajući scenarij koji je 2010. dospio na listu deset najboljih koji još uvijek nisu realizirani – “Stoker“.

Scenarij je, vjerovali ili ne, djelo Wentwortha Millera, glumca najpoznatijeg po ulozi u popularnoj TV seriji “Zakon braće“ i jednom nastavku serijala “Resident Evil“ (“Afterlife“, 2010.). Millerov morbidni mračnjak pokazao se podesan Parkovu devijantnom redateljskom rukopisu. “Nastrano djelce, to tražim“, jamačno je Park informirao agente zvučeći poput Alfreda Hitchcocka u nekadašnjoj potrazi za “Psihom“ (1960.). Stric Charlie (Matthew Goode; “Čuvari“) nije daleko od Normana Batesa, međutim “Tajna krvi“ ima više poveznica s Hitchovom “Sjenom sumnje“ (1943.). Triler “Shadow Of A Doubt“ nudio je na pladnju priču o mladoj djevojci koja se povezuje sa zločestim stricem Charliejem, serijskim ubojicom.
Ovdje, Charlie se pojavljuje o obitelji Stoker nakon što njegov stariji brat Richard (Dermot Mulroney) misteriozno stradava u prometnoj nesreći. Obitelji Stoker? Da, originalni naslov filma namig je čuvenom Bramu Stokeru, tvorcu “Dracule“, koji je utjecao na Millera. Određeni upliv gotičkog tonaliteta i seksualnih konotacija vidljiv je u filmu, no Charlie nije doslovni krvopijac, ako će već krvi biti nakon što ucviljena udovica Evie (Nicole Kidman), koja živi u kućerini s usamljenom kćerkom jedinicom Indijom (Mia Wasikowska), poziva otuđena, ledeno šarmantna člana obitelji. Za njega nisu ni znali da postoji, ali neko će vrijeme ostane s njima, jer mu je to “važno“.

Ubrzo će ljudi, poput tete Gin (Jackie Weaver; “Animal Kingdom“), početi nestajati, a na površinu će isplivati stara, dobro čuvana obiteljska tajna. Unatoč tome, između Charlieja, Evie i Indije, s kojom “dijeli istu krv“, razvija se neobičan trokut geometrijski preciznih kadrova u jedinstvenoj viziji južnokorejskog filmaša čiji se redateljski dar nije “izgubio u prijevodu“ američkog jezika i kamuflira slabije točke scenarija. Njegova točnost očarava: svaki kadar je višestruko promišljen prije egzekucije i maksimalno kontroliran tijekom izvedbe pred kamerom. Još je u “Olboyju“ (2003.) Park iskazao raskošnu režijsku estetiku.
U “Stokeru“ je prizornost nadrealna, predivno snimljena “plutajućom“ kamerom Parkova kućnog direktora fotografije Chung-hoona Chunga s ove strane vlažnog sna njegove heroine, bolje reći snomorice okupane jarkim bojama melodrame Douglasa Sirka. Pogledajte savršenu montažu kose koja biva češljana kako se postupno pretvara u polje poljuljane trave. “Tajna krvi“ čini se kao da se Sirk u tijelu Hithcocka latio Obitelji Addams i namjerno zastranio u tom procesu, isporučivši psihološki triler na tankoj granici horora u kojem nema motornih pila, ali ima olovaka i pušaka, a kad se mlade djevojke i zalete ka šumi u bijeloj spavaćici, kamera ih ne snima krupno sprijeda, već straga, iz daljine, kroz uski procjep prozorske zavjese tvoreći savršenu likovnost.

India, blijeda poput krpe, tu dođe kao nekakva sestrica Wednesday Adams i Alise u Zemlji čudesa koja naginje tami, nasilju, poput strica Charlieja. “Nemoj biti morbidna“, govori joj majka. India ne sluša. “Moje uši čuju ono što drugi ne čuju. Male i udaljene stvari koje ljudi inače ne vide meni su vidljive. Ta su osjetila rezultat cjeloživotne težnje za spasenjem. Kao što cvijet ne bira svoju boju, mi nismo odgovorni za ono što smo postali. Tek kad to shvatite, postat ćete slobodni“, svoje unutrašnje introspekcije pruža nam India koju Park ubacuje u duboku “zečju rupu“ halucinatorna ugođaja naopake stvarnosti od one kakvu poznajemo.


Za gledatelje željne saznanja “koliko je duboka zečja rupa“, i ova je priča prepuna vizualnih aluzija, poput “Alice In Wonderland“. Na primjer, pauk se penje po Indijinim najlonkama, kapljice vode padaju između njezinih nogu, kiša krvi poškropljuje cvijeće, olovka biva natopljena crvenom bojom nakon penetracije u ljudsko meso i potom oštrilo odstranjuje taj ranjeni dio. Hitchcock bi, da je mogao od cenzure, rado snimio nešto slično namjesto da se zadovoljava benignijim prizorima vlaka koji ulazi u tunel (“Sjever-sjeverozapad“).

Slike u Parkovu filmu na prvi su pogled začudno tajanstvene u svojoj “freudovskoj“ psihoseksualnosti, no efektno konotiraju buđenje čula jedne djevojke na pragu slobode ili svijeta odraslih, njezinu svjesnost seksualnog identiteta, maturaciju i tranformaciju u ženu. U ovom slučaju, zahvaljujući Charlieju kao katalizatoru unutarnjeg mraka, pupajuća ženska seksualnost strašna je koliko i prekrasna. Ženstvenost je, prema dvojcu Park-Miller, podjednako smrtonosna i privlačna sila prirode.

Novi 'Oldboy' Chan-wook Park još je jedan južnokorejski redatelj nakon Jee-woon Kima (“Posljednja bitka“) koji je ove godine ostvario američki debi. Zasad Park nema u planu novi film. No, za njega ćemo opet čuti ove jeseni kad u kina krene američka inačica njegova “Oldboya“. Iza kamere nalazi se Spike Lee, a ispred nje Josh Brolin, Elizabeth Olsen, Sharlto Copley i Samuel L. Jackson. Park je Brolinu dao blagoslov, uz jasnu napomenu: “Ti i Spike snimite vlastiti film, nemojte rimejkati naš“. Inverzija 'Sobe panike' Jodie Foster i Carey Mulligan izvorno su zamišljene za uloge majke i kćerke u filmu “Stoker“, no kad su otpale iz kombinacije, zamijenjene su s Nicole Kidman i Mijom Wasikowskom. Zanimljivo je da to svojevrsna inverzija slučaja “Sobe panike“, gdje je Foster uletjela na mjesto Kidman. Wasikowska je za ovu ulogu, među ostalim, pobijedila Kristen Stewart, Rooney Maru, Emmu Roberts i Emily Browning. Proslavljena “Alisom u Zemlji čudesa“ (2010.), Mia je danas jedna od najaktivnijih glumica. Na Veneciji joj se prikazuje drama “Tracks“, a naredne dvije godine gledat ćemo je najmanje u tri filma – Cronenbergovu “Maps To The Stars“, novoj ekranizaciji “Madame Bovary“ i Del Torovu “Crimson Peaku“.