StoryEditor

SJENE: U carstvu (šestog) čula

Piše PSD.
29. svibnja 2008. - 16:32

Film: SJENE; hororska drama; Makedonija, 2008.
Režija: Milče Mančevski
Uloge: Borče Nacev, Vesna Stanojevska
Distribucija: Blitz
Ocjena: ***

Milče Mančevski je svojevrsna makedonska inačica Jamesa Graya. Mančevski i Gray zajedno su se proslavili 1994. Gray je s “Malom Odessom” osvojio Srebrnog lava na Veneciji. Mančevski s “Prije kiše” - Zlatnog.

Trebalo im je šest-sedam godina do drugog projekta (Grayjov “U ime pravde” snimljen je 2000., a “Prašina” Mančevskog 2001.), tj. isto toliko i jedna manje do trećeg (“Braća po krvi” i “Sjene” premijeru su doživjeli 2007.).

Obojica, konačno, čitavo vrijeme rade “isti” film, s tom razlikom što Gray ima uporište u krimićima, a Mančevski šara po žanrovima, od mozaične drame ("Prije kiše"), preko vesterna ("Prašina"), do horora ("Sjene"), zadržavajući tematiku vječnog usuda koji opsjeda duboko ranjene balkanske narode (Kristijan Milić dao joj je prilog s “Živima i mrtvima”), te prati modernistička kretanja u sedmoj umjetnosti.

Tako, premda Lazar, junak filma koji ustaje iz mrtvih nakon teške prometne nesreće, eksplicitno ne izgovara “I see dead people!”, u “Sjenama” je primjetan utjecaj “Šestog čula” i popularnih priča o (ili sa) pokojnicima što na procjepu “svijeta između” uspostavljaju kontakt s živima izvodeći ih na pravi put (“Oko”), ali i nešto realističnijeg komada trilerske drame, poput “Skrivenog”, gdje mirnu površinu protagonistove zbilje uzburkavaju (politički) duhovi prošlosti.

Mančevski nije dorastao Shyamalanu ili braći Pang, jer horor prečesto cijedi iz već viđenih montažnih mehanizama žanra. No, zato vrlo fino gradi nadnaravno-stvarnosno carstvo čula i slavenskog fatalizma stiješnjenih u dugačkome tunelu na čijem se kraju ne nazire uvijek svjetlost.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
06. srpanj 2022 00:24