RESIDENT EVIL: OSVETA Milla kuda si nam ravna

Film: RESIDENT EVIL: RETRIBUTION; SF akcijski horor; SAD, 2012.
Režija: Paul W.S. Anderson
Uloge: Milla Jovovich, Sienna Guillory
Distribucija: Continental
Ocjena: **

“Ovo je zadnja obrana čovječanstva, početak kraja.“ – “Resident Evil: Osveta“ (2012.)

Tucet kritičarskih metaka u čelo možete sprašiti serijalu “Resident Evil“, zasnovanom na istoimenoj Capcomovoj franšizi popularnih računalnih igara. Možete ga sakatiti, rastaviti na proste faktore. Možete mu raditi sve ono što akcijska junakinja Milla Jovovich čini zombijima. No, trud je uzaludan. Serijal je otporan na metke i jednostavno odbija umrijeti, premda ga struka pokapa u osvrtima. Štoviše, u maniri kojekakvog zombija, “Resident Evil“ svako toliko živne iz mrtvih, na veliku radost vjernih pristaša. Studio Screen Gems i redatelj/producent Paul W.S. Anderson (“Mortal Kombat“, “Event Horizon“, “Soldier“, “Alien vs. Predator“) za fanove uporno i produžuju borbu Milline kočoperne heroine Alice protiv korporacije “Kišobran“ i “živih mrtvaca“ kao produktom njezina puštanja opasnog virusa koji se proširio planetom poput šumskog požara, mutirao i inicirao apokalipsu.

Peti dio “Resident Evila“, podnaslovljen “Osveta“, produbljuje mitologiju serijala. Ispada kako je korporacija “Kišobran“ simulirala virus i prodala ga državama koje su kemijale sa zarazom nad ljudima u simuliranim uvjetima, okruženjima modeliranim prema svjetskim metropolama (New York, Tokio, Moskva i izmišljeni Racoon City). “RE“ serijal nije nikad bio za publiku žednu intelektualnog stimulansa, no petica nudi intrigantan SF koncept i po tome što je eksplicitno navedeno kako “Umbrella“ rabi Aliceine klonove, a ona je jedan od 50 osnovnih modela s usađenim sjećanjima. “U jednom životu si kućanica, u drugom tajnica, u trećem vojnikinja“, saopći netko Alice. Koncept po uzoru na vizionarska remek-djela, Verhoevenovo “Potpuno sjećanje“ (1990.) i “Trumanov show“ (1998.) Petera Weira, samo je, pak, skiciran, bez dublje razrade, jer Anderson se najviše pali kad se njegova supruga Milla Jovovich junači kao “vojnikinja“.
Prvi i najbolji “Resident Evil“ (2002.) udario je temelje serijala i nacrtao obrise najisturenije akcijske “kick-ass“ ratnice novog milenija; u njemu je Alice bila zaposlenica “Umbrelle“ i preživjela je napad zombija pokazavši se jedinom osobom imunom na zarazu. Publika je za nju strepila i navijala. Nastavak, “Apokalipsa“ (2004.), ubrizgao je u Alice serum podatan da od nje načini supermoćnu, virtualno besmrtnu udaračicu, kojoj su, na primjeru najnovijeg filma, dovoljne ruke, noge, jedan pištolj i lanac da potaraca hordu krvoločnih zombija.

Dok je Alice jačala, ljudska je rasa slabila i našla se nadomak potpune ekstinkcije. Alice je uspjela pobjeći iz apokaliptična Racoon Cityja i u trojki, “Istrebljenju“ (2007.), vojevala je bitku na zidinama distopijskog, jezovito napuštenog Las Vegasa, usput otkrivši kako je bila klonirana stotinu puta. U “Drugom svijetu“ (2010.), Alice je iskoristila vlastite klonove da raznese tokijsko sjedište “Kišobrana“ i, injektirana preparatom koji ju je vratio u ljudsku formu normale, zaparala ka utočištu “Arcadiji“ negdje na Aljasci.
“Arcadia“ je, zapravo, ime broda koji se nalazi usidren ispred solidno devastirana Los Angelesa i treba otploviti na sigurno. Četvrti film iz serijala završio je upečatljivom “cliffhanger“ scenom u formi najave neumitna (ovogodišnjeg) nastavka. “Resident Evil: Retribution“ nadovezuje se na akciju masovne proporcije iz prethodnika. Paul W.S. Anderson isporučuje obećano u uvodu pravom vizualnom 3D poslasticom za pasti oči. Naime, scena raketne invazije roja futurističkih helikopterskih letjelica na “Arcadiju“ vrti se nekoliko minuta unatrag, “premotava“ od kraja prema početku, u “cameronovski“ bogatom, stilski maksimalno dotjeranom i ekstremno sporom “slow-motionu“ koji daje pljusku novovjekim “bourneovski“ ekstremnim akcićima, njihovoj nadraženoj kameri iz ruke i (pre)brzoj montaži.

Svjestan da je posrijedi vjerojatno nešto najbolje što je dosad režirao, Anderson će, nakon Aliceinog kratkog mementa na zbivanja u prethodna četiri dijela, ponovno pustiti scenu zračnog napada, sada od početka prema kraju. Eksploziv postavljen u uvodnim minutama “Osvete“ ipak neće prasnuti do kraja filma u velikom stilu kako se očekivalo. Anderson je, čini se, potrošio čitavu kreativnost, ali i spiskao takoreći cijeli proračun, pa se ostatak filma, nakon prvih dvadesetak minuta, doima prilično jeftinim/nemaštovitim u akcijskoj egzekuciji i prema kraju posrće poput šepavog zombija.

Trebao se Anderson fokusirati na niskobudžetni horor prošaran opipljivom tenzijom i “bu“ trenucima a la “Zora živih mrtvaca“ (2004.), što je napravio samo u halucinatornom, isprve snolikom segmentu sna u kojem plavokosa “kućanica“ Alice nekoliko trenutaka živi sretnim obiteljskim životom s markantnim suprugom (Oded Fehr) i slatkom gluhonijemom kćerkicom (Aryana Engineer) prije nego što uslijedi košmar i stampedo zombija provali u njihovu kuću. Kako su nastavci išli dalje, sablasni hororski “suspense“ originala i videoigre polako je na filmskoj vrpci prepuštao mjesto akcijski orijentiranim pasažima s ratobornom, sve snažnijom Alice, ostavljajući publiku sve manje zainteresiranom za njezinu bitku, pri čemu gledateljska ravnodušnost kulminira u “petici“.

Odstupajući od strave i užasa, redatelj do kraja filma u smrtno ozbiljnom stilu niže repetitivne akcijske scene forsirajući “matrixovske“ vizualne trikove koji su “passe“, ma koliko atraktivan bio kadar metka kako u usporenom pokretu siječe pahulju snijega. “Resident Evil: Osveta“ cijepljen je od humora, no razmjerno je zanimljiv momenat u kojem rabijatna Michelle Rodriguez (“Brzi i žestoki“, “Avatar“), kao utjelovljenje nježnijeg klona povratnice iz orginala, specijalke Rain, veli kako se zalagala za borbu protiv oružja, a Milla Jovovich daje joj upute kako da uperi pištolj i okine hitac.“Sad si službeno opaka“, kaže Milla velikoj akcijskoj rivalki. U tom kontekstu, Anderson je počinio i još jednu pogrešku u filmu. Umjesto da u finalu megdane Rain i Alice, ispune vlažni san svakog “geeka“, redatelj veći dio minutaže prepušta predugačkoj, bjesomučnoj tučnjavi potonje s Jill Valentine (Sienna Guillory). Zasigurno je Anderson njihov okršaj ostavio za šesti dio, konstantno prolongirajući završetak serijala. Petica je, naime, samo “početak kraja“.

Hit u svjetskim kinima Peti “Resident Evil“ proteklog je vikenda zasjeo na prvo američkog box-officea i njegovo je otvaranje, zaključno s rezultatima iz ostatka svijeta, već pokrilo produkcijski troškovnik srednjeg proračunskog dometa (65 milijuna dolara). Obožavatelje je zasigurno privukla najava povratka starih likova iz serijala, uključujući Jill Valentine, Rain...

Poplava loše glume i CGI-ja U sceni potopa “Umbrellinih“ testnih područja ispod ledenog pokrivača Rusije bujica vode dočarana je računalnim efektima lošijim od poplave u gotovo 20 godina starom akcijskom spektaklu “Umri muški 3“ ili nešto mlađem “Danu poslije sutra“. U ovom nastavku, kao nikad prije, bode oči i loša, trashoidna gluma gotovo svih protagonista filma, s naglaskom na seksepilnu, inače solidnu Siennu Guillory.

Jednom Alice, uvijek Alice Milla Jovovich dobro znade što publika vole pa je u svakom “Resident Evil“ filmu Alice utegnuta u uski kostim, nerijetko i prekrivena krpicama koje jedva skrivaju njezino nago tijelo, kao u friškoj petici. Najpostojanija akcijska heroina vjerojatno će nastaviti igrati Alice sve dok bude mogla hodati bez pomoći hodalice. Iako se bivša manekenka uglavnom nalazi ispred kamere supruga Paula W.S. Andersona (“Tri mušketira“), još uvijek zaglumi i za nekog drugog redatelja (“Trokut osvete). Iduće godine trebali bismo je vidjeti u povijesnom spektaklu “The Winter Queen“ ruskog filmaša Fedora Bondarčuka.