StoryEditor

PREDODREĐENJE Gospodar vremena

Piše PSD.
11. siječnja 2015. - 09:34
Film: PREDESTINATION; SF triler; Australija, 2014.
Režija: braća Spierig
Uloge: Ethan Hawke, Sarah Snook
Distribucija: Menart
Ocjena: **** 1/2

Tajmer odbrojava sekunde unatrag - 01:43, 42, 41... U kadru se nalazi čovjek skriven iza šešira i dugog mantila, s aktovkom u jednoj i koferu nalik onome za glazbeni instrument u drugoj ruci. On pokušava deaktivirati eksplozivnu napravu. Ali, netko ga zaskače i uslijedi pucnjava. U pokušaju spriječavanja ekplozije naprava bukne i glava misterozna čovjeka se zapali. Oponent koji je otvorio vatru na njega dodaje mu, bespomoćnome, kvazikoferčić za gitaricu i odmiče se unatrag, a ovaj kao da nestane u vremenu i prostoru u treptaju oka.

Mikrosekundu kasnije, tip otvara oči na bolničkom krevetu sa zavojima preko lica i pogled mu se zaustavi na natpisu “Nikad ne čini jučer ono što treba napraviti sutra. Ako naposlijetku i uspiješ, nikad ne pokušavaj ponovno“. Uz pomoć plastične kirurgije doktori će mu postupno, nakon “robocopovski“ grotesknog “body horror“ uvida u posljedice ozlijeda, rekonstruirati lice u ono sad već posve prepoznatljiva Ethana Hawkea. Početak je to izvrsnog “Predodređenja“ Michaela i Petera Spieriga, najbolje videopremijere 2014. na domaćem DVD tržištu (da se pojavio u hrvatskim kinima, našao bi se na našoj listi naj-filmova godine, svakako unutar top-20).
Znatiželja i pažnja je probuđena valjda i kod najsnenijeg gledatelja, čak i ako ne pridodamo tome prve izgovorene riječi u noirovskom “offu“ - “Što bi da pred tebe dovedem čovjeka koji ti je uništio život? Kad bih ti jamčio da ćeš se izvući, bi li ga ubio?“. U premijernih četiri do pet minuta, australska braća Spierig udaraju temelje čitava filma. Brojčanik je bitan jer ne otkucava samo bomba. U filmu otkucava vrijeme, sekunde, minute, dani i godine, jučer, danas i sutra. Naime, “Predestination“ je, širežanrovski gledano, znanstveno-fantastični triler na temu putovanja kroz vrijeme.

Rekonstruktivna kirurgija je tu da navijesti nadolazeće “time-travel“ preobrazbe likova. Konačno, buđenje na bolničkom krevetu ogleda nastojanja Spierigovih da čitavu priču filma ušuškaju u košmarnu snolikost koju je protagonist možda samo usnuo prije riskantna operativna zahvata, kad mu se pred očima ukazalo ono “bijelo svjetlo“. Možda samo usnuo? Upravo tako - složenost u iščitavanju “Predodređenja“ nema granica i u usporedbi s ostalim srodnim žanrovskim filmovima, poput nedavnog akcijskog SF trilera “Looper“ (2012.) Ryana Johnsona s Bruceom Willisom.
Pažljivijim sinefilskim očima braća Spierig nude rješenja jedinstvene “mind fuck“ mozgalice u sitnim detaljima (blagi “spoileri“: upaljač u Hawkeovoj ruci, svjetleći znak na WC-u bara, izreka o “Zmiji koja grize vlastiti rep“...). Zapravo, Michael i Peter samo u uvodu djelomično odvode gledatelja na krivi trag s pucnjavom i “time-travel“ postavkom. “Predestination“ nije akcijski film, makar Hawke igra vremenskog agenta s misijom spriječavanja zločina prije nego što se dogode, a nalazi se za petama neuhvatljivom sociopatskom teroristu znanom kao “Fizzle“ Bomber koji operira New Yorkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, “stalno mijenja dan“ i “vremenski je precizan“.

Hawke, znači, nije pripadnik Van Dammeova vremenskog odjela, niti je ovo akcijaški orijentiran blockbuster kao “TimeCop“ (1994.) Petera Hyamsa. No, njegov se lik, u lovu na bombaša, nalazi u začaranom narativnom krugu proputovanja vremenom, mahom od alternativnih, retrofuturističkih šezdesetih do osamdesetih. Nadahnuti kratkom pričom “All You Zombies“ kultnog Roberta A. Heinleina (“Starship Troopers“), Spierigovi se pridržavaju uputa iz prethodnih klasika “time-travel“ kinematografije (“Terminator“, “Back To The Future“, “12 Monkeys...“), no uspostavljaju vlastita pravila u podešavanju “iskrivljenog“ vremena i istraživanju “predodređenih“ vremenskih paradoksa, još impresivnije u odnosu na to kako su dezodorirali zombi (“Undead“, 2003.) i vampirski žanr (“Daybreakers“, 2009.).
Pa tako, na pitanje koliko se unatrag može putovati, dobivamo odgovor “Putuj više od 53 godine od nule (stvaranja vremenskog stroja) u bilo kojem smjeru i vrijeme će dezintegrirati“. Saznajemo kako putovanje kroz vrijeme može dezorijentirati i, među ostalim, izazvati psihozu... Braća su definitivno u pravu kad kažu da film sadrži “majku svih paradoksa“, veću i od one da je Kyle Reese otac Johna Connora iz budućnosti, odnosno da SkyNet šalje Terminatora da ubije Sarah Connor i napravi “retroaktivni pobačaj“. Kod njih odgovor na pitanje “Što je bilo prije, kokoš ili jaje?“ glasi - “Pijetao“.

“Predodređeni“ paradoks Spierigovih dopušta temporalnu konstrukciju po kojoj se jedna te ista osoba može sresti sa svoje tri (spolno) transformirane inačice iz različitih tijekova vremena. Međutim, iako su “neke stvari predodređene“, “Predodređenje“ se tvrdoglavo inati “time-travel“ žanru i transcendira njegove zadatosti. Veći dio filma slušamo prolongiranu priču koja naizgled uopće nema veze s putovanjem kroz vrijeme. Priču Hawkeovu liku, na tajnom zadatku “maskiranom“ u lokalnog pipničara, u baru pripovijeda androgeni John/Jane (fantastična Sarah Snook; kao muško nalik mladom Leonardu DiCapriju), a ista počinje riječima “Kad sam bila mala djevojčica...“ i prati njegovu tranziciju od žene do muškarca.


Priča, “najbolja koju si ikad čuo“ kako Jane/John veli pipničaru, nadražuje i srce gledatelja nakon što je njegov mozak već debelo potaknut na razmišljanje. U tom segmentu filma pratimo odrastanje autsajderske, “drukčije“ djevojčice bez prošlosti u sirotištu sredinom represivnih četrdesetih, a njezina kasnija promjena spola pokazat će se važnom za zaplet i rasplet. Da ne ulazimo dublje u tzv. spoilere, zapišimo da se najednom neočekivano nalazimo na terenu čudesno ganutljive “almodovarovske“ drame o spolnom/rodnom identitetu, tipa “Boys Don't Cry“ (1999.) Kimberly Peirce i “Laurence Anyways“ (2012.) Xaviera Dolana, dok braća Spierig, preko Jane/Johna, pripovjedaju intimnu priču o prihvaćanju, ljubavi i žudnji, ali i bijegu od samoga/same sebe. Za redatelje je identitet čovjeka rastezljiv i apstraktan poput vremena, premda prošlost, sadašnjost i budućnost zbog “predodređenja“ nisu skloni preinakama. Stvari se, podsjetimo, odvijaju u “točnom slijedu“. “Odsvirat ću ti prošlost“, kaže Hawkeov lik Johnu/Jane prije njihova krajnjeg odredišta u budućnosti.

MARKO NJEGIĆ

Prezaposleni Ethan Hawke

Kalendar Ethana Hawkea je popunjen do kraja 2015. godine. Sudeći po broju filmova, njih šest, tempiranih do isteka godine, Hawke je jedan od najzaposlenijih glumaca današnjice. Najzanimljivijima u nizu čine se svakako triler “Regression“, novi projekt kultnog Alejandra Amebanara (“Život je more“) u kojem glavnu žensku ulogu igra Emma Watson, te komična drama “Ten Thousand Saints“ redateljskog dvojca Shari Springer Bergman-Robert Pulcini (“Američki san“). A iz 2014. još čekamo “Good Kill“ Andrewa Niccola (“Gattaca“) prikazan na Veneciji.

Računajte na Sarah Snook

Mlada australska glumica Sarah Snook (r. 1987.) ostvarila je jednu od najslojevitijih i najzahtjevnijih ženskih uloga u posljednje vrijeme u “Predodređenju“. Sjedila je svakog dana četiri i pol sata na stolici kod majstora maske i šminke kako bi postala John. Uloga bi joj trebala širom otvoriti vrata Hollywooda. Za početak, ubrzo počinje snimati film “The Dressmaker“ s Kate Winslet i Liamom Hemsworthom, nakon čega leti na set “Holding The Man“ u režiji Neila Armfielda (“Candy“) u kojem će glumiti s Guyom Pearceom. Inače, njezina prijašnja filmografija krije naslove kao što su rom-com “Not Suitable For Children“ (2012.), triler “These Final Hours“ i horor “Jesebelle“ (2014.), sva tri zasad neprikazani kod nas.

item - id = 259469
related id = 0 -> 266728
related id = 1 -> 265166
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
28. studeni 2021 20:42