SVE JE IZGUBLJENO Intimni film katastrofe

Film: ALL IS LOST; akcijska drama; SAD, 2013.
Režija: J.C. Chandor
Uloge: Robert Redford
Ocjena: **** 1/2

Maksimalnom “manje je više“ minimalizmu tzv. survival film se 2013. godine vratio s najširoj publici dostupnim blockbusterom “Gravity“. No, jedan je “indie“ film svukao žanr do gole kože čak i više od Cuaronova virtuozno režijskog hollywoodskog poduhvata. To je film “Sve je izgubljeno“ J.C. Chandora, “low key“ rođak “Gravitacije“ i “Brodoloma života“. Robert Redford je znao glumiti u ogoljenim filmovima (“Jeremiah Johnson“), no “All Is Lost“ je još neumoljiviji u glumačkom konceptu kojem je vremešna zvijezda i te kako dorasla. Eksperimentalnom redateljskom izvedbom film je krajnje suprotiv debitantskom Chandorovom ostvarenju “Margin Call“ (2011.), ali ne i autorski u motivu nadolazeće oluje kontra čovjeka, figurativne i doslovne.

“Crni ponedjeljak“ bio je pričljiv, sav u dijalogu i interijerima, s multiplim brojem likova suočenih s neverom financijske krize. Netko je u tom filmu rekao “Oluja dolazi“, misleći na zakovitlanu recesijsku buru. U šutljivom, spokojnom “Sve je izgubljeno“, snimljenom u eksterijerima, olujni oblaci se doslovce nadvijaju na horizontu u vjerojatno najupečatljvijem Chandorovu kadru. Kamera prati kako se Redfordov bezimeni “hemingwayski“ moreplovac penje na jarbol i lagano se okreće ulijevo da u širem planu prikaže prijeteće formiranje munja i gromova u daljnini, nakupinu sivo-crnih oblaka koji hitaju u njegovu smjeru.
“Oluja dolazi“, dvije su neizgovorene riječi u tom trenu za našeg tihog, usamljenog protagonista. Sandra Bullock je u filmu “Gravity“ barem dio svemirske frke podijelila sa uobičajeno šarmantnim Georgeom Clooneyjem, a Tom Hanks je u “Castaway“ mogao otvoriti dušu lopti za odbojku s nacrtanim osmjehom (Wilson). Glumački jednako impresivni Redford nema nikoga. Nema čak ni računalno animiranog tigra kao suputnika da ga drži budnim (“Pijev život“). Samo on, njegov brod “Virgina Jean“ i beskrajni Indijski ocean. Starac i more. Pitanje je i kako bi osamjeli protagonist reagirao na nečije društvo, jer pratimo samo njegovo šutke, suzdržanom mimikom lica i govorom tijela, djelovanje na okolnosti u kojima se našao.

“'Virginia Jean', ovo je SOS poziv, prijem“, ponovio je triput i to su, uz jednu “beštimju“ (“Fuck!“), sve riječi koje izgovara u filmu. O njemu i njegovoj prošlosti ne doznajemo ništa. Shvaćamo da mu je jedrilica sve. O njoj se brine i pokušava je pokrpati ranjenu. Crvena boja od rupe na boku kao da za Chandora predstavlja krv. “Virginia Jean“ je junaku najbliži svat, nešto poput ženske suputnice, sudeći po momentu kad se od nje rastaje i nevoljko pušta konop koji je dijeli od dubine mora. U jedrilici se kamera ne zaustavlja na slikama njegovih bližnjih. No, na temelju uvodnog monologa, izrecitiranog u formi oproštajnog pisma, lik ipak ima obitelj na kopnu od koje se možda odvojio da na moru pronađe nekakvo iskupljenje.
“Trudio sam se voljeti, biti dobar, nježan, pravičan, ali nisam bio. Ovdje je sve izgubljeno osim dijela tijela i duše. Borio sam se do kraja, znam da jesam. Nadam se da ćete proći bolje od mene, nedostajat ćete mi. Žao mi je“, naizgled se stari morski vuk rastaje sa svijetom i priča potom ide nazad, osam dana ranije, kad je “Virginia Jean“ naletjela na kontejner pun tenisica odbačen s prekooceanskog tankera. Za nekog drugog već bi tada sve bilo izgubljeno, ne i za Redfordova iskusna pomorca.

Iako je voda uništila radio i radar da pozove pomoć, strpljivo će i hladnokrvno ispumpati more koje je silovito prodrijelo u brod, popraviti štetu i krenuti dalje. Vjerojatno bi bez poteškoća stigao na svoje odredište, koje god to bilo, da nemilosrdna nebesa na njega nisu pustila nevrijeme i odlučila ga ostaviti na pučini između života i smrti. Bitku za opstanak Chandor snima kao mitski duel čovjeka i prirode. Uoči oluje Redfordov junak se brije da bude svjež za neizjednačeni megdan. Chandor je konstantno nadomak naboranom protagonistu.
Prati ga u običnim “nešto sasvim osobno“ situacijama, kako jede iz konzerve u pauzama od nadjačavanja pogibelji i suočavanja sa smrti, pronalazi kratki užitak u kiši ili mu prekrasni zalazak sunca izmami osmijeh. Divi se njegovu kontinuiranu otporu, staloženosti, istrajnosti i dovitljivosti u iznalaženju solucija nad gomilajućim preprekama u vidu “oluje svih oluja“ koja ljulja “Virginiju Jean“ desno i lijevo, gore i dolje, kao ljusku oraha. Neki drugi redatelj možda bi, po uzoru na Petersenovu blockbusterčinu “The Perfect Storm“, uvrstio velebnu akcijsku scenu spašavanja protagonista helikopterom koji bi se zabio u 20-metarski vodeni zid.

Možda bi se odnekud pojavio brod obalne straže u ubačen u narativ samo da ga progutaju valovi. Ništa od toga. “All Is Lost“ je intimni film katastrofe, još intimniji u odnosu na “Gravity“ koji je osobnu dramu heroine češće prekidao spektakularnim prizorima pojačanim posljednjim krikom specijalnih efekata. Ipak, Chandorov i Cuaronov film idealni su materijal za sinefilski “double bill“. Plutanje bespućima oceana Chandor snima slično kao što je Cuaron prikazivao lebdenje po zviježđu kozmičkih prostranstava.


Režiser često zaranja s kamerom hvatajući ispod površine mora mjesec, sunce i bljeskove njihovih zraka da se veliko plavetnilo doima kao beskonačni svemir obasjan zvijezdama u kojem Redford pokušava preživjeti možda i istovremeno kao Bullock kilometrima iznad njega. Filmovi su jako bliski u egzistencijalističkom izlaganju esencijalnoj krhkosti čovjeka, njegove nemoći naspram nečeg većeg od njega (more, svemir). Bullock je bila točkica na jednoj “zvijezdi u treptaju“. Redford je jedna kap u oceanu.

Jedrilica na 'brdu filmova' Dolazak u kina filma “Sve je izgubljeno“ neko je vrijeme bio najavljivan na stranicama lanca multipleksa “Cinestar“. Bilo je to u razdoblju dodjele Oscara, no ubrzo je povučen s najava i izgubio mu se svaki trag. Srećom, na velikom ekranu, gdje mu je i mjesto, prikazat će ga Motovun, i to večeras, prvog festivalskog dana. Redford i njegova jedrilica jedna su od najvećih atrakcija ovogodišnje etape na “brdu filmova“. 'Stand-ovation' u Cannesu “All Is Lost“ je osvojio samo jednu oskarovsku nominaciju (za montažu zvuka), iako se očekivalo da bi mogao biti višestruko predložen za zlatni kipić, s naglaskom na glavnu mušku ulogu. Robert Redford nije bio previše razočaran tim ishodom, a prepisao ga je slabom marketingu, odnosno tihoj oskarovskoj kampanji i razmjerno ograničenoj kinodistribuciji. No, Redford ima razloga za zadovoljstvo: film su mahom pohvalili kritičari, dobio je višeminutni “stand-ovation“ nakon projekcije u Cannesu prošle godine i bio nominiran za Zlatni globus u kategoriji glumca i glazbe.