
Režija: Antoine Fuqua
Uloge: Denzel Washington, Marton Csokas
Distribucija: Continental
Ocjena: ****
“Što se dogodilo? Udario sam u nešto glupo.“ – “Pravednik“ (2014.)
Razodijevanje Denzela Washingtona s pištoljem u ruci u filmu “Ricochet“ (1991.) otvorilo je novo, akcijsko poglavlje u njegovoj karijeri, sramežljivo najavljeno dvije godine ranije s “The Mighty Quinn“. Oskarovac (“Glory“) specijaliziran za dramske uloge (“Mo' Better Blues“) pokazao je dojmljivu tjelesnu spremu svukavši policijsku odoru sve do donjeg rublja kako bi skrenuo pozornost negativcu Johnu Lithgowu i spasio taokinju. Denzel je shvatio da je stvoren (i) za akciju pa se žanru nastavio vraćati, najčešće u filmovima pokojnog Tonyja Scotta (“Grimizna plima“, “Deja Vu“, “Nezaustavljivi“).
Dvadeset i tri godine kasnije, citat Marka Twaina iz uvoda “Pravednika“ neskriveno se poziva na rođenje akcijskog Washingtona u “Ricochetu“. Istina, glumac nije ostao gol kao od majke rođen u akcijskom striptizu “Ricocheta“, no sinefili bi trebali skužiti Twainov natpis. Dakle, “Dva najvažnija dana u tvom životu su dan kad si se rodio i dan kad shvatiš zašto si rođen“. Ako sinefilima to slučajno promakne, Denzelov Robert McCall kasnije će reći “Moraš biti ono što jesi na ovome svijetu, bez obzira na sve“. Uloga Roberta McCalla, lika TV serije “The Equalizer“ iz osamdesetih, skrojena je za Washingtona.
![]() |
Da nije tako, “The Equalizer“ je mogao ispasti tipičan film dežurnog “utjerivača pravde“ Stevena Seagala s početka devedesetih, što potvrđuje naveliko poznata priča i McCallov akcijski “one-liner“ upućen negativcu “Osobi do koje mi je stalo obećao sam da više neću biti takav, ali radi tebe ću napraviti iznimku“. Treba proći gotovo pola sata 130-minutnog filma da se McCall raspojasa. U međuvremenu, Fuqua ulazi u njegov skromni, povučeni život. Junak se drži dnevne rutine, odlazi na posao u skladištu bostonskog supermarketa, posjećuje zalogajnicu svake večeri, predano uživa u čaju i štopa samoga sebe, da ostane fokusiran.
![]() |
McCall ne djeluje da gušta u dijeljenju pravde koliko, recimo, uživa u knjizi i karakterno je sličniji Denzelovu heroju Creaseyju iz “Man On Fire“ u odnosu na Seagalove kostolomce, ali to je ono na što je primoran kao klasični “badass“ junak. “Pravednik“ daje odgovor na pitanje kako bi izgledala Cronenbergova “Ruska obećanja“ da čovjek s Creaseyjevim vještnama počne riješavati istočnoeuropske mafijaše s teškim naglaskom. Riješavanje je brzo, brutalno i detaljno u stiliziranoj koreografskoj egzekuciji iznad rutinskog američkog akcijskog trilera.
Usredotočenost junaka u “sherlockholmesovskom“ analiziranju protivnika seli se s druge strane kamere pa Fuqua krupno kadrira McCallovo oko i oružje (otvarač za boce, nož, pištolj...) nekoliko sekundi uoči njegova prelaska u napad. No, atraktivne akcijske scene – ponekad premračno snimljene - načelno su sporog fitilja. Fuqua uživa u (i)zazivanju tenzičnog zatišja pred buru, a jednom kad fitilj dogori, eto eksplozije, u jednoj sceni i doslovno. Kad junak digne u zrak postrojenje ruske mafije, redatelj snima vatrenu kuglu iza njegove glave blještavu poput sunca i potom je hvata u odrazu tanka cisterne koja će se rastopiti od skorašnjeg poljupca plamenih jezika. Ima pravde. “The Equalizer“ je kandidat za novomilenijsku listu akcijskih filmova koje morate pogledati prije nego što umrete.
Pullman kao ŠtrljićU sporednim ulogama filma pojavljuju se mlada nada Haley Bennett, oskarovka Melissa Leo i zvijezda devedesetih Bill Pullman, koji ovdje veoma nalikuje na našeg Milana Štrljića. |
![]() |