Film: TWILIGHT SAGA - NEW MOON; fantastična romansa; SAD, 2009
Režija: Chris Weitz
Uloge: Robert Pattinson, Kristen Stewart
Distribucija: Blitz
Ocjena: ** i 1/2
Heroina “Sumraka” Bella (Kristen Stewart), “glupo janje zaljubljeno u mazohističkog lava”, voli “patiti u samoći”, ali ne i obožavateljice njezine sage. One vole patiti u mraku kinodvorane. U protivnom, “Mladi mjesec” proteklog vikenda ne bi zgrnuo 142.8 milijuna dolara utrška u SAD-u, niti bi ga vidjelo 36.667 hrvatskih gledatelj(ic)a.
“Sumrak saga” postala je popkulturni fenomen, zbog čega je na “Mladi mjesec” teško gledati kao na “svakidašnji” film. Naime, ne događa se svakog petka da opčinjene djevojke u transu glasno uzdišu za “baš, ono, lijepim” glumcima (metroseksualac Robert Pattinson-macho muškarac Taylor Lautner 1:0) na gotovo svako njihovo - razgolićeno - pojavljivanje u kadru (posljednji je put nešto slično zabilježeno 1994. s Bradom Pittom u “Legendi o jeseni”).
No, “Sumrak saga” je i napravljena s targetom na djevojke od 8 do 18 godina, plus eventualno njihove (mlade) majke koje se još uvijek sjećaju smrtne ozbiljnosti prve ljubavi. O tome je, prvoj ljubavi i (ne)mogućnosti vezivanja, ovdje i riječ.
Romani Stephanie Meyer o potisnutoj tinejdžerskoj seksualnosti staromodne su ljubavne priče poput “Romea i Julije” (nije slučajno da Bella u “Mladom mjesecu” čita upravo tu knjigu prije nego je “Romeo” ostavi “za njezino dobro”). Njihova (post)modernost zrcali se u drukčijem tretiranju glavnog vampira.
Jer, autorica ga je upisala u srednju školu i malčice mu obuzdala dekadenciju pretvorivši ga u “vegetarijanca” koji će jedva susprezati seksualnu glad (ako se uzbudi, pustit će krv svojoj ljubavi) da bi, valjda, poševio i pitu od jabuka kao junaci “Američke pite” braće Weitz. Spominjući “Američku pitu”, očekivalo se puno više od Chrisa Weitza (“Sve zbog jednog dječaka”) koji je od Catherine Hardwicke naslijedio gažu.
Hardwicke je dobro razumijela Meyeričine likove i njihove emocije iskrenije slikala u krupnome planu (“sjajna vizualna dinamika”, rekao bi vampir James u “Sumraku”). Weitz je distanciraniji i aktere ljubavnog trokuta mahom drži u srednjem planu dok ovi “značajno” izgovaraju sladunjave, pomalo sapuničaste dijaloge.
Suzdržan poput vampira i vukodlaka, a valjda radi “protekcije” ciljane publike, on odbija zariti očnjake u intrigantnije motive sage koja funkcionira kao produžena metafora tinejdžerskog “zločina” (seks) i “kazne” što podrazumijeva defloriranje djevice. Za neka provokativnija pitanja zahtjevniji gledatelji morat će se strpjeti do trećeg dijela (“Pomrčina”) u režiji Davida Sladea. Mogao bi to biti “gorki slatkiš”.
